Razgovori poslije predstave „RODOLJUPCI“


Željko Hubač, voditelj razgovora

Komad Jovana Sterije Popovića je uvijek aktuelan. Rediteljska intervencija da iz činije i to malo sitnog novca ne ode narodu, jedan je od ljepših rediteljskih poteza, jednostavan, a suštinski jak. Interesantno je da je u pitanju komedija, u kojoj imamo tzv. gorki smijeh. Ovaj komad ima mnogo zamki, jedna je  pokušaj za aktuelizacijom, druga je insistiranje na grotesci, treća je pokušaj da se satiričnim elementom, udruženim sa komedijom karaktera, napravi lakrdija, koja će vas nasmijati ali neće natjerati na razmišljanje. Ovaj komad ima čudne dramaturške probleme, jer je cijeli raspričan o događajima koji su bili. Kada se postavi jasna linija o čemu želi da se priča, a to se  definiše od prve scene i zatvori sa najsitnijim detaljima, onda se dobije vrlo jasan rediteljaki rukopis u kome su potpuno definisani likovi, koji nisu tipovi nego karakteri koji izlaze iz tipološke podjele, koju komad u sebi suštinski ima. Sa jasno pročitanim karakterima i vrlo preciznom dramskom akcijom dobijaju se uvjerljive glumačke uloge, jasan dramski sukob i scenska radnja. To dovodi do zaokruženog pozorišnog čina, kome se ne može zamjeriti niz zanatskih vrlina koje pozorište čine uzbudljivim. Predstava je bila dobra i jako uzbudljiva.

Dragan Ostojić, reditelj predstave

U saradnji sa ansamblom odlučio sam da radimo „Rodoljupce“, a bavili smo se, prije svega, onim što je oko nas. Mi smo se potrudili da pronađemo ljude oko nas i oni su na  mnogo nižoj ljestvici od okruženja koje je, čini mi se, Sterija vidio. To su ti „Rodoljupci“ koje smo mi prepoznali.

Vladimir Putnik, reditelj

Komad Jovana Sterije Popovića „Rodoljupci“ prava je rediteljska inspiracija i poslastica. Reditelj predstave Dragan Ostojić vješto je izbjegao Scile i Haribde koje prate realizaciju komada. Najveća zamka je dnevna političnost, koju je reditelj deklarativno i praktično odbacio kao banalnu.  Put od metaforičnosti do groteske je funkcionalan, opravdan i efektan. Veoma spretan i iskusan ansambl iz Kule posvećeno je provodio rediteljske zahtjeve i nadahnuto ih nadograđivao. Ima ponegdje padova u tempu i ritmu, karikaturalnih pretjerivanja i neartikulisanog govora u žaru igre, ali znalačkim korištenjem žanrovskih znakova kao što su svedena scena, kostim, maska, ansambl je ostvario dobru, gledljivu  i dopadljivu predstavu, kojom se na najbolji način vratio u porodicu značajnih festivalskih kreacija.

Goran Bulajić, reditelj

Festival festivala bi bio mnogo siromašniji da nije pozorišta iz Kule.

Predstavu  sam doživio kao scenski esej o prevrtljivosti, nikako kao političku, nacionalnu dramu, a to je najveći rediteljski domet. Ansambl je uspio u stilskom jedinstvu, izbrušenom do svakog detalja, složiti dobar sinkretički mozaik. Upravo je nadgradnja, koju su amateri iz Kule demonstrirali, apsolutno proradila kroz stilsko jedinstvo i dorečenost. Imponuje da svi likovi imaju osmišljenu i dovršenu radnju i da je nose organski. To diše do te mjere da i prevrtljivost bude simpatična. Dobar dio predstave je trebalo glasnije da se izgovara, bilo je tačno, ali se nije čula trećina. To  je tehnička stvar  i sugestija koja ne utiče na bitnu  estetiku predstave.

Milovan Zdravković, teatrolog

Predstava je donijela aktuelnost koju pokazuju naši političari, guranje u patriotizam koje je komedija nad komedijama i farsa nad farsama.

Dragan Koprivica, reditelj

Ova predstava je u samom vrhu predstava koje će biti odigrane na ovogodišnjem Festivalu festivala. Posebno mi se dojmio sjajan spoj vrijednosti koje nisu opterećivale jedna drugu. Režija je tako dobra da se često ne vidi, toliko je dato glumcima da izađu u prvi plan i sa glumačkim bravurama učine mnogo. Sinergetski spoj donosi ono što je bilo najljepše. Ovo je tim u kome nije bilo slabog mjesta, svi su glumci bili odlični. Sve je djelovalo kao savršeni mehanizam.

Igor Svrdlin, član žirija publike

Vidjeli smo, po ko zna koji put, da ne postoji razlika između amaterizma i profesionalaca, nego između dobre i loše predstave. Amateri iz Kule su imali dobru predstavu. U nekim momentima čujnost i artikulacija nije bila dobra, ali to je poslije ovakve predstave cjepidlačenje. Ovo pokazuje da pobjednici festivala treba da idu na festivale, jer samo tako možemo napraviti jaku amatersku scenu, poput srbijanske. Bio bih srećan da se ovo radi i u BiH, jer u BiH imamo neke presedane.

Jovanka Božović, gledalac

Što se tiče glasnosti, odnosno scenskog govora glumaca, on je bio dikcijski tačan. Sticajem okolnosti, bilo je dijalekata i nepoznatih mađarskih termina. Moguće da nismo razumjeli mađarske riječi, pa smo imali utisak da ne čujemo dobro. Pohvale reditelju i glumcima.