Kemal Čaušević propjevao: Šta su od Čauševića tražili Dodik i Špirić!?

335371_1

SARAJEVO | Bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) Kemal Čaušević, kojeg zajedno sa još 53 lica sumnjiče da je budžetu BiH nanio štetu veću od dvije milijarde konvertibilnih maraka (KM), u svom iskazu optužio je neke od vodećih političara u BiH za nezakonitosti koje su se dešavale preko UIO.

U faksimilu Čauševićevog iskaza koji je objavila novinska agencija Patria,navedena su imena političara koji su od njega tražili ogromne finansijske povlastice za određene firme ili druge usluge, a među njima su: Nikola Špirić, Dragan Čović, preminuli lidera SDA Sulejman Tihić, Milorad Dodik, Aleksandar Džombić, Vjekoslav Bevanda, v.d. ministra bezbjednosti Mladen Čavara, aktuelni poslanici SDA u Predstavničkom domu PS BiH Šemsudin Mehmedović i Sadik Ahmetović, te sadašnji direktor UIO Miro Džakula.

Dodik postavio Zdravku Cvjetinovića

Čaušević je u svom iskazu naveo da je Milorad Dodik dugo vremena od njega tražio da na mjesto pomoćnika direktora Sektora za carine postavi Zdravku Cvjetinovića koji je u akciji “Pandora“ uhapšen kao drugi najvažniji čovjek u aferi teškoj preko dvije milijarde KM.

-Milorad Dodik dugo vremena je vršio pritisak na mene da na mjesto šefa carina stavim Cvjetinovića, a na mjesto šefa Odjeljenja za kontrolu velikih poreskih obveznika Dubravka Prstojevića. U tim pritiscima učestvovao je i Velibor Šotra, osoba vrlo bliska Miloradu Dodiku- izjavio je Čaušević.

On tvrdi da Dodiku nije izašao u susret po pitanju Prstojevića jer za tako nešto nije bilo zakonskih mogućnosti, ali da je jedna od prvih odluka njegovog nasljednika u direktorskoj fotelji Mire Džakule bila upravo postavljenje Dubravka Prstojevića na poziciju koju je tražio Dodik.

Mito ili povrat poreza u Špirićevoj režiji?

Dobar dio Čauševićevog iskaza odnosi se na “usluge“ koje je od njega tražio Nikola Špirić, a koje su se odnosile na povrat poreza, oslobađanje od carine i zapošljavanje.Čaušević je, takođe, optužio Špirića za uzimanje mita.

Odmah nakon imenovanja na poziciju predsjedavajućeg Savjeta ministara, Špirić je od Čauševića zatražio da Goranu Marinkoviću, odnosno njegovom preduzeću “Marinković Comerc“, vrati porez od 500.000 KM.Akt Poreske uprave RS kojim se zahtijevao povrat PDV-a bio je nečitko potpisan i nije se vidjelo ko je njegov potpisnik,pa je Čaušević zadužio svog pomoćnika Dževada Nekića da provjeri o čemu se radi.

-Vrlo brzo, možda poslije pola sata,nazvao me Špirić i verbalno me napao i stavio mi do znanja da nije zadovoljan mojim ponašanjem. Obratio mi se riječima:“Nisam to očekivao od tebe, lijepi moj direktore!“Bilo mi je jasno da nešto nije uredu, jer što bi se on brinuo o nečemu što je zakonito, a ukoliko je sve čisto, zašto bi bilo kome smetalo da se provjeri-naveo je Kemal Čaušević u svojoj izjavi.

Pola miliona je, priznao je, nakon Špirićeve intervencije vraćeno bez dodatnog problematizovanja firmi “Marinković Comerc“ jer “nije želio da remeti dobre odnose sa premijerom“.

-To je osoba (Marinković, op.a.) koja ima specijalan odnos sa Nikolom Špirićem i Špirić mu koristeći svoj položaj konstantno pomaže.Marinković je bio predmetom naše istrage u isto vrijeme za praktično iste stvari kao poznati slučaj “Čago“ (utaja poreza i pranje novca,op.a. ) u kojem je podignuta optužnica- tvrdi Čaušević,objašnjavajući da je i u slučaju Marinković UIO podnijela izvještaj, ali da istraga nikada nije završena i provedena jer je “bio zaštićen“.

Prema navodima bivšeg direktora UIO, na zahtjev Nikole Špirića i bivšeg pravobranioca BiH Dragice Miletić, u hotelu Šeher primio je Marinkovića koji je pokazao zabrinutost za svoju sudbinu i strah da će “odmah nakon Čaga i on biti uhapšen“.

-On je meni tada priznao da ima nešto njegove krivice, a da je to manje u odnosu šta radi Kekerović (Mladen Kekerović i još osam lica optuženi su za organizovani kriminalm, poresku utaju i nezakonit povrat PDV-a u iznosu od 10 miliona KM, op.a.) -stoji u izjavi.

Interesantno je da se odmah nakon ovog susreta, prema sopstvenom priznanju, Čaušević u hotelu Holiday in, sastao sa pravobraniocem Dragicom Miletić i tužiocem Dragicom Glušac koja je zadužila Marinkovićev predmet koji nikada nije završen.

-Bojim se da iza svega stoji Nikola Špirić. Goran Marinković mi je otvoreno rekao da plaća Nikolu Špirića, jer mu se isti nameće-kazao je Čaušević.

