Filip Savić, najbolji student banjalučkog ETF-a: Od desetki mu važnije znanje

20141219163101_279732BANJA LUKA | U životu najprije treba odlučiti pa tek onda učiti, kaže Filip Savić iz Srpca, najbolji student Elektrotehničkog fakulteta (ETF) u Banjaluci od njegovog osnivanja, koji je odlučio da ode na master studije u Norvešku, koja, naglašava, ima i ozbiljne kompanije za napredovanje.
Nakon što je sa svim desetkama završio banjalučki ETF ovaj mladić je u avgustu nastavio studije u Norveškoj, a tamo je otišao preko Erasmus plus programa Evropske unije.
On kaže kako je već u srednjoj školi znao da želi upisati prirodne nauke, a dodaje i da su mu roditelji profesori hemije i matematike te ga je to sigurno genetski opredjelilo da se bavi elektrotehnikom.
“Otišao sam u Norvešku sedam dana prije početka studija da upoznam grad. Studiram u gradu Trondhejmu inače, tehnološkom centru ove zemlje na Nacionalnom tehničkom univerzitetu (NTU). To je tipičan studenski grad, svaki treći stanovnik je student, a ima oko 150.000 stanovnika”, priča nam Filip koji ovih dana boravi u Banjaluci, kako bi praznike proslavio sa porodicom i prijateljima.
Dobro mjesto za život
Studiji su u Norveškoj koncipirani slično kao i ovdje, imaju predavanja, vježbe i ispiti, s tim da je više naglasak na praktičnom iskustvu. U Norveškoj ima dosta ljudi sa područja Balkana, a puno je i studenata na razmjeni.
Programom Erasmus plus pokriveno je putovanje, a Filip ima mjesečnu stipendiju koje je taman dovoljna za život. Kad se vrati u Norvešku iskoristiće više vremena za putovanje, jer, kako nam je rekao, to je zaista lijepa zemlja i treba je upoznati.
“Gore su svi fakulteti raspoređeni po većim centrima, naprimjer Tehnički fakultet je u Trondhejmu, društvene nauke su u Oslu, a NTU prema “Šangajskoj listi”spada među 150 najboljih fakulteta na svijetu”, dodaje Filip.
O zemlji, ljudima i kulturi ima samo riječi hvale. Norveška je, prema njegovim riječima, zemlja poštenih, susretljivih i srdačnih ljudi, a u njoj se čovjek može osjećati sigurno. Sav novac ulažu u tehnologiju i znanje i to su im najveći resursi. Prije samo četrdesetak godina konji i zaprege su išle kaldrmama Osla, a danas je slika potpuno drugačija, sve je digitalizovano, novac se gotovo ne može ni vidjeti, jer je u opticaju kartično plaćanje. Norveška je postala dobro mjesto za život. Ulaže se u budućnost, štedi se za buduće generacije.
“Norvežani danas žive i od nafte koju su otkrili 70-ih godina prošlog vijeka, a ipak gore je gorivo skuplje nego kod nas. Oni time stimulišu proizvodnju i štite okolinu, a na ulicama ima dosta bicikala, električnh automobila i hibridnih autobusa”, kaže Filip i dodaje da su cijene alkohola, cigareta i druge luksuzne robe takođe visoke tako da se ne mogu priuštiti u velikim količinama.
Šanse za zaposlenje
Dok je još bio student na osnovnim studijama u Banjaluci imao je prilike za zaposlenje u lokalnim firmama, a čak i na fakultetu. Međutim šanse koje su mu se pružile u inostranstvu su mnogo bolje nego ovdje.
“Prilike koje mi se pružaju u Norveškoj i firme koje tamo postoje bave se konkretnim i ozbiljnim poslovima. Bilo je ponuda i da ostanem raditi na fakultetu, ali meni je bila želja da vidim kako je to vani. Htio sam da iskusim da li je dobro ili loše, i sada tvrdim da je nažalost mnogo bolje nego ovdje. Čovjek se može samoostvariti i može da živi od svoga rada, tj. da naplati svoj rad i trud”, kaže nam Filip.
