Aktuelno

Humanost naša misija: LJUDI VELIKOG SRCA

Albert Ajnštajn svojevremeno je rekao: „Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih koji ništa ne preduzimaju!“ Na sreću, u Trebinju, možemo biti ponosni na dobre ljude, koji osjećaj za druge i potrebu da djeluju i te kako shvataju na pravi način. Ti tihi čuvari, mjesto gdje se najbolje osjećaju, pronašli su pod okriljem gradske organizacije Crvenog krsta Trebinje. Neki od njih su i Aleksandar Janković, volonter ove organizacije 20, i Marko Savović 15 godina. Povezuje ih jedna riječ, dovoljna da iskaže suštinu njihovog bića – humanost!

Aleksandar pripada generaciji onih koji su se među prvima, poslije rata, priključili aktivnostima Crvenog krsta. Marka su, ti prvi podstakli da im se pridruži.

„Sa ovim aktivnostima započeli smo, zapravo, jer smo imali viška slobodnog vremena. Nakon rata, nije bilo nikakvih sadržaja u gradu i odlučio sam da ne bi bilo loše da se pridružim Crvenom krstu. Ubrzo sam uvidio da cijela priča i ideja imaju smisla. Organizovali smo se, skupili ljude, odradili bezbroj humanitarnih akcija i kreativnih radionica, sarađivali sa mnogim sportskim i organizacijama koje rade sa djecom. Kad čovjek sabere sve urađeno, shvati da je samo radio na sebi, što je naš najveći uspjeh“, započinje priču Aleksandar.

Marko dodaje, da je u početku sumnjao u sebe. Najviše, jer je smatrao da neće znati kako nekome da pomogne.

„Bilo je nedoumice, sve do momenta dok nismo došli do direktnih kontakata sa porodicama kojima je trebala pomoć. Kad shvatiš da je tvoje malo, nekome ne ogromno, nego sve, poziv se uvuče u dušu i srce. Sve slobodno vrijeme i danas volim da posvetim volontiranju. Neke stvari ne možemo naučiti ni u školi ni na fakultetu, kao što možemo u Crvenom krstu, a to je, da je najvažnije biti čovjek svakog trenutka svog života“, odlučno priča Marko.

Njih dvojica nisu jedini volonteri trebinjskog Crvenog krsta. Onih, koji razmišljaju na isti način svakodnevno je aktivno oko tridesetak. Kad je riječ o većim akcijama i kriznim trenucima, taj broj se u momentu poveća i do stotinu. O tome, kako pričaju, najbolje svjedoče dani i nedjelje kada su Republiku Srpsku, 2014. godine, zahvatile poplave.Tada je kroz Crveni krst, po jednom danu prošlo više stotina volontera. Radili su danonoćno, a njih osam, među kojima i Marko, bilo je angažovano na sanaciji šteta u Bijeljini, u kampu „Srce, ruka, lopata“.

Aleksandar priča da ih sve vrste aktivnosti kroz koje kao volonteri prođu, čine spremnijim za život u svakom smislu. Potencira, mlade je danas, neophodno skloniti sa ulice, iz kafića, a umjesto jedne od drugih, udaljiti ih od negativnih uticaja interneta i društvenih mreža.

„Uz prvu pomoć i druge aktivnosti, uloga Crvenog krsta je i da od djece pravi ljude. Prepušteni površnosti modernog vremena, dešavaju im se pogubne stvari. Kad mladi borave u CK i dobiju zadatak, oni ulažu sve napore i da ga riješe. Umjesto da postaju bezosjećajni, kroz naše aktivnosti razvijaju se u zdrave, kvalitetne i naravno humane ličnosti. Djeca ostaju djeca a postanu ljudi. To je za njihovo dobro. U protivnom, ako nešto ne preduzmemo, trebamo se zapitati sa kim ćemo sutra živjeti?“

Umjesto traženja odgovora na ovo pitanje, od trebinjskih volontera češće insistiraju da im objasne zbog čega rade ono za šta nisu plaćeni? Nakon toliko pokušaja, i Marko i Aleksandar uvidjeli su da je onome ko ne shvata, nemoguće pojasniti poentu njihovog životnog izbora.

„Mi to osjećamo. Ne može se to reći. Tamo gdje mi dođemo, zateknemo suze, a ostavimo osmijeh. To je nagrada koja se ne mjeri ni sa čim! To su osmijesi koji se uvijek pamte! Kad smo tužni, nečija tuga nas podsjeti da uvijek može biti gore. Znate, ti ljudi nas uče kako sve može biti loše i dobro. Oni su naši prijatelji, oni od nas prave bolje ljude!“

A kad osmijeh nema cijenu, a tuđa radost pokaže da ono što radite ima smisla, nastaju susreti koji se vječno pamte. Naši volonteri imali su ih na pretek. Ali, kako nam pričaju, dječiji osmijesi su ti koji razoružaju i pogađaju direktno u srce.

„Momenat kada smo posjetili samohranu majku sa djecom, nikad neću zaboraviti. Došli smo da vidimo šta i koliko Crveni krst može pomoći. Kad smo saznali da nikad nisu dobili poklon, a da bi ih najviše obradovala lopta, kućama smo otišli plačući. Angažovali smo se maksimalno, nabavili sve, i obavezno loptu! Prilazimo ponovo kući, a djeca trče i viču –  „Mama evo nam drugara!“ Ono dijete mi je prišlo, a silinu tog zagrljaja kad sam dao loptu, i sad osjećam. Kad je prošaputalo – „Ti si moj anđeo čuvar“, nisam mogao da zaustavim suze. Taj osjećaj, kad nekome pomogneš, nema riječi da opišeš. Samo se iznutra, negdje duboko, osjećaš bolje“, priča dvadeset šestogodišnji Marko o susretu koji tjera da na život gledamo drugačije. Aleksandar Janković dodaje, da je dječiji osmijeh najveća satisfakcija, te da ih je, za 20 godina volontiranja, zapamtio gotovo sve.

