dr Tamara Spaić – svjetski stručnjak za dijabetes: 1,8 MILIONA DOLARA ZA NAUČNI RAD

Tokom školovanja u Prvoj osnovnoj i Srednjoj Matematičko-fizičkoj školi, Tamara Fazlinović bila je vrstan matematičar. Plivala je kao riba u vodi među limesima, integralima, jednačinama, sinusima, kosinusima… Divila se sjajnim matematičarima, kojih u to vrijeme u Trebinju nije manjkalo. Osvajala nagrade na školskim, opštinskim, regionalnim i učestvovala na republičkim takmičenjima… i bila ubijeđena da će jednog dana postati inžinjer. Ali…

U svakoj priči postoji ono čuveno ali, pa i u ovoj. Zato je naša sugrađanka, nekadašnji matematički talenat Tamara Fazlinović, danas Tamara Spaić jedan od uspješnih kanadskih stručnjaka za dijabetes. I moramo priznati da to nije slučajnost, jer Tamarin otac je dr Dževad Fazlinović, ugledni trebinjski ljekar koji je uložio mnogo napora u razvoj Medicine rada u našem gradu te ličnim primjerom svojoj kćeri ukazao na medicinu kao životno opredjeljenje.

„Pred kraj srednje škole počela sam da se dvoumim. Shvatila sam da mi u matematici nedostaje socijalni aspekt… ljudski kontakt… ljudska priča.., a taj dio je potpuno inspirisan radom mog oca Dževada. Za mene je tata uvijek bio, i još uvijek je, neodoljiv spoj nauke i umjetnosti. Tata je znao da ispriča priču o visokoj temperaturi svoje majke Devle i poznatom trebinjskom ljekaru koji ju je izliječio penicilinom, tako živo, da imaš osjećaj da gledaš film“, evocira uspomene na odrastanje u kući oca Dževada, koji je svakodnevno težio da zdravstvene usluge podigne ne veći nivo i majke Zagorke, profesora njemačkog jezika u trebinjskoj Gimnaziji, čijim stopama je pošla njena sestra Vedrana.

Dževad Fazlinović

Tamo, u dalekoj Kanadi sa radošću se sjeća Tamara odrastanja u Hercegovini. Po sopstvenom priznanju imala je nezaboravno djetinjstvo i  ne postoji apsolutno nijedna jedina stvar koju bi promijenila da može da se vrati u taj period.

„Rasla sam potpuno nesputano, bezbrižno, sa mnogo interesovanja i aktivnosti počev od Crvenog krsta, dječijih dramskih amatera, školskih horova do izlazaka po trebinjskim kafićima. Rasla sam sa predivnom i uspješnom generacijom ljudi, od kojih su neki u Trebinju, a mnogi i širom svijeta. I sada se tačno sjećam gdje je u razredu ko sjedio i u kojoj klupi. Naravno, ono što je za mene bio presudni momenat i što su najljepše trebinjske uspomene je veza sa mojim suprugom Goranom Spaićem sa kojim sam, evo već, 30 godina“, nastavlja naš razgovor nježna plavuša čiji su, na prvi pogled, zaštitni znak – lokne, a na drugi – upornost.

Ovog puta, upornost je presudila. Tamara je dio generacije čije su životne sudbine odredile ratne devedesete godine. Vjerovali ili ne, ni kriva ni dužna, medicinu je studirala iz tri puta, u tri grada, u danas tri države i nije odustala. Uporna i istrajna, došla je do cilja.

„Medicinski fakultet sam upisala u Sarajevu, ali se zbog ratnih okolnosti prebacujem u Beograd gdje nastavljam školovanje. U međuvremenu se udajem za Gorana. Emigriramo u Kanadu, gdje opet nastavljam školovanje i gdje diplomiram.  Preko okeana sam završila i specijalizaciju iz Interne medicine, subspecijalizaciju iz Endokrinologije i metabolizma, magistrirala i započela sa naučnim radom na istom Western University u Londonu u pokrajini Ontario. I ako me pitate zašto baš Endokrinologija reći ću vam – Endokrinologija je jako slična matematici, veoma logična, jedan broj se poveća, a drugi se smanji i moraju biti u balansu, ali brojevi nikada ne mogu da kažu cijelu priču, iako su isti, ljudske priče su drugačije“, objašnjava nam doktorica koja trenutno istražuje liječenje dijabetesa kod mladih u periodu kada prelaze iz pedijatrijskog u medicinski sistem odraslih.

