BORS-u vratiti mjesto koje zaslužuje

318771_1
BANJALUKA | Za predsjednika BORS-a početkom septembra ove godine izabran je general VRS Milomir Savčić, šef istražnog tima u timu odbrane bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića. Tokom rata bio je komandant 65. Zaštitnog motorizovanog puka, jedinice Glavnog štaba VRS. U ratu je tri puta ranjavan i isto toliko puta vanredno unapređivan. Odlikovan je ordenom Karađorđeve zvijezde.

Poslije rata je obavljao dužnost načelnika Uprave bezbjednosti u Generalštabu VRS i bio savjetnik predsjednika Republike Srpske za bezbjednost.

Na mjesto predsjednika BORS-a izabran je u pred sam početak predizborne kampanje, u vrijeme veoma složenog ekonomskog i socijalnog stanja u Srpskoj, kada je teško odgovoriti na sve češće zahtjeve građana, demobilisanih boraca, ratnih viojnih invalida i porodica poginulih.

Prezentujući svoj program rada, general Savčić je obećao da će demobilisani borci, ratni vojni invalidi i porodice poginulih boraca dobiti status koji i zaslužuju u Republici Srpskoj.

“Da, posebno sam apostrofirao težak položaj demobilisanih boraca i njihov socijalni položaj. Opšti je zaključak da se mora uraditi nešto na poboljšanju tog položaja. Svakako da to, jedan čovjek, bez obzira o kome se radilo ne može sam uraditi.

Da bi se uopšte razmatralo poboljšanje položaja demobilisanih boraca pa i kompletne boračke populacije moramo se prije svega pozabaviti i jedinstvom boračke populacije, prije svega njenim programskim jedinstvom. Treba da jasno definišemo koja su to pitanja kojima se moramo baviti, a poslije toga i akcionim jedinstvom koje će se ogledati kroz dosljednu borbu za ostvarivanje boračkih prava”, rekao je nedavno izabrani predsjednik Boračke organizacije RS Milomir Savčić, govoreći o položaju boraca u zajednici.

Došli ste na čelo BORS-a u vrijeme kada se počelo nazirati njeno cijepanje na „zadovoljne“ i „nezadovoljne“. Može li Boračka ostati jedinstvena u ovakvim okolnostima?

“Moramo istrajati svi skupa u Srpskoj da BORS ostane jedinstvena organizacija. Ne bih rekao da su borci podijeljeni na zadovoljne i nezadovoljne, jer mislim da su borci najsavjesniji dio našeg društva i da su oni dobro osjetili da nije trenutak za iskazivanje nezadovoljstva na način kako su to pojedini naši saborci tražili.

Znači o tome se radi. Moramo biti svjesni da je vrlo mali procenat građana RS, pa samim tim i boraca zadovoljan ukupnim stanjem, pogotovo svojim socijalnim statusom, ali to ne znači da se trebaju i moraju nužno preduzimati nekakve mjere i oblici protesta da bi ostvarili svoja prava. Istina u jednom trenutku bili smo pod uticajem događaja koji su se desili u FBiH,u bližem i daljem okruženju. Postojala je mogućnost ili opasnost da se to prenese i kod nas , ali upravo zahvaljujući visokoj svijesti boraca da bi se takvim izražavanjem protesta, došlo i do ugrožavanja same bezjednosti RS. Zato smo dali vremena da vlast preduzme mjere koje će doprinijeti poboljšanju položaja boračke populacije. Ukoliko do toga ne dođe zaista niko ne može garantovati da se neće preduzimati i drugi oblici kojima će obezbijediti ostvarivanje svojih prava”.

Ovih dana se pred BORS-om, ali vama kao prvim čovjekom ove organizacije, pojavio i problem postavljanja krsta na Zlatištu u znak sjećanja na više od šest hiljada poginulih sarajevskih Srba. Je li ovaj vid obilježja postavljen u vrijeme ili nevrijeme?