Ovdje u BiH, priznaje ovaj telantovani mladić, nema toliko ozbiljne kompanije, kao što je nakad bio „Čajevec“ koja bi mu pružila sve uslove za napredovanje.
“Nama, prije svega, trebaju da dođu strani ulagači, a da bi oni došli zemlja treba da bude sigurna i stabilna, a ona to sada nije. Meni je ovdje najljepše, ovdje sam odrastao, ovdje mi je društvo, proživio sam neke lijepe trenutke i vezan sam za ovu zemlju, ali mladi ne trebaju svoj život podrediti tome”, kaže Filip.
Pored ljubavi prema prirodim naukama ovaj mladić upućen je i društveno-politička zbivanja, a kaže da ga i pomalo interesuje istorija. Ima takmičarski duh, a tvrdi da je sve desetke dobio ne zato što je htio najbolje ocjene, već zato što mu je cilj bio naučiti što više.
“Čovjek treba biti svjestan svojih ograničenja, ali uvijek mora dati sve od sebe. Ovo što sam do sada radio to je moja prilika, otvorilo mi je mnoge šanse. Fakultet se mogao završiti i sa manje truda, ali je onda pitanje da li bih imao izbora”, naglašava Filip.
Nada se i da će master završiti u roku, a do sada je položio sve ispite. Kad se zaposli, želja mu je da se praktično usavršava, da istražuje kako bi upisao i doktorske studije.
Redovno učenje
Ovaj mladić tvrdi da se nikada nije forsirao sa učenjem. Tajna je u svakodnevnom kontinuiranom radu.
“Učio sam uvijek nakon predavanja, nakon što ručam, a učenje je bilo u kontinuitetu, svakog dana bez izuzetka i to čovjeka opredjeli da kasnije ima radnu naviku. Nije prolazio dan da bar nešto ne uradim, bar sat dva, ali se mora raditi svaki dan. Odabrao sam u životu da učim, a to nije bila laka odluka, puno se čovjek mora odricati u životu”, kaže Filip.
Mnogi su mu govorili da je glupo što toliko uči i trudi se, ali je on vjerovao da svaki čovjek može da bude dobar u nečemu samo ako se tome posveti.
“Trud se uvije nekako isplati, a život ti vremenom vraća sve ono što si uložio u sebe. Dobitna kombinacija je da shvatimo u čemu smo dobri”, naglašava on.
Filip priznaje da nije od onih što ustaju u šest ujutro kako bi učio, jer kako kaže, voli izaći sa društvom i provesti se. Bilo mu je teško otići daleko od kuće, jer je jedinac u porodici. Međutim, kaže da se i u Norveškoj snašao.
“Kad se ode od kuće onda se vidi ko su nam pravi prijatelji, a onda se čovjek poželi tih ljudi”, naglašava Filip.
Dodaje da i u Norveškoj ima zanimljivih i pametnih ljudi iz cijelog svijeta sa kojima bi se moglo provoditi vrijeme.
„Ipak, jedva sam dočekao da dođem, da posjetim roditelje i prijatelje, da sa njima proslavim predstojeće praznike, jer kod kuće je uvijek najljepše”, dodaje Filip.
Filip se nakon Božića vraća na studije u Norvešku, a nakon toga, drugu godinu master studija nastaviće na Tehničkom univerzitetu u Kajzerslauternu u Njemačkoj.
Dodaje još danas zapadne zemlje žude za našom radnom snagom, jer znaju da hoćemo dabro da radimo, a zadovoljavamo se manjom platom.
Problemi u obrazovanju
Govoreći o nedostacima našeg obrazovnog sistema, Filip Savić smatra da je najveći problem što je tržište rada zasićeno nekim profesijama koje nisu tražene.
Problem je i postojanje pojedinih neodgovornih privatnih fakulteta koji proizvode kadar koji nije ravan onim studentima koji završe državne. Konkretno, mislim da su neuporedivo kvalitetniji studenti koji završe državni elektrotehnički fakultet nego studenti sa nekog drugog informatičkog fakulteta. Dok sam ovdje studirao, najviše me pogađalo to što se rijetko traži znanje, a više je priznata sama diploma“, kaže Filip.
Nezavisne