Protagonista večeri: IGOR TOŠEV: NE ŽELIMO DA SE „UKALUPIMO“, DOBRO NAM JE OVDJE

I ove godine na Festivalu festivala Makedonci su se predstavili mladim snagama. Tematika prilično aktuelna, a sinoćnji uigran četverac dobro je odgovorio na temu, koja im, bez obzira na godine, nije nimalo strana. Komična farsa „Evropejci“, po tekstu Miroljuba Nedovića, u režiji Slobodana Eliseeva, publiku nije ostavila ravnodušnom, a kako i bi, kada nam je dočarana slika koliko smo daleko od toliko nam „željene“ Evrope, koja (ako smo svjesni) nas baš nešto i nije željna.

Žiri publike, čini se, ovaj put nije bio u dilemi. Nagradu za protagonistu večeri uručio je Igoru Toševu. I kada smo pomislili da je riječ o srednjoškolcu, ovaj mladić brzo nas je razuvjerio. Igor ima 24 godine i student je Fakulteta za muzičku umetnost, na odsjeku za tradicionalne instrumente.

Muzika je ono što me oduvijek privlači, a gluma je divan hobi. I jedno i drugo možemo svrstati u univerzalni umjetnički jezik, kojim se na lijep način može stići do publike. Muzikom želim da se bavim, a istovremeno me ispunjava rad u pozorištu, jer sam  sa glumom počeo još u srednjoj školi. Ovaj spoj doprinosi da se radujem izazovima i novim susretima, kaže Tošev.

Jedan od novih susreta je i Festival festivala u Trebinju. Ovdje nastupate prvi put?

Da, prvi put sam u Trebinju. Izuzetno sam zadovoljan publikom kako je reagovala na našu izvedbu. Raduje me i što uviđam da nam jezik ne predstavlja barijeru, da su svi večeras razumjeli šta smo htjeli da kažemo. Gostoprimstvo je predivno, jednostavno super nam je kod vas.

Prema reakcijama publike predstava je dobro prihvaćena, a prema ocjeni žirija publike – tvoje igranje je bilo najbolje. Šta te najviše inspirisalo u kreiranju uloge?

Lik kog tumačim je Mane i moj zadatak je bio da predstavim pravog Balkanca sa svim njegovim tipičnim osobinama. Mi sa ovog podneblja najbolje znamo koje su to – grubost, netolerancija, samovolja i naravno, da je sebi uvijek na prvom mjestu. Uprkos svemu tome, Mane da bi ga Evropa prihvatila, pokušava da se izdigne, kako kulturno tako i na sve druge načine. Međutim, na kraju od toga ne bude ništa, jer Evropa ima zadnju riječ.

Sa 24 godine, jesi mlad, ali ne i premlad  za lični stav o temi koju ste večeras analizirali u predstavi, dakle ulazak u Evropu i ta potreba da joj pripadamo?

Tako je. Imam neko svoje viđenje cijele stvari. Posebno je zanimljivo kada običnog čovjeka, kakvi smo generalno svi ovdje, sa nekim našim usađenim manama i vrlinama, treba da „ukalupimo“ da bi nas neko prihvatio. Ne sviđa mi se ta ideja, i to je, donekle, bio pravi izazov da tu unutrašnju borbu prikažem u ovom komadu.

Predstava je do sada igrana pet puta, a nakon Trebinja očekuju vas još dva festivala?

Idemo prvo na festival u Prokuplje, a potom u Banjaluku na „Kestenburg“. Nadamo se dobrom prijemu publike, kakav smo osjetili ovdje u Trebinju. Na tome prvenstveno želim da se zahvalim reditelju,  na ukazanoj prilici da igram u „Evropejcima“ i budem dio Festivala festivala.

Dakle, ovdje je dobro, da li da ostajemo tu ili da idemo u Evropu?

E, to ćemo tek vidjeti šta će da bude! O tome će svakako odlučiti drugi. Šta god da bude, meni je odlično i ovako!