Afera “Šećer“

Drugi interesantan slučaj vezan za Špirića, prema Čauševićevim riječima,vezan je za “aferu šećer“, tj. pravna lica “Studen Agram“ i “Bimal“ koja su oslobođena 60 miliona KM plaćanja carine i što Čaušević dovodi u vezu sa kupovinom stana u Beču za Špirićevu kćerku.

Čauševiću se, kako tvrdi, obratio vlasnik “Studen Agrama“ Ilija Studen čija je želja bila da se nerafinisani šećer tretira kao sirovina za proizvodnju i oslobodi carine.Nakon što je dobio objašnjenje da je to u nadležnosti Savjeta ministara, zahvalio se na “informaciji kuda dalje da ide do postizanja svoga cilja“.

-Ubrzo je zaista dobio mogućnost da uvozi sirovinu bez carine u količini od 50 miliona kilograma, što dovodi do štete od 10 miliona KM za BiH na godišnjem nivou ili 60 miliona za ovih šest godina.Ovaj slučaj je doveo do monopolskog položaja na tržištu, a o svemu ovome bi mogao posvjedočiti Mladen Zirojević iz Ministarstva spoljne trgovine u to vrijeme ( ministar iz SNSD za spoljnju trgovinu i ekonomske odnose u Špirićevom Savjetu ministara ) i koji se posvađao sa Špirićem, a mogao bi svjedočiti i Senad Svraka…- naveo je u svom iskazu Kemal Čaušević.

Govoreći o ovoj aferi, on je konstatovao da je “simptomatično da drugima nije dozvoljena mogućnost ovakvog uvoza“, te da je jasno da se u ovom slučaju radilo o favorizaciji.

-Ono što je meni indikativno na ovaj način samo je Studen uvozio toliku količinu sirovina koje daleko premašuju potrebe cijele BiH.Na ovaj način su se varali investitori i EU koja isplaćuje značajne podsticaje za proizvodnju šećera, što je u konačnici dovodilo i do friziranja same proizvodnje kroz ogroman uvoz maltene gotovog proizvoda, pa do proizvodnje veće količine od potrebne. Upitno je da li je ta količina i proizvedena. – izjavio je Čaušević.

BiH je godišnje gubila i 100.000 do 200.000 KM na paušalnu procjenu, kroz nejasne normative, gubitaka šećera kroz propadanje robe, kaliranje, curenje, oštećenje ambalaže itd.

Koliko je šećer sladak, govori Čauševićeva izjava:

-Prema mojim saznanjima, Ilija Studen se dobro odužio Nikoli Špiriću u Beču gdje živi Špirićeva kćerka Jovana sa svojim vjenčanim ili nevjenčanim mužem… Koliko se ja mogu sjetiti, moguća kupovina stana od novca koji je dobio od pravnog lica “Studen“, mogla se desiti u periodu kada je Savjet ministara donio odluku kojom se omogućava povlašćen uvoz šećera… Vremenski, čini mi se da je to moglo biti polovinom 2008. Godine, ali se dobro sjećam da je Fuad Kasumović oko tog pitanja nešto talasao. Ta odluka je objavljena u Službenom glasniku BiH.

Zanimljivo je da je 6.juna 2008. Godine upravo Špirić otvorio ovu Rafineriju šećera u Brčkom i tom prilikom im u ime Savjeta ministara uručio ček vrijedan 260.000 KM kao nagradu za “najbolju grinfild investiciju u 2007. godini“. (http://www.capital.ba/u-brckom-otvorena-rafinerija-sirovog-secera-studen-agrana/ )

Nepotizam

Pored Gorana Marinkovića, vlasnika firme “Marinković Comerc“ kojoj je izdejstvovao povrat PDV-a od 500.000 KM, prema Čauševićevom iskazu, Špirić je imao još jednog prijatelja sa istim imenom – Goran Marinković, ovaj put šefa Carinske ispostave Banja Luka koji je trebao biti smijenjen jer je firmama “Janus“ i “Nono“ omogućavao brže carinjenje, a “bilo je i informacija da prima novac“, kako tvrdi Kemal Čaušević.

-Nikola Špirić me zvao telefonom i zahtijevao mi da ne smjenjujem Marinković Gorana dok se on ne vrati sa puta… Dolazio mi je takođe i Sadiković Anes (nekrunisani kralj tekstila hapšen zbog carinskih utaja u akcijama “Bos“ i “Pandora“, op.a.) i molio me da ne smjenjujem Marinkovića, odnosno “da mu ne razvaljujem posao“, kako mi je rekao-piše u Čauševićevom iskazu.

Bivši direktor UIO tvrdi da je Špirić imao “dosta uloge i oko nezakonitog zapošljavanja u UIO“, te da je on morao osmišljavati kako da zaposli ljude čija imena mu je dostavljao Špirić.Tako su, prema ovom priznanju, u Tuzli zaposlena dva rođaka Špirićeve supruge koja se prezivaju Salković, ali i desetak osoba iz Drvara čiji je spisak imena potpisao Špirić i za koji Čaušević tvrdi da ga je sačuvao. No, kod ovih zapošljavanja bilo je problema jer se ispostavilo da lica sa Špirićevog spiska primaju platu u UIO, ali da im je radno mjesto – čuvanje i održavanje Špirićeve kuće!

BN TV