Iako ističu da im je nečija radost dovoljna nagrada, na sreću, postoji neko ko je smatrao da njihovu posvećenost, ipak treba nagraditi kako dolikuje. Na osnovu odluke skupštine Crvenog krsta Republike Srpske za 2016. godinu odlikovani su „Srebrnim znakom“ Crvenog krsta za razvoj, unapređenje organizacije, uključivanje u članstvo, te ostvarivanje značajnih rezultata na polju humanosti. Skromno kažu da im znači što je neko vrednovao njihovo zalaganje, te da je „Srebrni znak“ još jedna potvrda, da se nalaze na ispravnoj strani linije koja se životom zove.

„Svi mladi bi trebalo da rade nešto korisno. Mi u Crvenom krstu ne radimo za sebe, nego na sebi, za grad, okolinu, samu organizaciju. Najljepše od svega je što smo okruženi humanim ljudima. I još nešto, jedan od sedam principa CK, pored humanosti kao najvažnijeg, je i dobrovoljnost. Kad radiš nešto zato što želiš, uvijek daješ maksimum od sebe“, zaključuju volonteri i humanisti, ne samo trebinjskog Crvenog krsta, nego i našeg grada, Aleksandar Janković i Marko Savović.

I sekretar gradske organizacije Crvenog krsta Trebinje, Aleksandar Koprivica, nekadašnji je volonter, sa stažom od 18 godina. Govoreći o uspješno realizovanim akcijama tokom godine, ističe, da zasluge, isključivo, pripadaju volonterima i profesionalcima.

U nedavnoj akciji „Nedjelja solidarnosti“, prikupili su 25 paketa sa osnovnim životnim namirnicama i higijenom, te ih, u saradnji sa Centrom za socijalni rad, uručili najugroženijim porodicama u Trebinju. U susret 5. decembru, Međunarodnom danu volontera, kao posrednici u projektu, nabavili su krevete za Dom penzionera, a pripremaju se i za akciju „Paketić za ljepši osmijeh“.

Pored tradicionalnih, priča Koprivica, volonteri su ove godine, program rada dopunili i nekim novim aktivnostima, poput predavanja o trgovini ljudima po školama i, krajem novembra, projektom „Vesela bolnica“.

„Željeli smo, koliko je u našoj moći, da djeci na pedijatrijskom odjeljenju Bolnice Trebinje, dane koje tamo provode, na neki način uljepšamo. Volonteri su izveli predstavu, poklonili igračke, družili se s njima. Vidjevši reakcije, pokušaćemo akciju i češće da organizujemo“, kaže Koprivica.

Ako smo ponekad i pomislili da je dobročinstvo postalo fraza koja ne pripada modernom dobu, raduje spoznaja da postoje oni koji nas demantuju. Nagrade dođu i odu. Pamte se djela. A kad su humana, onda su nagrade više od toga. Postoje Ljudi koji ih definitivno zaslužuju.

Volonteri daju smisao Crvenom krstu

„Trenutno imamo tridesetak aktivnih i isto toliko pasivnih volontera, kao i osam profesionalaca. Da nije njih, Crveni krst ne bi bio ovakav kakav jeste. Iz tog razloga, ne mogu da ne podsjetim da smo prošle godine proglašeni najboljom volonterskom organizacijom u Republici Srpskoj. Ovim priznanjem, postali smo jedini Crveni krst u Republici Srpskoj koji je do sada primio tu prestižnu nagradu od Ministarstva za porodicu, omladinu i sport u Vladi RS. Crveni krst gaji osjećaj za solidarnost, humanost, čovječnost, dobročinstvo. Smatram da smo solidarni i više nego što mislimo, a manje nego što bi trebali da budemo. Takođe, trebali bismo se više fokusirati na dobra djela umjesto na negativne vrijednosti koje preplavljuju medijske prostore. Trudimo se da opravdamo to što pripadamo organizaciji koja se bavi humanošću i solidarnošću. U tome nam pomažu i svi pojedinci koji se redovno pridruže svim našim akcijama“, napominje Aleksandar Koprivica, sekretar gradske organizacije Crvenog krsta Trebinje.

Trebinju novi Srebrni, ali i Zlatni znak CK

Skupština Crvenog krsta Republike Srpske dodijelila je nedavno na Palama najviše priznanje za 2017. godinu, „Zlatni znak“ Branu Dursunu i Ljubomiru Zotoviću, za dugogodišnji, decenijski dobrovoljni rad, jačanje humanizma i međusobne solidarnosti. Ovo priznanje dodjeljuje se i za unapređenje Crvenog krsta, omasovljavanje članstva i njegovo uključivanje u ostvarivanje programskih zadataka.

Za razvoj, unapređenje organizacije Crvenog krsta, jačanje ugleda i afirmacije Crvenog krsta Republike Srpske, Skupština je dodijelila „Srebrni znak“ Javnoj ustanovi Dom učenika Trebinje i Violeti Janjoš – Živanović. Na Skupštini je odlučeno i da se devet zahvalnica uruči istaknutim aktivistima Gradske organizacije Crvenog krsta Trebinje: Gorici Šojić, Sonji Milišić, Miljani Ivanišević, Milanu Mileniću, Rajku Ćapinu, Bojani Milić, Tijani Vrtikapa, Anji Gugolj i Sari Pavlović.

Maja Begenišić/Glas Trebinja