KAD SE BRATSKA SRCA SLOŽE

Noć se polako, bez preše, spuštala na Popovsko Poljice. Sjeverac, onaj oštar jesenji, donosio je hladnoću u selo.

A iz željezničke kuće, gdje su nekada otpravnici vozova, dočekivali i otpremali vozove niz Popovo, pomalo nestvarno odjekivala je pjesma.

Ona lijepa, srpska, hercegovačka: „Vila bana, vila bana sa planine zvala…“

Okupili se Popovci, mještani, došli oni iz Grmljana, Sedlara, Diklića…. Okupili se da dočekaju gradonačelnika Trebinja Luku Petrovića.

„Vrijeme je od toga. Vrijeme je da kažemo naše potrebe, da razgovaramo sa našim gradonačelnikom,  ali i da mu se zahvalimo za sve što nam je do sada pomagao“, rekoše nam mještani.

„Došao sam da se uvjerim kako ovdje žive ljudi. Predstavio sam im dio od 31 porodičnog programa i vidim da  nisu najbolje upoznati sa svim. Rekao sam im da postoji mogućnost da im pomognemo u obnovi kuća, uveli smo rasvjetu u cijelom selu, glavni put od Mrkonjića do Poljica smo u najvećem dijelu asflatirali. Ostao je jedan manji dio do crkve i od mosta do Poljica. I to ćemo uraditi u narednim danima. Ima još potreba, ali tu smo da razgovaramo, da im pomognemo da ostanu ovdje. Pomažući njima pomažemo svima. Njihovo je samo da nas upoznaju – a na nama je da pomognemo. I to ćemo uraditi“, rekao je gradonačelnik Trebinja.

U selu, u kome je u samo jednom ratnom danu palo oko 600 razornih granata, život postoji, mještani i Trebinjci koji dolaze na svoja imanja ga održavaju.

Dušan Zerdo se, kako kaže, pomalo zanima pčelarstvom.

„Ovo je više hobi, iako imam već pedesetak košnica. Ovdje su uslovi dobri, ali infrastuktura bi mogla da bude bolja. Dobri putevi su nama, koji svaki drugi dan dolazimo, velika potreba. Imamo ‘dobru’ struju, rasvjetu, ali nadamo se uspješnom rješenju problema. Nemamo problema sa plasmanom robe, naš med je odličan“, sa osmijehom nam kaže Zerdo.

Siniša Lakić, predsjednik Mjesne zajednice Popovo Poljice, kaže da mještani ovog dijela Popovog polja veliku zahvalnost duguju gradonačelniku i Gradskoj upravi.

„Asfaltiran je dobar dio puta, ulična rasvjeta je došla u Poljice i u Dikliće u planu je i da zasvijetle sijalice u grmljanskim ulicama. U Grmljanima i Poljicu živi po 14 ljudi, u Sedlarima je troje, nema nas mnogo… Ali ovo nam mnogo znači“, kaže Lakić.

On nam nagovještava da će uskoro početi i gradnja bazena za vodu u Poljicu, čime bi se još jedan veliki problem riješio.

Ipak, najveći problem i dalje je više nego evidentan. A to je sve manje ljudi…

„Čeljadi manjka. Treba nam živo selo. Trebaju nam mladi koji će raditi. Za sve koji žele da rade i privređuju obezbijedićemo punu podršku. To nije lak posao, ali … trudićemo se da, korak po korak, napredujemo“, kaže gradonačelnik Trebinja.

Sa osmjehom reče prijedlog jednog šaljivdžije koji nije daleko od realnosti.

Reče mi, znate li kako će se mladi u sela vratiti: otvorite im kladionicu, To je naša surova realnost. Nama treba zdrava porodica, sabornost, rad, red, okupljanje i život u crkvi i sa crkvom“, istakao je gradonačelnik a aplauz okupljenih mještana je potvrdio ispravnost izgovorenih riječi.

U staroj željezničkoj kući, čula se i graja a malo kasnije i pjesma.

„Kad se bratska srca slože i olovo plivat može“, odjekivalo je niz Popovo polje, i gore uz brda preko Bobanskih greda i još dalje. Pjesma iz grla ponosnih mještana kao nagovještaj da će, jednog dana, ponovo Popovim poljem, odjekivati i pjesma i dječija graja. Kao nekada dok se Ćiro „vozio“ uskotračnom prugom po obodu trebinjske žitnice.

R.M.