Besmisleni unutarstranački izbori: Jedan vođa, jedna stranka!

341805_1

ISTOČNO SARAJEVO/MOSTAR/TUZLA | Tri političke partije su za danas, 25. april najavile svoje kongrese.

U Mostaru održava Sabor HDZ-a BiH, u Istočnom Sarajevu izborni Sabor Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) a u Tuzli Drugi kongres Saveza za bolju budućnost (SBB).

Prema podacima iz ove tri stranke, ni jedan od aktuelnih predsjednika – nema protivkandidata. To otvara pitanje koliko su BH političke stranke demokratizovane i koliko je članstvo spremno da bira nove ljude?

Neće biti iznenađenja što se tiče izbora stranačkih lidera – Dragan Čović, Milorad Dodik i Fahrudin Radončić, sigurno ostaju na čelnim pozicijama. Dok njihove stranačke kolege, kao naprimjer Marinko Čavara iz HDZ–a BiH, kaže da to nije manjak demokratije nego „čak odraz stabilnosti stranke“, analitičari imaju sasvim drugo mišljenje.

b51d7aad5b439842f06ae5647c31fb86

Adis Arapović iz organizacije Centri civilnih inicijativa, kaže da su nakon jednopartijskog sitema u sadašnjem višepartijskom, gotovo identična pravila djelovanja.

„Lideri se ponašaju na jednaki način, unutarpartijska disciplina se trenira na jednaki način i upravo izostanak demokratizacije političkih stranaka je usporio demokratizaciju bh. društva. Unutar političkih stranaka nije promovisana sloboda govora, sloboda mišljenja, sloboda frakcijskog udruživanja, jednakopravnost članova političkih stranaka. Sada ćemo u mjesec dana svjedočiti velikom broju stranačkih kongresa, sa uobičajenom praksom – samo jedan kandidat za predsjednika, kako bi se unaprijed znalo da će on biti izabran, da se vrlo dobro zna da se tom izboru ne smije usprotiviti jer slijedi odmazda, u krajnjem slučaju izbacivanje iz političke stranke, da je sloboda suprotstavljenog mišljenja nešto što se u strankama ne samo ne gaji već se i sankcioniše. Sve je to samo dokaz da smo još daleko od liberalnih evropskih i demokratizovanih stranaka i da će nam trebati još neko vrijeme da se to desi“, ističe Arapović.

Najveća boljka u djelovanju političkih partija u BiH je što članstvo slijedi vođu a ne programska načela, smatra univerzitetski profesor iz Tuzle Srđan Vukadinović:

„Uostalom i činjenica da se tri sabora tri velike partije održavaju u istom danu govori o tome, o nespremnosti stranaka da se demokratizuju, odnosno da se lideri dogovore, jer demokratija je dogovor, spremnsot da se čuje i onaj koji misli drugačije. Partije moraju doživjeti demokratizaciju. Najveći problem je što se stvara jedna vrsta idolopoklonstva prema nečemu ili nekome, a najmanje prema programu. A posebna priča je što će tri lidera biti ponovo izabrana, što govori o svojevrsnom monizmu u njima, koji će se teško prevazići. To je ključni razlog te diktature u partijama, jednopartijskog nasilja, a dijelom i pravnog nasilja koje se provodi u partijama, jer oni koji su pristalice u partijama ,ne opredjeljuju se prema programima nego prema idolopoklonstvu, prema nekoj ideologiji, prema lideru ili čemu već ne, što je najmanje nekakav programski zahtjev“, kaže Vukadinović.

329239b0881f762a89fb1cfc086b282bO tome upravo svjedoči Mirsad Đapo, član SDP-a BiH punih 30 godina i član Glavnog dobora stranke, koji je u četvrtak zatražio da se briše iz partijske evidencije, zbog njenog elitizma i podaničkog odnosa članstva. To je dovelo do neuspjeha SDP-a na posljednjim izborima i odlaska sa liderskog mjesta dugogodišnjeg partijskog šefa Zlatka Lagumdžije:

„Sebi zamjeram što nisam više ukazivao na prisutni elitizam, egoizam, karijerizam, nepotizam, podanički odnos i niz drugih negativnosti koje su zahvatile praktično sve pore unutarstranačkih struktura. Savjest mi je čista s obzirom na to da nisam htio, niti sam bio dio elitističkog tima koji su članovi ove partije i javnost davno prepoznali.