“Upoznat sam sa činjenicom da se ozbiljno radi na jednom sveobuhvatnom projektu koji bi predstavljao spomen obilježje na lokaciji Zlatišta, koje bi bilo podignuto u znak sjećanja na žrtve Srba u Sarajevu. Ako imamo u vidu tu činjenicu da se ozbiljno na tome radi i da nije upitno da li treba obilježiti stradanje sarajevskih Srba ili ne treba, onda mislim da je ovo ishitren i neodgovoran potez. Pogotovo, zbog toga što taj postavljeni, evo da ga nazovemo i ima oblik krsta, ali ništa drugo i da je postavljen u potpuno pogrešno doba dana tj. noću. Znamo koje su asocijacije u srpskoj tradiciji za te vjerske simbole, objekte i manifestacije koje se dešavaju noću i da ih vežemo za nekakve sile koje nisu predmet vjerovanja srpskog naroda.

Prema tome Borčka organizacije se ne slaže sa načinom na koji je to urađeno. Ne slaže se i sa jednom teškom improvizacijom simbola, kao sa tajnošću postavljanja krsta. Znači, kada se to bude radilo mora biti u duhu naše tradicije, u duhu naših običaja i potpuno javno uz prisustvo porodica stradalih, najviših državnih organa i drugih institucija RS”.

Često se u istoriji srpskog naroda dešavalo da nakon završenog rata na čelo državnih instutucija i organizacija dođu ljudi koji nisu pripadali borbenim redovima. I nakon minulog rata, u RS je bilo takvih slučajeva. Vaš izbor su neki demobilisani borci prokomentarisali : „Konačno pravi borac na čelu BORS-a“.

“Meni lično veliko je zadovoljstvo čuti takve komentare. Bez imalo lažne skromnosti reći ću da sam iz redova boraca koji su uglavnom borbena dejstva izvodili ispred prvih linija rovova VRS . U svakom slučaju gode mi takva priznanja i takav stav o tome da je neko ko je zaslužan u borbi došao na čelo Boračke organizacije. Inače nije ta poratna pojava samo odlika Srba, poznato je da je Britanski premijer poslije Drugog svjetskog rata, prve izbore u miru izgubio. Ali svakako treba obratiti pažnju da je ne mali broj onih, a to vam je kao i u onoj Srpskoj trilogiji – Stevana Jakovljevića; kada se završi rat, okrene se front. Onda oni koji su bili na začelju dolaze na čelo i obrnuto.

Nadam se da se i u tom pogledu mijenja neka situacija. Koristim se ovom prilikom da pozovem svoje saborce, pogotovo iz Interventnih jedinica VRS, koji su nosili teret oružane borbe na svojim leđima da se evidentiraju u opštinskim boračkim organizacijama i da zajedno radimo na poboljšanju stanja boračke populacije, a i na očuvanju RS”.

Borci se pitaju da li će doći do kadrovskih izmjena unutar lokalnih Boračkih organizacija, s obzirom da će očekuju pojačane ativnosti ovih udruženja?

“Boračka organizacija se ne nalazi u nekom vanrednom stanju da bi išli na bilo koji oblik prijevremenih, vanrednih izbora. To nemamo za sada u planu. Imamo u planu da prije svega regulacijom normativnih akata počev od Statuta Boračke organizacije, raznih poslovnika itd… nađemo pravu mjeru i po trajanju mandata i po načinu organizovanja i provođenju redovnih izbora. To je proces za koji treba vremena. Mislim da bilo kakvi prijevremeni izbori u Boračkoj organizaciji, na brzinu ne bi donijeli nikakve rezultate.

Nama treba vremena da to sve usaglasimo, da dobro pripremimo i u nekakvoj redovnoj izbornoj proceduri koja će doći sama po sebi, po isteku mandata, predviđenog Statutom uđemo spremnije i odgovornije prema sami sebi u tu izbornu proceduru. Pokušamo da zaista ne budu usamljeni slučajevi da dolaze borci sa prvih linija i ispred prvih linija na čelo boračkih organizacija, počev od mjesnih odbora, opštinskih boračkih organizacija, gradskih, pa sve do Boračke organizacije RS”.

