Aktuelno

MAJA PETIJEVIĆ hrabro za svojim snovima: ŽIVOT SA NOTAMA

TREBINJE │ Mlada Trebinjka Maja Petijević, koja je nedavno održala prvi solistički koncert u rodnom gradu, student je treće godine Muzičke akademije na Cetinju, na odsjeku klavir, u klasi profesora Vladimira Domazetovića.

O životnom opredjeljenju govori sa ushićenjem. Onako kako dolikuje istinskom umjetniku, sa osjećajem da umjetnosti u potpunosti pripada.

Bez obzira na mladost i početke, kad dirkama prolije svu čaroliju muzike i vlastite duše, zadivi, kako publiku u Trebinju, Cetinju, Italiji, Njemačkoj, tako i članove engleske kraljevske porodice. Njena priča opominje da instinkt nije dovoljno samo osluškivati, već se njime i voditi.

„Želju za sviranjem klavira pokazivala sam još sa pet godina. Sa crtanih filmova redovno sam prebacivala kanal na koncerte pijanista. Navaljivala sam na roditelje da me upišu u muzičku školu, a bila sam premala i za osnovnu. U međuvremenu, vjerovatno jer više nisu imali kud, roditelji su mi kupili sintisajzer. Bila sam presrećna! Ne znam koliko su se moji radovali, s obzirom da sam dan i noć lupkala sve i svašta“, duhovito se ova mlada pijanistkinja osvrće na svoje prve odsvirane note.

Moglo bi se reći da se najviše radovala osmom rođendanu. Dočekala je polazak u trebinjsku Osnovnu muzičku školu. I tada kao i danas, vjerovala je u pravac kojim treba da korača, konstantno radeći na svom usavršavanju.

„Imate ljude koji i kad se preusmjeravaju iz osnovne ili srednje škole, nisu sigurni za buduće opredjeljenje. Ja sam, čini mi se, i sa tih pet godina znala i u koju ću srednju, a pogotovo šta ću studirati“, tvrdi Maja, koja je Srednju muzičku školu upisala u Trebinju, a maturirala u novosadskoj „Isidor Bajić“, u klasi profesora Frederika Stankovića.

Dodaje, da veliko hvala duguje majci, koja ju je u datom momentu ohrabrila riječima: „Idi za svojim snovima!“

Da snovi mogu da se ostvare, ali i da definitivno sreća prati hrabre, Maja je na vrijeme spoznala. Pored znanja u muzici, od svog, kako kaže izuzetnog profesora i velikog čovjeka, naučila je i važnu lekciju, koju slijedi – bolje biti dobar čovjek nego dobar pijanista! Zato nije očajavala kada zbog jezičke barijere, nije mogla da konkuriše na Muzičku akademiju u Beču. Ponovo je poslušala savjet, i na prijedlog profesorice iz Trebinja, Irene Mijušković, otisnula se na Cetinje.

„Zadovoljna sam uslovima. Imamo dobre profesore, pretežno doktore u svojim oblastima. Cijenim što su uvijek spremni da studentima izađu u susret. Mnogo polažu na to da nam sve potanko objasne, da naučimo, umjesto da nas „glat“ obaraju na ispitima. Novi Sad mi malo nedostaje, jer kao veći grad, pruža više mogućnosti, poput pozorišnih predstava, bioskopa, likovnih izložbi, a pogotovo koncerata simfonijskog orkestra, zbog kojeg najčešće odlazimo u Podgoricu“, govori Maja, dodajući da i to ima prednosti, jer kad već nema kulturnih dešavanja, vremena je na pretek da se izučava muzika, zbog koje je, u krajnjem, i upisala akademiju.

Još jedna dobra strana studiranja na Cetinju, kako kaže, su brojna takmičenja za uspješnije studente, te olakšavajuća okolnost da osvajanjem nagrade iz određene discipline, pretežno budu oslobođeni ispita iz tog predmeta.

„Za bilo koji koncert na našoj akademiji, pravi se audicija. Sve procjenjuje komisija i onda se biraju tačke. Nadam se da ne zvučim neskromno ako kažem da sam svaku audiciju prošla. Zahvaljujući tome, ovog ljeta učestvovala sam i na muzičkom festivalu ‘Nei suoni dei luoghi’ u Italiji. Na audiciji su odlučivali italijanski profesori i na moju sreću, izabrali su obje tačke u kojima sam ja svirala. Sa kolegama sa fakulteta, klarinetistom Bojanom Ćumurovićem nastupila sam prvo u Sloveniji, u Vili Vipolže, a drugi koncert bio je sa koleginicom Elidom Fetahović u crkvi Svetog Martina u regiji Udine. Oba koncerta bila su prelijepa! Prvenstveno, Italijani su drugačiji od nas. Oduševljavaju se kao da je nastupio neki čuveni pijanista, a ne studenti jedne male akademije sa Balkana. Generalno, u Evropi više cijene muziku, dok naša publika nije usmjerena da pozorno sluša. Najčešće, većina dođe da bi bili viđeni“.

