beta TREBINJE I Na današnji datum, 16. aprila davne 1872. godine u njemačkom gradu Bambergu rođena je Babet-Beta Bahmajer.
Dok je odastala i u školi obrazovala svoj slikarski talenat nije ni slutila da će je ljubav prema jednom Trebinjcu, za cijeli život vezati za srpski narod i Hercegovinu. Još manje da će jedna mala ulica u centru Trebinja mnogo kasnije nositi njeno ime.
Tabla sa natpisom „Ulica Rista i Bete Vukanović“ i za većinu naših sugrađana upitnik je bez odgovora – koje je bio i zbog čega je zaslužan ovaj par da se njihovim imenom obilježi jedna od trebinjskih ulica...

risto Beta Vukanović: Portret Rista Vukanovića

Ali, najprije nešto o Ristu: rođen je u Bugovini kod Trebinja, 3. aprila 1873. godine, odakle se, kao i svi Hercegovci bremeniti talentom i ambicijama, iz skromnog zavičaja otisnuo u svijet. Osnovnu školu je učio u Turn Severinu u Rumuniji, a gimnaziju u Beogradu. Godine 1890. kao državni stipendista upisao je slikarsku akademiju u Petrogradu, a poslije godinu dana je prešao u Minhen, gde je nastavio studije kod Antona Ažbea, a potom kod Vagnera.
Najviše je radio portrete i slike sa istorijskom tematikom i bio je jedan od najznačajnijih predstavnika minhenske impresionističke škole. Izlagao je na svim tadašnjim jugoslovenskim izložbama, a 1914. godine je učestvovao na izložbi u pariskom Salonu.
Babet Bahmajer, po završetku osnovne i više ženske škole, upisala se 1890. godine u privatnu slikarsku školu u Minhenu, gde se upoznala sa već poznatim i priznatim srpskim slikarom Ristom Vukanovićem. Između Bete i godinu dana mlađeg stasitog Hercegovca Rista, ubrzo se rađa ljubav, koja biva krunisana brakom, a supružnici 1898. odlaze za Beograd. Bračni par Vukanović 1899. godine dobija dozvolu Ministarstva prosvjete da naslijedi prvu srpsku slikarsko-crtačku školu od njenog osnivača Kirila Kutljika, poslije njegove smrti.

ulica Jedna od prvih slika koje je naslikala u Srbiji bila je „Krsna slava“. Izložila ju je na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. godine. Četiri godine kasnije, osniva Društvo srpskih umjetnika „Lada“ u čast stogodišnjice Prvog srpskog ustanka.
Po početku Balkanskih a kasnije i Velikog rata, Beta Vukanović slikarski kist zamjenjuje uniformom bolničarke, dobrovoljno, sa ogromnim požrtvovanjem njegujući tifusne bolesnike i teške ranjenike. Sa bolesnim suprugom i ranjenicima, stigla je do Soluna, a odatle u Marsej.

letnjidan Beta Vukanović: Letnji dan

Sačuvana su samo dva njena akvarela iz tih ratnih godina. Obje slike nalaze se danas u Vojnom muzeju u Beogradu. Risto Vukanović je umro u sanatorijumu 1918. i sahranjen je na vojničkom groblju u Tijeu u Parizu. Skrhana bolom zbog smrti životnog i umjetničkog saputnika, Beta se vratila u Beograd sa posljednjim transportom izbjeglica 1919. godine.
Uskoro osniva Udruženje likovnih umjetnika u Beogradu, a 1921. postaje nastavnik u umjetničkoj školi. Beta Vukanović je bila i jedna od prvih likovnih umjetnica kod nas, bavila se i karikaturom, a svojim karikaturama je ilustrovala i roman poznatog komediografa Branislava Nušića „Opštinsko dete“, 1902. godine.
Na svojim slikama predstavljala je živote običnih ljudi, prizore iz svakodnevnog, narodnog života. Dom sa školom bračnog para Vukanović bio je podignut na uglu ulica Jovanove i Kapetan Mišine, a njegovi, bombardovanjem Beograda teško oštećeni i potom djelimično obnovljeni ostaci - mogu još da se vide.
Umrla je u Beogradu, nakon čitav vijek duge životne priče, 31. oktobra 1972, skoro šest decenija nakon svoga doživotnog „dugajlije“, Hercegovca Rista Vukanovića. Ovu priču o Trebinjcu i Njemici, životnim i umjetničkim saputnicima, krije tabla na ulasku u pasaž između glavne ulice i Trga slobode...

 

RT