Proslavljena krsna slava crkve u selu Prosjek, Krstovdan

liturgija na prosjeku krstovdan 2014
TREBINJE | U crkvi Vozdviženja Časnog Krsta, u selu Prosjek u Bobanima, služena je Sveta liturgija povodom krsne slave ovog hrama, kojom je načalstvovao nadležni paroh protojerej-stavrofor Momčilo Pejičić.
Otac Pejičić je kazao da je osnovni znak hrišćana krst, te da su krstu posvećeni srijeda i petak, podsjećajući na Hristovo stradanje.
„Sa krsta na kojem je razapet u petak, Hristos je, trpeći neopisive muke i noseći trnovi vijenac, rekao ’Gospode oprosti im, jer ne znaju šta čine’ i sa krsta svima oprostio. On je došao da spasi svijet, i, kako Njegoš kaže ’vaskrsenje ne biva bez smrti“, rekao je otac Pejičić u prigodnoj besjedi.
On je podsjetio da je u Bobanima, posebno u selu Prosjek, gdje je bila linija razgraničenja zaraćenih strana u ratu devedesetih godina prošlog vijeka, narod pretrpio velika iskušenja i stradanja, ali da je ostao uz krst i pravoslavlje.
Nakon Svete liturgije priređena je trpeza ljubavi, druženje pjesma uz gusle, koje je otpjevao Predrag Janičić.

crkva prosjek
Crkva sačuvana čudom Božijim
Crkva i groblje su čudom Božijim, kako je to ranije rekao otac Isaije, ostali neoštećeni u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu, iako je na tom prostoru palo na stotine granata. Prema predanjima, koja se prenose sa koljena na koljeno, hram je sagrađen u 15. vijeku, i najstariji je na prostoru Bobana, ali i šire. Sagradio ga je vjerni narod tog kraja, pričaju nekadašnji mještani prema priči svojih predaka, za jedan dan i jednu noć.
„Vile su su za jedan dan i jednu noć sagradile crkvu na Prosjeku, da se Bog naš pravoslavni proslavi“, legenda je koja se i dan-danas prenosi novim generacijama.
Do sela Prosjek se stiže kroz bespuće hercegovačkog kamenara, po tačno utvrđenim stazama. Možda je i radi toga, kažu nekadašnji mještani, hram opstao kroz vijekove. Radi toga ili radi nečijih usrdnih molitvi, Bog svemogući jedini zna.
Hram u selu Prosjek izgradio je vjerni narod noseći sav materijal za gradnju na leđima ili tovarnim životinjama. Prosječani pričaju kako je izvjesni Redžo iz sela Grepci, na leđima nosio krst težak više od 70 kilograma od Diklića do Prosjeka, bez pauze preko sedam kilometara.
Mnoštvo starih grobnica, nekadašnji mještani vole reći grčkih, svjedoče o starini ovog mjesta. Na velikim kamenim pločama-nadgrobnim pločama isklesani su mač i štit, krst, te neki drugi za sada neprepoznatljivi simboli.
Posljednja Božija liturgija u prethodnom vijeku služena je 1976. godine, kada je crkva i rekonstruisana. Dolaskom oca Isaije ponovo su se čula crkvena zvona na Prosjeku. Godine 2009. redovno počinju bogosluženja, dva puta godišnje, na Spasovandan i Krstovdan.
Dok su crkva i groblje u potpunosti sačuvani u proteklom ratu, sudbina sela Prosjek, ali i ostalih sela koja pripadaju pomenutoj crkvi, zapaljena su i opljačkana.
Pored Prosjeka, crkvi Vozdviženja Časnog Krsta pripadaju i sela Nevada, Gojšina, Jasenica, Arbanačka, Vlaka, Bukanje, Trnovica, Vjetreno i Grepci.
prosjek selo
Neophodni put i struja
I sada bi, kažu Prosječani, rado dolazili u Prosjek bar jednom sedmično da imaju puta i struje, a ovako na Prosjeku budu jednu sedmicu prije litugije kad kose put i dvorište crkve i na Spasovdan i krsnu slavu hrama.
U crkvi je 2009. godine pronađeno rukom pisano Sveto pismo, kao i druge dragocjene knjige koje su povjerene vladiki Atanasiju na čuvanje, kažu bivši mještani.
Takođe, okupljeni vjernici su postigli dogovor da se u skorije vrijeme postavi novi držač za zvono, mreže na prozore, te rekonstruiše stari crkveni luster.

RT