Ljeto je provela radno i kako priča, ne žali, jer joj je donijelo pregršt novih iskustava. Nakon priprema za Italiju, uslijedile su nove za Njemačku, a potom i za solistički koncert u Trebinju. Iskreno priznaje, da tremu, poput one na nastupu u rodnom gradu, ne može mjeriti ni sa čim.

„Kad god nastupam, nije mi svejedno. Ali svirati pred nekadašnjim profesorima, porodicom i prijateljima, bila je dodatna odgovornost. Trebala sam opravdati i svoj odlazak odavde, pokazati šta sam to i koliko naučila, naročito pred roditeljima. Njihova beskrajna podrška, i naravno ljubav i vjera u moja postignuća, dovoljan su pokretač da i dalje učim i napredujem. Bez muzike moj život ne bi bio potpun. Nema riječi koje mogu da iskažu koliko sam mami i tati zahvalna“.

Opravdana očekivanja, za Maju su dodatni podstrek da nastavi da radi na sebi. Nakon fakulteta, planira da upiše master studije, a kako ističe, najradije bi se jednog dana bavila pedagoškim radom.

„Mnogo volim djecu. Priliku da radim s njima ne bih propustila. Smatram da djeci kroz školovanje dobar profesor znači mnogo, da ih izvede na pravi put, poput roditelja. Ne mogu a da ne pomenem dvije divne profesorice iz Trebinja, Jagodu Hajrović i Irenu Mijušković, koje su mnogo učinile za mene. Prevele su me na drugu stranu, iako ništa nisam tražila. Takve ljude zovem splavari. Bile su moja ruka spasa, osjetile su šta treba. Zbog toga me inspiriše taj poziv i ako bih ga radila, bilo bi to iz čiste ljubavi. Muzika i djeca dovoljni su, da mi život bude inspirativan i razigran!“

RUKOVANJE SA KAMILOM, VOJVOTKINJOM OD KORNVOLA

Princ Čarls i Kamila, vojvotkinja od Kornvola, boravili su prošle godine u Crnoj Gori. Posjetili su i englesko poslanstvo u Cetinju, kojem pripada Muzička akademija. Od mnoštva najboljih, koji su trebali da predstave rad akademije, izabrana je i Maja Petijević.

„Moja koleginica, Elida Fetahović i ja morale smo da spremimo nešto dostojno njihovom visočanstvu, a da bude zanimljivo. U tome nam je mnogo pomogla naša profesorica kamerne muzike, Nataša Popović. Bila sam strašno nervozna hoću li odsvirati i sve uraditi kako treba, nakloniti se, pozdraviti ih i, kao članove kraljevske porodice, ispoštovati na način kako dolikuje. Princ Čarls, nažalost, nije mogao da dođe na akademiju. Prema njihovom kraljevskom zakonu, nikoga od članova porodice ne smijete da dodirnete, a mi smo se iznenadili kad se Kamila rukovala sa nama! Zadivilo nas je koliko je pristupačna, jednostavna, te što nas je iznenadila komplimentom da sviramo kao da nismo studenti. Od tog dana naš klavirski duo nazvale smo ‘Alter ego’. Neobično i lijepo iskustvo, a čast neopisiva!“

DRAGOCJENOST POZIVA – KAD MUZIKOM POVEŽEŠ LJUDE

Iza sebe Maja ima mnoštvo nagrada sa takmičenja u Republici Srpskoj, Crnoj Gori, Srbiji, kako iz srednje i osnovne škole, tako i sa fakulteta. Najdraže su, ipak one kada na njen talenat i postignuće uzvraća publika.

„Sa kolegom Bojanom Ćumurovićem, osim u Trebinju, nastupala sam ljetos i u Njemačkoj. Pozvao nas je moj drug iz novosadske Srednje muzičke škole, David Bertran, trenutno dirigent Katoličkog hora ‘Santa Maria’, koji njeguju i pravoslavnu duhovnu muziku, te Gradskog hora ‘Neven’ u Baču kod Bačke Palanke. Uz ruske, grčke, staroslovenske, italijanske i latinske pjesme, jednu tačku svirali smo Bojan i ja, a u dvjema kompozicijama, bila mi je čast da pjevam solo sopran. Inače, za uspješnu saradnju sa kolegom Bojanom, zahvalnost dugujem profesoru korepeticije Alekseju Molčanovu, koji nesebičnim trudom i posvećenošću čini da, kao klavirski saradnik, uvijek budem na visini zadatka. Bilo nam je nestvarno! Muzika, ambijent, članovi hora, a tek susret sa publikom i njihovom reakcijom na naš nastup. Takva uzvraćenost i srdačnost i sada izazovu silne emocije. Jednostavno, to je bit umjetnosti!“

Maja Begenišić/Glas Trebinja