Obilazitie opštinske boračke organizacije širom Srpske i upoznaje se sa stanjem u njima. Šta je za pohvalu, a šta to želite mijenjati?

“Nezadovoljan sam trenutnom društvenom ulogom Boračke organizacije u zajednici. Na šta konkretno mislim. Činjenica da mi, kroz ostvarivanje svoje društvene uloge imamo jedan od zadataka da odajemo poštu našim poginulim i preminulim saborcima, ali to nije naša jedina uloga. Boračka organizacija bi morala prije svega mnogo više da se aktivira u obilježavanju značajnih datuma iz naše novije i ranije istorije, pogotovo kad govorimo o događajima iz savremene istorije.

Prije svega trebalo bi da o tim ratnim dešavanjima govore sami učesnici tih događaja. Na svu sreću mi imamo veliki broj tih ljudi, koji će na najizvorniji i najtačniji način govoriti o tome. Druga stvar – uvijek je na takvim događajima i manifestacijama obavezno prisustvo organa vlasti jer oni predstavljaju državu. Vlast će se mijenjati i to je ono što je volja naroda , i to i ne sporimo, ali sigurno da se Boračka organizacija mora baviti i razvijanjem i njegovanjem patriotizma mlađih generacija.

Nama su sada generacije kroz obrazovni sistem u priličnoj mjeri osakaćenje u odnosu na ranije, koje su to imale kroz svoje nastavne planove i programe u toku školovanja, zatim bilo je obavezno služenje vojnog roka, gdje se takođe u mnogome posvećivala pažnja, revolucionarnim tekovinama ili tradicijama iz oslobodilačkih ratova srpskog naroda, odnosno ranije jugoslovenskih naroda. Sada je toga nema pa Boračka organizacija mora poprimati određene zadatke na njegovanju tradicije i patriotizma, kada govorimo o toj društvenoj ulozi. Znači, tim ostvarivanjem ukupne društvene uloge Boračke organizacije, nisam zadovoljan. Ima tu i nekih drugih stvari koje su slabosti više subjektivne prirode i to se da otkloniti uz malo više rada i strpljenja, ali u suštini ovo je osnovno.

Što se tiče nekih uspjeha treba priznati, ja sam čovjek koji ne bježi od toga da istakne sve ono što je urađeno prije mene, da su uglavnom u velikom procentu riješen problem stambenog zbrinjavanja porodica poginulih boraca i ratnih vojnih invalida od I-IV kategorije, normalno zajedno sa državom, odnosno država sa Boračkom organizacijom. Ako nešto treba posebno istaći iz prošlog perioda, onda je to taj uspjeh”.

U proteka dva/tri mjeseca dešavalao se da SIPA hapsi po nekoliko lica u jednom mjestu osumnjičenih za počinjene ratne zločine u jednom danu. Boračka organizacija je nemoćna da bilo šta učini u tom trenutku, ali može li zajedno sa Republikom Srpskom tim porodicama izaći u susret bar pri obezbjeđenju pravne pomoći?

“Problematikom istraživanja ratnih zločina, praktično istraživanja događaja iz proteklog rata iz ugla tužilaštva bavim se već duže vrijeme, tako da mi je ta materija vrlo bliska i mislim da sam jedan od boljih poznavalaca te problematike u RS, bez lažne skromnosti i najbolji . I ta problematika je višestruka i nije tako lako rješiva. Nije dovoljno samo pružanje određene finansijske pomoći porodicama lica osumnjičenim za ratne zločine ili osuđenih. Mislim da smo kao društvo, kao država, uradili vrlo malo ili gotovo ništa na pružanju pravne pomoći. Pri tom mislim na istraživanje događaja iz ugla tužilaštva.

Tužilaštvo ima jedan ugao gledanja na sve što se desilo na ovim prostorima u proteklom ratu. Najčešće taj ugao gledanja ne oslikava pravo stanje stvari. Mi se nismo ni potrubili da situaciju prevaziđemo. Prvo smo bili u defanzivi dugo vremena, računajući i rukovodeći se nekom starom logikom da istinu ne treba dokazivati, da je to Bože moj bilo tako i da tu više nema šta da se doda, ali vrijeme je pokazalo da to nije tačno.

