MIR, ŠALOM I SELAM kao poziv na mirotvorstvo – ili sukobe različitosti?

Svete knjige obiluju porukama mira na kojem tradicionalne religije temelje svoje učenje, ali uprkos tome – kao posljedica neznanja i zloupotreba, u svijetu ne prestaje nasilje u ime vjerskih razlika.

Fenomen koji u određenoj mjeri zaoštava i pitanje odgovornosti vjerskih zajednica – upravo u njima nalazi i potencijal: da među sukobljenima izgrađuju pomirenje.

Ovo su osnovne poruke večeras održane druge panel diskusije 6. godišnjeg skupa „Teologija u javnoj sferi“ na temu „Teologija – istina – pomirenje: Pojam mira u svetim spisima“, a na kojem su iz ugla tri vjerska učenja govorili – prof. dr Vladislav Topalović sa Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči, prof. dr Darko Tomašević sa Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu i prof. dr Zahdija Hasanović sa Fakulteta islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.

U surovom ratničkom svijetu Starog zavjeta  „šalom“ je visoko postavljen kao ideal o kojem propovijedaju proroci, novozavjetni Bog ne poučava samo ljude miru, već se u mirotvorstvu i svojim djelima potvrđuje, dok je „selam“, u molitvi poistovijećen sa samim Bogom, kod muslimana dio i svakodnevnog pozdrava.

Za prof. Hasanovića, odgovor na fenomen nasilja u ime vjerskih razlika krije se u pitanjima koliko smo istinski, a ne tek deklarativno religiozni, koliko u Kuranu tražimo odgovore na izazove koji nam svakodnevno život postavlja i, ako tražimo – na koji način zaista razumijevamo poruke Kurana.

„Kuran je je kosmos koji govori. Govori o brojnim detaljima iz života. Naravno, vrlo često govori o ratu i ratnim okolnostima. Ali uzimati te Kuranske ajete i primjenjivati ih u sasvim drugim prilikama – to je apsurd. Imate sada te grupacije koje sebe smatraju muslimanima – a u miru ubijaju nevine osobe. To se ni na koji način ne može povezati sa islamom, niti u islamu ima argumentacije za tako nešto“, ističe dr Hasanović.

Uprkos i danas živim predrasudama prema religijama, koje rastu na širokom polju – od ideologija do subkulture: da upravo religijske zajednice generišu sukobe u svijetu, prof. Topalović napominje – da ratovi bivaju i bez vjerskih zajednica, ali da pomirenja bez vjerskih zajednica – nema.

„I zaista je nevjerovatan potencijal vjerskih zajednica da grade mir, za šta je primjer kultura mira u BiH koju aktivno izgrađuju entuzijasti u vjerskim zajednicama u Bosni i Hercegovini“, kazao je profesor sa Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči.

Te predrasude, dodaje prof. Tomašević, ne znači da za sukobe među narodima različitih vjerskih identiteta ne postoji i odgovornost vjerskih zajednica.

„Ne smatram, naravno, da su ratovi devedesetih bili vjerski ratovi, ali se pitam – koliko sam ja tada kao bogoslov i koliko su sveštenici sa svih strana zaista slušali ono što Isus govori: Ljubi svojega neprijatelja?“, istakao je dr Tomašević.

Za prof. Topalovića, pomirenje među zaraćenim narodima ne smije biti uslovljeno ni istinom o ratu, kao što je to u ovdašnjem javnom prostoru čest zahtjev.

Prvo istina, pa onda pomirenje: ovaj zahtjev ponavlja se kao svojevsrna mantra kod svih naših političara u regionu. Da li je zaista istina preča od mira? Po mom sudu – prednost uvijek treba dati pomirenju, a tome nas uči i naša vjera“, istakao je Topalović, dodajući da je istina – upravo susret sa drugim i mnogo je više od obično podrazumijevane evidencije fakata.

R.S.