Skoro se i ne koriste: ODLAZE LI TELEFONSKE GOVORNICE U ISTORIJU?

Direktor Pošte ističe da se magnetne kartice i danas mogu kupiti u „Maloj pošti“, premda se slabo prodaju. Kako navodi, u roku od pola godine su prodali dvije kartice od 10 konverbibilnih maraka i osam kartica od 5 maraka. Telefonske govornice koje se nalaze u Pošti se nikako ne koriste, potpuno su isključene iz upotrebe…

Davne 1894. godine u Sarajevu je instalirana prva telefonska govornica u Bosni i Hercegovini. Međutim, savremene tehnike komuniciranja su uticale da se smanji potreba za korišćenjem javnih telefonskih govornica.

Danas, kad pogledam telefonsku govornicu, razmišljam o njenoj istoriji, o ljudima i njihovim reakcijama kad su prvi put ugledali telefon. Kad god prođem pored telefonskih govornica ispred „Male pošte“ obuzme me neki čudan osjećaj nostalgije i razmišljam kako sam i ja svjedok jednog prošlog vremena. Gledam melanholično tu spravu i prisjećam se kartice koju je mama imala za „ne daj Bože“. Istu tu karticu mi je davala kad god sam išla u grad uz riječi „za svaki slučaj, zlu ne trebalo“. Sjećam se, svaki odlazak do grada je značio i odlazak do govornice kako bih vidjela koliko je sati i za koliko moram da krenem kući.

S obzirom da u Trebinju postoje telefonske govornice i u Pošti i na nekim javnim trgovima, razgovorom sa direktorom Pošte došli smo do potrebnih informacija o razvoju sistema telefonskih govornica u Trebinju. Takođe, potrebne informacije su nam dali i u „Poštama Srpske“ i u „Telekomu Republike Srpske“.

Kako nam iz kabineta direktora „Pošta Srpske“ iz Banjaluke pojašnjavaju, nekadašnji PTT sistem podijeljen je na „Pošte Srpske“ i „Telekom Srpske“. „Poštama Srpske“ su tom podjelom pripale govornice unutar prostorija Pošte, dok su „Telekomu Srpske“ pripale telefonske govornice smještene na javnim površinama.

U Trebinju je prva telefonska govornica postavljena 1977. godine i od tada su joj se mijenjali, kažu nam iz „Telekoma“, i izgled i način korišćenja odnosno funkcionisanja.

U Trebinju je prvo postojao samo Tehnički centar koji se nalazio na Glavnoj ulici. Na mjestu gde je sad ‘Mala pošta’ bile su dvije ili tri govornice. Tu su sjedile i dvije žene koje su imale brojač impulsa, dok su na sat mjerile koliko čovjek razgovara. Taj sistem je bio veoma primitivan. Oko 1989. godine Pošta se seli u nove prostorije i tada počinjemo da upotrebljavamo moderniju tehniku koja je omogućila ljudima da na ekranu vide koliko su novca potrošili prilikom razgovora“, govori nam Jovo Kraljević, direktor Pošte u Trebinju i ističe da su vojnici najviše koristili te govornice, te je u Trebinju bilo devet kabina, dok je Bileća brojala deset zbog Škole rezervnih oficira koja se tamo nalazila.

Kako nam kaže direktor Pošte, postojale su dvije ili tri automatske govornice i one su radile na dinar. Pojavom inflacije, žeton postaje sredstvo kojim se pokreće rad govornice, a cijena žetona se mijenjala kako je inflacija rasla.

Direktor Pošte ističe da se magnetne kartice i danas mogu kupiti u „Maloj pošti“, premda se slabo prodaju. Kako navodi, u roku od pola godine su prodali dvije kartice od 10 konverbibilnih maraka i osam kartica od 5 maraka. Telefonske govornice koje se nalaze u Pošti se nikako ne koriste, potpuno su isključene iz upotrebe.

„Javne govornice su postavljane na područjima gdje je najveća koncentracija stanovništva – u centru grada, u institucijama i objektima gdje postoji potreba za njihovim korišćenjem kao što su bolnice, kazneno-popravni zavodi i slično. Takođe, postavljale su se na ulazima i hodnicima značajnih javnih ustanova i institucija, na prometnim ulicama, dvorištima škola, autobuskim i željezničkim stanicama“, navode iz „Telekoma“.

Iz „Pošta Srpske“ ističu da je smanjena upotreba telefonskih govornica u cijelom svijetu i da ne postoji primjer da je ovaj trend promijenjen.

„Čak ni njihova izvjesna vrijednost u smislu tradicionalnog ili turističkog dobra nije pomogla da se u većem broju zadrže u radu, osim u rijetkim slučajevima gdje su same lokalne sredine preuzele obavezu održavanja“, kažu iz „Pošta Srpske“.

 

Govornici dali kulturnu dimenziju

Premda sve ukazuje na skori odlazak telefonskih govornica u zaborav, pojedina mjesta su našla način da ih zaštite od „novog vremena“.

Mnoga mala mjesta u Velikoj Britaniji su na zanimljiv način promijenila namjenu crvenih telefonskih govornica i time im dali kulturni značaj. S obzirom da su crvene telefonske govornice među nekoliko najpoznatijih britanskih simbola, pretvorene su u mini-biblioteke i time su dobile novu namjenu koja će produžiti njihov vijek trajanja. Ove mini-biblioteke funkcionišu tako što donesete neku svoju knjigu i ostavite je, a uzmete neku drugu.

Jedna londonska govornica je čak pretvorena u onlajn salon kompanije „Pežo“.

U Njemačkoj su pojedine telefonske govornice, takođe, pretvorene u biblioteke.

Prva je postavljena u Čikagu

U Bosni i Hercegovini je 1877. godine objavljena prva vijest o telefonu. Prva primjena telefona u Bosni i Hercegovini pripisuje se vojnim jedinicama prilikom gašenja hercegovačkog ustanka 1882. godine i od tada se intenzivno radilo na uvođenju telefonske mreže za potrebne vojnih jedinica i državnih organa. Potom je, 1889. godine, donesena instrukcija o uvođenju telefonskog saobraćaja prvo u važnijim vojnim garnizonima, a zatim i u ostalim vojnim jedinicama i organima vlasti. Tek 1894. godine, instaliranjem gradske telefonske govornice u Sarajevu, učinjeni su prvi značajniji pomaci ka javnom telefonskom saobraćaju. Tada je stanovništvu dopušteno da telefon koriste u slučaju neke opasnosti.

Ratno ministarstvo je 1895. godine odobrilo da se za organe vlasti i privatna lica uvede telefonska mreža u Sarajevu i Tuzli, dok je javni telefonski saobraćaj pušten u pogon tek 1898. godine u Sarajevu.

Jovana SALATA/Glas Trebinje