Poslije dužeg vremena uspio sam da formiram jedan tim koji će raditi u sastavu Republičkog centra za istraživanje rata. Sastoji se od iskusnih istražioca, koji su se zajedno sa mnom bavili istraživanjem ovih događaja i koji će sada upravo raditi na prikupljanju dokumenata, na identifikaciji potencijalnih svjedoka, izradi hronologija u opštinama ili pojedinim mjestima o događajima iz proteklog rata. Na takav način ćemo pokušati da licima optuženim za ratne zločine budemo od pomoći.

Znači da njihovim advokatskim timovima koliko/toliko ponudimo određenu dokumentaciju, materijale, predložimo svjedoke, pa i neke druge stvari koje bi bile od koristi za utvrđivanje istine, odnosno doprinesemo bržoj odbrani tih lica. Svakako ni ovo samo po sebi neće biti dovoljno.
Mi imamo problem ne ravnomjerne ili pristrasne pozicije tužilaštva gdje se nesrazmjerno veliki broj Srba optužuje za sve što se desilo na prostoru BIH. Često sam u prilici da prisustvujem obilježavanju stradanja srpskog naroda, gdje ni poslije 22 godine od tog događaja niko nije odgovarao. Čak ne znamo da li se bilo kakav predistražni postupak vodi.

Mi smo s pravom nezadovoljni radom, pogotovo Tužilaštva. Nezadovoljni smo tom selektivnom pravdom, ali ćemo ukoliko se ovakva praksa nastavi, morati ozbiljnije da se pozabavimo tim problemima i tražiti neka adekvatna rješenja.

Same osude činova hapšenja i verbalni protesti protiv hapšenja Srba više očigledno ne daju nikave rezultate, odnosno nikada nisu ni davali. Tako da je to besmisleno raditi, ali u svakom slučaju mi ćemo ovo pitanje smatrati jednim od prvorazrednih naših zadataka i njime se aktivno baviti. Ja sam više puta već u ovo kratko vrijeme istakao da je kampanja podizanja optužnica za veliki broja hapšenja Srba u nekim sredinama, pogotovo manjim ruralnim, poprimila elemente etničkog čišćenja. Osumnjičena lica, se po nekoj uslovnoj reakciji sklanjaju, sklanjaju se njihove porodice, u sredinama gdje živi i onako mali broj stanovnika, tako da se tom problemu mora najozbiljnije prići i razmatrati ga.

Ni jednog trenutka ne mislim da onaj ko je počinio zločin, ne treba da odgovara, ali isto tako mislim da ne treba, tužilaštvo ide i izvrši identifikaciju svih prisutnih ljudi koji su bili u određenom vremenu, na određenom prostoru i onda protiv svih podigne optužnicu, a od te grupe ljudi, samo je jedan izvršilac.Umjesto da se protiv jednog, optužnica se podiže protiv 15 ljudi. Oni svi prolaze kroz razne stresne situacije, tako i njihove porodice, postaju im ugrožena radna mjesta, egzistencija itd…

Šef ste istražnog tima u timu odbrane bivšeg predsjednika Republike Srpske, Radovana Karadžića. Do kraja oktobra očekuju se završna riječ tužilaštva i odbrane. Šta očekujete u tom postupku ?

“Da. Još uvijek sam zvanično na čelu istražnog tima u timu odbrane predsjednika Karadžića. Javnosti je poznato da 29. septembra počinje izvođenje završnih riječi tužilaštva i odbrane u tom predmetu i onda će sigurno u vremenu najkraćem od godinu dana uslijediti i izricanje prvostepene presude. Sve ono što smo uradili, znači kompletan tim istražitelja i advokatski tim, tim pravnih savjetnika nas uvjerava da je predsjednik Karadžić apsolutno nevin čovjek.

