Hercegovački giganti na koljenima

331090_1
TREBINJE | Privreda u šest opština istočne Hercegovine, kao i u Foči, Kalinoviku i Čajniču, koji spadaju u nadležnost Okružnog privrednog suda u Trebinju, najvećim dijelom je uništena, a imovina privrednih giganata koji su nekada bili nosioci razvoja ovih sredina uglavnom je već rasprodata u stečajnim postupcima.
U ovom sudu kažu da su tokom protekle godine zaprimili 18 stečajnih predmeta, ali su od osnivanja ove pravosudne institucije, prije nepunih pet godina, do danas zaprimili 181 stečajni predmet, od čega je već 151 riješen, a ostalih trideset je u radu, odnosno stečajevi su u toku ili se imovina još rasprodaje.
Od ovog broja veoma mali broj preduzeća uspio je da se nakon stečaja reorganizuje i da pokrene ponovnu proizvodnju u cijelosti, ili su pojedini dijelovi nekadašnjih privrednih kompleksa rasparčani i prodati u manjim cjelinama, gdje je tek poneki pogon ponovo stavljen u funkciju, kakav je slučaj s fočanskim „Maglićem“ ili „Bilećankom“ iz Bileće.
Od nekadašnjih nosilaca razvoja tekstilne industrije Hercegovine ostala su, tvrde stečajni upravnici, samo imena, nešto imovine i mnogo veća dugovanja, tako da je i imovinu teško unovčiti, pa stečajni postupak ni u „Bilećanki“, niti u trebinjskom „Novoteksu“ još nije okončan.
U Okružnom privrednom sudu kažu da su stečaji u toku i u fazi su unovčenja imovine, a ništa brži proces nije ni kod „Neimarstva“ iz Trebinja, gdje ni nakon gotovo dvije godine od pokretanja stečajnog procesa nije utvrđeno pravo stanje.
U „Neimarstvu“ se, kažu, vrši utvrđivanje prijavljenih potraživanja, te utvrđivanje i identifikacija imovine, dok su u fočanskom „Magliću“ završeni stečajni postupci u svim jedinicama i u toku je sprovođenje usvojenog Stečajnog plana.
Iako sudovi ne mogu voditi stečajne postupke prije prijedloga za njihovo pokretanje koje podnose lica zakonom definisana, nije tajna da se ovi postupci sprovode tek kada za preduzeće postaje kasno.
Dragan Simović, predsjednik Sindikalne organizacije za regiju istočne Hercegovine, kaže da se najčešće dešava da se namjerno dovodi do propasti firme u saradnji s nekim ko „sa strane“ čeka na to i u principu najčešće prostor upotrijebi u neke druge svrhe. „Problem je u tome što se i taj prostor upotrijebi uglavnom u svrhe potrošnje, a ne proizvodnje, iako se ovakva praksa može prekinuti, jer u zakonu precizno stoji da ako preduzeće nije likvidno 60 dana, da se u roku od 60 dana može pokrenuti stečaj“, kaže Simović.
On objašnja da je samo potrebno sprovoditi jači monitoring preduzeća i voditi računa o tome da li se na vrijeme plaćaju obaveze dobavljačima, plate radnicima i ostale obaveze iz domena rada, pa se ne bi dešavalo da se stečaj pokrene tek nakon nekoliko godina takvog poslovanja, gdje dugovanja premaše i do deset puta vrijednost firme.
Nezavisne novine