Aktuelno

Protagonista večeri AMILA BEŠIROVIĆ: RAZBIJATI SOPSTVENE PREDRASUDE

Dignuta je zavjesa na 61. Festivalu festivala u Trebinju. Ansambl iz Tuzle, koji je prvi igrao u pozorišnoj sali Kulturnog centra, pred publiku je donio priču o našoj svakodnevici, koje često nismo ni svjesni. Tragičnu istinu da nas okružuju mladi i nesrećni ljudi, zarobljeni u svijetu iz koga je teško izaći, sa jedinom željom da imaju ono što nikada nisu osjetili, toplinu porodičnog doma. Ljubav i okrilje pod kojim će naći zaštitu i utjehu. Bio je to emotivan prikaz njihove surove realnosti i brutalnosti sa kojom su osuđeni da se nose kako znaju. Potresnijom  – predstavu čini spoznaja da je, jednim dijelom, rađena i na osnovu ispovijesti ljudi koji su, ono što smo mi gledali na sceni, doživjeli ili, što je još gore, doživljavaju svaki dan. Hrabrost da o problemima oko nas progovore otvoreno, trebinjska publika i te kako je nagradila!

A za najbolju glumicu večeri, u velikom ansamblu od čak 39 glumaca, žiri publike izabrao je Amilu Beširović, koja je tumačila lik petnaestogodišnje djevojčice Tanje, izgubljene između želje da bude dobra majka svom djetetu i potrebe da krajnje utočište nađe u vječnom zagrljaju vlastite majke, čiju ljubav nije iskusila. Amila ima 28 godina i, bez obzira što je ova uloga njena sušta suprotnost, u svakom smislu, igrala ju je srčano i do kraja, toliko, da smo stekli utisak kao da joj se sve proživljeno na sceni, dešava i izvan nje. Bez obzira na gorčinu tematike, ova mlada žena ima snage za osmijeh i kaže nam sljedeće:

– U našem Dramskom studiju za djecu i mlade, koji djeluje u „Pozorištu mladih Tuzla“, kada istražujemo neku temu, jako nam je važno da iskreno pričamo o svemu. Prije svega, da postanemo dobri prijatelji, steknemo povjerenje jedni u druge, da bismo se otvorili i pričali o pričama ljudi koji nas okružuju. Nama je privilegija, čast i zadovoljstvo što možemo istraživati na taj način, što možemo razbijati sopstvene predrasude o nečemu, upoznavati živote tih ljudi i pričati ih publici i javnosti. Mislim da je izuzetno važno da svi znaju da postoje ovakva djeca, koja svašta proživljavaju, a da svi mi, kada ih na prvi pogled vidimo, najčešće pomislimo nešto drugo, dok smo u vlastitom komforu, potpuno nesvjesni kakva se teška priča i sudbina kriju iza njihove pojave. Bilo je zadovoljstvo otvoriti vrata ovoj temi i pustiti je da izađe i progovori, makar i na ovaj način.

Je li ovo vaše prvo igranje u Trebinju? Čini se da ste bili iznenađeni kada vam je uručena diploma za protagonistu večeri, jeste li očekivali nagradu?

– Da, prvi put sam u Trebinju i nismo uopšte bili upoznati da se bira najbolji glumac večeri. To nas je sve iznenadilo, a mene posebno. Vjerujte, kad smo radili predstavu, dok smo pisali ovaj tekst i igrali, mi smo pokušali pisati biografije likova, tako da je svaki jednako važan, da svi imaju momente u predstavi kada se priča njihova priča i posveti mu se vrijeme dok vodi scenu. Svi ostali su tu da pomognu onome koji vodi scenu da predstava uspije. E sada, kada smo se mi zapitali ko je glavna a ko sporedna uloga, ni sami nismo mogli to odrediti. Prvenstveno, jer nam je svima podjednako važna svaka uloga koju igramo, zbog čega nam je bilo totalno iznenađenje da se večeras uopšte bira najbolji od kompletnog ansambla. Posebno iznenađenje je bilo što je to Tanja, jer, kada bismo birali, ne bismo se mogli odlučiti koga izdvojiti.

S obzirom da ste prvi put ovdje, a dan ranije ste stigli, jeste li uspjeli stvoriti neku sliku o samom Festivalu i gradu Trebinju, kakvi su utisci?

– Ovdje je predivno! Očaralo nas je što smo dočekani na jako lijep način. Mislili smo da ćemo se samo smjestiti u hotel, a zapravo, domaćini su nam priredili izuzetnu dobrodošlicu. Scenu su nam dali na raspolaganje, da vježbamo, probamo i da joj se prilagodimo, što je jako rijetko na festivalima. Unaprijed naviknuti, i na to spremni i dolaskom ovamo, samo da uskočimo na scenu i brzo se spremimo i igramo predstavu, moram se ovom prilikom od srca zahvaliti domaćinima na svemu što su nam omogućili. Takođe, i svima koji ste večeras bili ovdje i pomogli nam da vjerujemo da ova priča ima smisla, kao i naš dolazak na Festival festivala!

Hvala i vama što ste nam donijeli priču nad kojom ćemo se sigurno večeras svi zamisliti i potražiti u sebi odgovore na neka važna pitanja. A kako ovo nije prvi put da izvodite predstavu, možete li nas upoznati gdje ste je i koliko puta do sada igrali?

– Igrali smo nekoliko puta u Tuzli. Nakon premijere, predstava je bila prilično tražena. Mi, inače, predstavu igramo na kamernoj sceni, kojoj može da prisustvuje veoma mali broj gledalaca. Tako da smo, oko deset puta, već igrali u samoj Tuzli, a učestvovali smo i na Festivalu srednjoškolskog takmičenja u Konjicu. S obzirom da predstave radimo tako da svaka uloga ima više alternacija, u Konjic je putovala ekipa srednjoškolaca koji igraju ove uloge. Za sva daljnja gostovanja dogovaramo se između sebe ko će gdje igrati.

Stekli smo utisak da ste prilično iskusni na sceni. Koliko dugo se amaterski bavite glumom?

– U ovoj priči sam od 2007. godine. U međuvremenu, prošla sam kroz naš Dramski studio, Muzičko – pjevački studio u funkciji glume i trenutno sam i ja jedna od osoba koja vodi neke druge grupe u Dramskom studiju. Biti glumac amater je specifična čar i ne mogu iskazati riječima sreću i zahvalnost na svim dosadašnjim prilikama!