Fabrikovale su se nove perjanice ove partije u likovima članova upravnih i nadzornih odbora, direktora javnih preduzeća, fondova, agencija, zavoda i mnogobrojnih savjetnika, kojih je na kraju prethodnog mandata bilo više od 1.000. Siguran sam da sam bio žrtva posebnog vrednovanja demagoškog i podaničkog ponašanja nekih članova rukovodstva. Naime, beskrajno hvaljenje šefa i njegovog užeg kruga elite, oponašanje u odijevanju, isti zvučni signal na mobilnom… znaci su raspoznavanja podobnih u ovoj eliti koji su uživali blagodeti vlasti. Zato što nisam prihvatio podaničke uloge platio sam cijenu kao i neki drugi potpredsjednici SDP-a ili njegovi članovi“, poručio je Đapo.

Političke stranke su apsolutni vladari, gospodari života i smrti u BiH. Tako umjesto ideoloških, imamo interesne grupe, smatra analitičar Adnan Huskić:

„To su najvažniji činioci politike u BiH, stranke određuju sudbine svih nas – one zapošljavaju i postavljaju ljude od obdaništa i škola, do najvišeg nivoa. One u potpunosti kontrolišu javni novac, gazduju tim novcem, na vrlo nedomaćinski način. Mi imamo situaciju gdje prave ideološke političke stranke i ne postoje. Ono što je naša stvarnost to je da su umjesto partija nastale interesne grupe ili povezane klike vrlo jasnih interesa, koja se onda okupi oko određene ideologije.

Načelno su stranke u Bosni i Hercegovini vrlo centralizirane, liderski orijentisane i apsolutno nedemokratične iznutra, u kojima su disonantni glasovi ustvari izdajnički glasovi, u kojima se mišljenja koja ne idu u prilog onome što lider stranke misli, tumače direktnim napadom na osobu, direktnim napadom i na stranku. Ti ljudi, između ostalog, poistovjećuju sebe sa strankom. Jasno je da su političke stranke u Bosni i Hercegovini ustvari liderske stranke. Podsjećam, postoje stranke koje su nakon odlaska lidera naprosto nestale sa političke scene, kao što je, recimo, Stranka za BiH“ , kaže Huskić

Milorad Dodik će biti ponovo izabran. U intervjuu za Federalnu TV je rekao kako je postojala mogućnost predlaganja i drugih kandidata, ali nije iskorištena. Jasno je da niko nije želio u izbornu utrku sa Dodikom, neprikosnovenim liderom, od osnivanja stranke 1996. kao što niko nije želio da se suprotstavi Draganu Čoviću, koji je predsjednik HDZ-a BiH od 2005. Fahrudin Radončić je na čelu je Saveza za bolju budućnost od osnivanja 2009. godine, i ostaće to i u narednom periodu.

a06fbad61bce1dd95b00d22504f9794eU BiH se kandidovanje još , shvata kao kritika aktuelnog partijskog šefa i članstvo se ponaša kao poslušna vojska a ne ljudi sa stavom, kaže psiholog iz Banjaluke Srđan Puhalo:

„Partijsko članstvo podsjeća zaista na vojsku ili na neke autoritarne organizacije u kojim se traži poslušnost i lojalnost pod svaku cijenu a ne sukob ideja, mišljenja, konkurencija u predlaganju programskih ciljeva, bilo šta drugo što je obilježje demokratije i slobode iznošenja drugačijeg stava, koji neće biti sankionisan. To nije ništa novo jer su naše partije liderske, a takođe ta unutarstranačka demokratija je više forma nego ono što stvarno postoji. U partijama ima ljudi koji misle da mogu uraditi nešto drugačije ali autoritet lidera se ne dovodi u pitanje sve dok se izbori ne izgube“, kaže Puhalo.

RSE