Oni nemaju ni jedan jedini dokaz i dokument materijalni kojim mogu dokazati njegovu odgovornost po bilo kojoj tački optužnice. Na žalost, isto tako opšte-poznata je stvar da međunarodno pravo i međunarodna pravda praktično ne postoji. Ona se evo ovako od primjera do primjera, kada treba pokazati svjetskoj javnosti navodno funkcionisanje međunarodnog prava, pokazuje kroz formiranje ad hok sudova, ali od stvarnog dejstva ili djelovanja međunarodnog prava nema ništa. Sigurno da je taj posao ukupan bio izuzetno težak, pogotovo, što ni tu nismo imali podršku države u bilo kakvom obliku.

Tek nedavno smo uspjeli da formiramo jedan istražni tim koji će se baviti tim pitanjima ozbiljnije. Tako smo dovijajući se na razno-razne načine i uz pomoć ljudi koji su bili raspoloženi da se volonterski i bez ikakve naknade stave na raspolaganje, uradili jedan ogroman posao. Izveli smo 238 svjedoka u predmetu predsjednika Karadžića. Istim putem ide i tim odbrane generala Mladića.

Ja ću isto sa zadovoljstvom reći da će od ukupnog broja predviđenih svjedoka u predmetu generala Mladića biti 122 svjedoka, što je Tim odbrane predsjednika Karadžića uradio. Predali smo sve ono što smo imali od izjavam i dokumenata. Svako ko je misli da se u Hagu brani bilo koji pojedinac vara se. Treba pogledati samo optužnicu i vidjeti kako je ona napisana.

Znači tamo su doslovno osuđeni svi. Prvo navedu imena ličnosti protiv kojih je podignuta optužnica, a onda kažu; to što su navodno uradili, uradili su zajdno sa, pa onda ide kompletna Vojska, kompletna Policija i politička stranka koja je tada bila jedina. Kada se to pogleda onda se vidi da je to suđenje i presuda će biti kompletnom narodu“.

Poznat je slučaj pristrasnosti i sudova u BiH. Pomenimo suđenje generala Đukića?

“U predmetu generala Đukića, nesumnjivo je dokazano u jednoj referentnoj ustanovi Ministarstva odbrane Srbije; to je Tehnički opitni centar u Nikincima i to u tri navrata je izvedeno vještačenje događaja, onako kako tvrdi tužilac da se on desio na Tuzlanskoj kapiji. Ti eksperimenti su nesumnjivo naučno dokazali da događaj kako se tvrdi u Tužilaštvu nije moguć.

Znači da se iz toga se može izvesti samo jedan zaključak; da je optužnica protiv generala Đukića potpuno izmišljena i falsifikovana. To nije jedini predmet na kojem se dokazuje kako se montiraju optužnice protiv Srba. To srpska javnost prije svega treba da shvati i da ima na umu. Bio sam u prilici da čujem primjer optužbe srpskog vojnika iz okoline protiv koga je podignuta optužnica da je izvršio krivično djelo ratnog zločina, a da je u to vrijeme bio na bolničkom liječenju, zašto ima apsolutne dokaze. Znači ima stopostotni alibi i nikom nije palo na pamet da tog čovjeka izuzme iz slučaja, da kaže da uopšte nije bio tu. Ali desio se tako neki svjedok koji je nabrojao nekih desetak ljudi koje je on navodno vidio tu negdje i onda to tako ide i funkcioniše. Tome se moramo suprotstaviti”.

Skoro dvije decenije nakon rata porodice traže nestale vojnike i civile u BiH. Po nepisanom pravilu najmanji je broj pronađenih i identifikovanih među nestalim licima srpske nacionalnosti?

“To su dvije vrste problema. Jedan je – traženje nestalih, a drugi – identifikacija pronađenih. Ako možemo da imamo donekle razumijevanje za problem traženja nestalih, onda ne možemo imati razumijevanje za problem identifikacije nestalih.Pogotovo u ovoj eri gdje nauka praktično dnevno napreduje, a u sklopu toga i medicinska forenzika , gdje je vrlo lako izvršiti identifikaciju posmrtnih ostataka. Zaista ne mogu da nađem ni jedno logično objašnjenje zašto je to tako sporo, osim nečije loše namjere ili želje da se taj postupak razvlači desetinu godina, iz nekih političkih ili nekih meni nejasnih razloga.