Tamarin radni dan traje 15 sati. I ne žali se. Oduševljeno nam priča kako se raduje svakom novom danu, jer je svaki potpuno drugačiji. Njena „baza“ je bolnica „St. Joseph’“, gdje je smješten Centar za dijabetes. Jedan dio radnog vremena provodi na bolničkom odjeljenju u čak tri različite bolnice u kanadskom gradu Londonu, drugi dio na univerzitetu gdje predaje studentima medicine, a treći dio radeći istraživanja i pišući naučne radove za časopise.

„Posao je dinamičan, često nepredvidiv, ali uvijek zahtjevan. Radim u akademskom centru, a to znači da se od mene očekuje da radim ne samo posao ljekara nego i profesora i istraživača  i da znam najnovija otkrića, da sam u prilici da ih što prije primijenim i da prenesem svo svoje znanje na studente i pacijente“, ističe ova mama dvije djevojčice i pomalo stidljivo priznaje da je njen tim postigao veliki uspjeh u istraživanju vještačkog pankreasa korištenjem insulinske pumpe i besprekidnog mjerenja šećera što je vrlo brzo i primijenjeno i postalo dostupno pacijentima. Značaj je već kad se zna da većina istraživanja obično traje godinama dok se ne primjene u praksi.

I upravo iz najnovijih istraživanja dr Spaić nam otkriva da je ogroman porast dijabetičara u svijetu nastao kao posljedica porasta dijabetesa tipa 2 ili dijabetesa kod odraslih. Od nje saznajemo da porast tipa 2 prati porast gojaznosti. Za razliku od toga, juvenilni ili tip 1 je autoimuno oboljenje.

„Nažalost, mnogo studija se radi na otkrivanju uzroka tipa 1, ali su dobijeni kontradiktorni podaci. I za sada se ne zna tačno šta je uzrok ovom porastu. Kod osoba koje imaju genetsku predispoziciju faktori životne sredine koji vjerovatno doprinose povećanju broja djece i tinejdžera sa tipom 1 su autoimuna aktivacija različitim virusima, bebe koje su hranjene kravljim mlijekom, žitarice u hrani, nedostatak vitamina D, omega 3, nitrati, itd. Nažalost, do sada sve intervencije, kao na primjer da se bebe hrane specijalnim hidroliziranim formulama (a ne punim kravljim mlijekom) nisu postigle zaštitni efekat. Takođe, davanje lijekova koji smanjuju autoimunost nisu pomogli. Studije se nastavljaju i trenutno u Americi i svijetu postoji mreža koja se zove TrialNet gdje se djeca roditelja koji imaju juvenilni dijabetes mogu testirati na rizik od razvoja tipa 1 dijabetesa i mogu se uključiti u razna istraživanja sa eksperimentalnim tretmanom. Nisam sigurna da li to postoji u Bosni i Hercegovini. Inače, tip 1 je rijedak kod djece prije prve godine života. Najčešće se prepozna po povećanoj žeđi, povećanom mokrenju koje vodi do dehidratacije. Takođe, ta djeca gube na tjelesnoj težini, a kod beba nekad su prvi znak dijabetesa – gljivična oboljenja genitourinarnog trakta“, ističe dr Spaić i dodaje da svako ko radi sa adoloscentima na prvom mjestu mora biti dobar psiholog.