U svakom slučaju traženje nestalih i identifikacija pronađenih, otvoreno je pitanje, kojim ćemo se morati pozabaviti. Očigledno je da bilo kakva dosadašnja organizacija i na nivou RS i na nivou BiH nije dala odgovarajuće rezultate. Na žalost i tu nismo jedinstveni. Mi imamo u sklopu Boračke organizacije; Odbor porodica poginulih i nestalih i isto tako samostalnon Udruženje koje se bavi tom problematikom. Znači mi onako mala sredstva i mali broj ljudi rasipamo svojim nejedinstvom i svojom neorganizovanošću, tako da ćemo i u tom pravcu morati izvršiti jednu dobru analizu”.

U okviru BORS-a u svim lokalnim zajednicma djeluju opštinske organizacije, koje se finansiraju iz opštinskih budžeta. Jesu li članovi tih organizacija zadovoljni doznačenim sredstvima?

“ U cjelini nismo zadovoljni. To je raznoliko od opštine do opštine.U opštini Višegrad sam imao zadovoljstvo da vidim divan primjer poboljšanja budžeta Boračke organizacije. Uradili su to tako što su smanjili paušal odbornika u opštini i plate funkcionerima, pa su grant za Boračku organizaciju sa 120.000 povećali na 200.000 KM. Negdje je to, kao u Sokocu i Brodu, izuzetno dobro riješeno, gdje se čini mi se blizu pet odsto iz ukupnog budžeta odvaja za rad opštinskih boračkih organizacija i dopunska prava. U većini drugih opština ta sredstva su prilično skromna”.

Po rođenju ste Sokočanin, po mjestu odrastanja Hanpjesčanin, a po mjestu življenja u posljednjih dvadesetak godina stanovnik Bijeljine. Šta bi nam još mogli reći o vašem životnom i vojničkom putu?

“Završio Vojnu gimnaziju i Vojnu akademiju u Beogradu, a potom radio u Pančevu u Specijalnoj jedinici tadašnje JNA, pod direktnom komandom Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu. Početkom 1992. prekomandovan sam u Sarajevo i početkom ratnih sukoba u BiH priključio se Vojsci Republike Srpske.

Čitav rat sam proveo na dužnosti komandanta 65. Zaštitnog motorizovanog puka, jedinice Glavnog štaba VRS. Poslije rata sam obavljao dužnost načelnika uprave bezbjednosti u Generalštabu VRS, bio sam savjetnik predsjednika RS za bezbjednost. Oženjen sam, otac troje djece i živim u Bijeljini, od završetka ratnih sukoba u BiH”.

Izabrani ste za prvog borca Republike Srpske u godini izbora, neposredno pred početak predizborne kampanje. Šta u ovakvoj situaciji poručujete demobilisanim borcima, ratnim vojnim invalidima i porodicama poginulih boraca u Srpskoj?

“Moj princip je da nikada neću pozvati borce ili bilo koga iz boračkih kategorija da glasa za konkretnu političku partiju. Mislim da bi to bilo potcjenjivanje zdravog razuma građana, a samim tim i boraca, ali ću im preporučiti da izađu na izbore. Oni će sami najbolje znati kome će povjeriti svoj glas. Ako su zadovoljni onim stanjem u kome se nalaze napraviće jedan izbor, ako nisu zadovoljni napraviće drugi izbor i to je sve. I ne da ću pokušati, nego sam siguran da ću se oduprijeti bilo kom pokušaju uvlačenja u zamke, kao što su učinili neki moji prethodnici pozivajući borce da se opredijele ovako ili onako.

Na kraju krajeva mi smo se opredijeli za višepartijski politički sistem, smatram to civilizacijskim demokratskim dostignućem i poštujem bilo čije političko opredijeljenje i to je sloboda za koju smo se borili”.
Izvor: Frontal.rs