Istraživački i naučni rad dr Tamare Spaić je u Kanadi prepoznat i nagrađen. Dobila je nagradu u iznosu od 1,8 miliona kanadskih dolara kako bi nastavila da se bavi istraživanjima na polju dijabetesa. U njenim istraživanjima učestvovali su tinejdžeri između 17 i 20 godina, a svi znamo da je to izuzetno osjetljiva populacija, a u opisu Tamarine nagrade stoji da je posebno važno što je uspjela veliki broj tinejdžera koji imaju dijabetes tip 1 da uključi u studiju.

Doktor Spaić trenutno radi na razvoju dijabetes programa koji će olakšati tinejdžerima da komuniciraju sa svojim timom ljekara i na prvom mjestu endokrinologa, a ona lično nam priča da su nauka, a posebno tehnologija rapidno napredovali kad je u pitanju dijabetes. Slušamo o CGM (continuous glucose monitoring – besprekidno mjerenje šećera, op. aut.), insulinskim pumpama i vještačkom pankreasu.

„Ja sam morala da naučim da život nije uvijek fer (na primjer započinjala sam studije medicine tri puta iznova), ali ja želim da nađem način i da ga napravim fer. Ovo, takođe, govorim u kontekstu dijabetesa, jer često su moji pacijenti dobili dijabetes kao djeca i to im je zauvijek promijenilo život. To zaista nije fer i zato je moja misija da ih naučim da ne dozvole da dijabetes kontroliše njihov život nego da oni kontrolišu dijabetes“, naglašava Tamara svoju upornost i s nježnošću u glasu dodaje: „Ponosna sam što sam postigla mnogo i što sam cijenjena u svojoj profesiji, ali tek na kraju radnog dana ja zagrlim moja najveća dostignuća. Kad dođem kući, često umorna, pospana, ponekad tužna… osmijeh na lice mi vrate dvije kćerke i suprug“, polako privodi naš razgovor kraju žena koja krupnim korakom grabi ka svom snu – lijeku za juvenilni dijabetes.

Tamari su Kanađani ukazali puno povjerenje, a mi? Na pitanje da je li je nekad neko iz naše zemlje kontaktirao i ponudio joj saradnju. Sa žaljenjem u glasu je rekla: „Nažalost ne! Mada da budem pravedna, treba reći da ni ja nisam imala vremena da uspostavim saradnju“.

Neizmjerna zahvalnost

Kroz cijeli intervju Tamara Spaić podsjeća na podršku roditelja i sestre, ali prvenstveno na podršku supruga Gorana.

„Ja sam iskoristila tu podršku i dodala na nju ‘magareću’ upornost da bih postala ovo što jesam. Priznajem da sam najviše ponosna što sam Gorana i moje roditelje učinila ponosnim“.

 

NAJVAŽNIJA JE kontrola šećera!

Trebinjka sa kanadskom adresom savjetuje sve oboljele od dijabetesa da redovno kontrolišu nivo šećera. Iz iskustva kaže da nakon nekoliko godina ne kontrolisanja šećera može doći do ozbiljnih komplikacija zbog oštećenja drugih organa. Najčešće komplikacije nastaju kod oči, bubrega…

 

ZABLUDE

Mnogo je zabluda u vezi sa dijabetesom. Od onih da dijabetičar ne smije jesti slatkiše, čokolade…. Na to dr Spaić kaže: „Ugljeni hidrati su neophodni, jer se insulin ne može dati ukoliko njih nema u ishrani. Naš savjet je da se koriste kompleksni ugljeni hidrati. Čokolada se može jesti, ali u umjerenim količinama. U našem centru za savjet o ishrani su zaduženi nutricionisti – dijabetolozi. Koristi se sistem brojanja ugljenih hidrata u ishrani i prilagođavanje doze insulina bazirano na toj količini. Opšti savjet za zdrav život je ishrana bazirana na povrću i voću, maslinovom ulju i ribi. U zdravstvenim krugovima još uvijek postoji debata koja je dijeta najbolja. Ono što je izuzetno važno je kombinovati dijetu sa aktivnošću. Preporučuje se minimum od 30 minuta umjerene aktivnosti pet puta u sedmici.

Jelena DANILOVIĆ/Glas Trebinja (avgust 2018.)