Srednjovjekovni Mičevac – grad imućnih i luksuza

„Postoji jedan istorijski podatak, doduše ne i posve pouzdan – ali koji zvuči nevjerovatno: da je u samom podgrađu živjelo čak 6.000 stanovnika. Zamislite, koliko je još u srednjem vijeku veliko bilo to naselje ispod Mičevca, ako znamo da je u Trebinju do iza prvog rata, na prostoru u i oko zidina kastela, gdje se grad prostirao – živjelo svega 3.500 stanovnika. U arheološkom materijalu našli smo mnogo novca, srebrenog sa likom Svetog Vlaha, uvozne keramike iz Italije, nevjerovatno mnogo školjki… Sav taj luksuzni materijal kazuje nam da su ljudi u Mičevcu živjeli na veoma visokoj nozi“, kaže arhelog Đorđo Odavić.

Micevac-stari-grad

Ostaci grada Mičevca (Foto: P. Mucović)

TREBINJE l Trebišnjicom uzvodno, dva kilometra od Trebinja, na uzdignutoj površi desne obale rijeke, nalaze se ostaci srednjevjekovnog grada Mičevca. Grad je smješten na kraškom zaravanku, čija se južna strana strmo spušta ka Trebišnjici, dok je sjeverno i istočno od grada – put za Nikšić.
Ne zna se kad je grad podignut. Postojeći ostaci zidova, bedema i građevina na površini od 1.300 metara kvadratnih – izvesno je, potiču iz srednjeg vijeka, iz vremena Pavlovića, mada se pretpostavlјa da kontinuitet naselјa na ovom području postoji još od antike, pa i praistorije. O tome svjedoče i nalazi arheologa Đorđa Odavića, koji je sredinom 80-tih godina radio na iskopavanju i konzerviranju ostataka starog grada.
„Prilikom iskopavanja, našli smo čitav niz ilirskih gradina iz praistorijskog perioda u neposrednom okruženju grada. Na žalost, najveći dio toga uništila je separacija koja je podignuta u blizini. Sasvim je sigurno da je tu bilo veće praistorijsko naselje, koje je nastavilo da živi i u rimskom periodu. A u srednjem vijeku, grad je zasnovan veoma rano, prema nekim istorijskim izvorima – još u 11. vijeku“, pojašnjava Odavić.
Za postojanje antičkog naselјa nema naročitih potvrda, osim indicija na osnovu dva zahrđala rimska novčića, nađena prilikom arheoloških iskopavanja.
Prema legendi, srednjevjekovni grad podigao je neki vojvoda Mičeta, kog s druge strane istorija ne poznaje. Sačuvani izvori o Mičevcu potiču iz vremena vladavine oblasnog gospodara Stefana Vukčića Kosače, u čijem je posjedu grad bio od 1438. godine, odakle i njegovo drugo ime – Hercegov grad. Istorija pretpostavlјa da su Mičevcem prethodno gospodarili Pavlovići.

micevac6

Grad Mičevac kod Trebinja na listi je nacionalnih spomenika BiH

Za vladavine Stefana Vukčića Kosače, Mičevac je bio punkt od vojnostrateškog značaja. Sa tog relativno niskog brežulјka mogla se kontrolisati cijela okolina, uključujući i važan put od Dubrovnika prema zaleđu, što je hercega opredijelilo da baš na Mičevcu formira carinarnicu.
Do 1456. godine u Mičevcu se spominje hercegov carinik, a pominje se i zapovjednik grada – neki Radosav Dup, conte de Michevac. U tri povelјe izdate polovinom 15. vijeka, Mičevac se pominje kao – castelo, castrum i civitate. Protiv hercegovih carinika bunili su se Dubrovčani, ali bez uspjeha. U podgrađu se razvilo i naselјe pod imenom Varošište.
Hercegova odluka da na mičevačkom gradu ustanovi carinarnicu – opredijelila je njegovu istorijsku sudbinu, a zasigurno dala i povoda uzletima narodne uobrazilje, koja je domišljala nepoznato i stvarala legende – poput one o skrivenom blagu Hercegovog grada, koja je, pričaju stariji – mnoge opsjedala da na ovom području uporno kopaju i traže. Iako blago nije nađeno, jedno je izvjesno – smješten na tokovima robe i novca, Mičevac je sa svojim podgrađem morao biti veoma imućan i privredno živ grad. To su posvjedočili i nalazi pokretne arheološke građe arheologa Đorđa Odavića. U gradu je pronađeno više nalaza luksuzne namjene, negoli oružja.
„Postoji jedan istorijski podatak, doduše ne i posve pouzdan – ali koji zvuči nevjerovatno: da je u samom podgrađu živjelo čak 6.000 stanovnika. Zamislite, koliko je još u srednjem vijeku veliko bilo to naselje ispod Mičevca, ako znamo da je u Trebinju do iza prvog rata, na prostoru u i oko zidina kastela, gdje se grad prostirao – živjelo svega 3.500 stanovnika. Mičavac je bio veoma bogat, zato što je tu bila carinarnica. U arheološkom materijalu našli smo mnogo novca, srebrenog sa likom Svetog Vlaha, uvozne keramike iz Italije, nevjerovatno mnogo školjki… Sav taj luksuzni materijal kazuje nam da su ljudi u Mičevcu živjeli na veoma visokoj nozi “, kaže Odavić.

pokretna gradja Micevac

Pokretni arheološki materijal iz Mičevca (Arheološka zbirka Muzeja Hercegovine)

Slava i uspon Mičevca nisu bili duga vijeka. Dolaskom Turaka, kaže Odavić – tvrđava je osvojena i razrušena, izgubila je svoj strateški značaj i funkciju, a život u gradu nikada se poslije nije obnovio.

Ispod smeća i zaborava
Ono što nisu razrušili turski zavojevači, jeste zub vremena koji u našem zaboravu i nebrigama po pravilu nalazi odanog saveznika. Poslovični nemar dopuštao je da jedan od najznačajnijih spomenika našeg srednjeg vijeka u naše doba postane – i javni prostor za odlaganje smeća. Iskopavanjem i konzerviranjem ostataka Mičevca sredinom 80-tih godina prošlog vijeka – unekoliko je vraćen dug naslјeđu i prošlosti, ali još nisu otklonjene neke stare navike.
„Izvršena je konzervacija, što je dobro jer znači da dalje devastacije neće biti. Naravno, ne da se nekad bacalo, nego se i danas tamo smeće baca, što je zaista sramota. I mene je lično uvijek stid kada dovedem ljude sa strane – pa se gradu moramo spuštati okolnim putem , jer se ne može proći od nereda, smeća i neugodnih mirisa“, kaže Đorđo Odavić.
Stvari bi možda bile posve drugačije kada bi se uradilo više da se Mičevac u pravom smislu integriše u svijest i perspektive zajednice. A u tom smislu, Odavić kaže – uz malo kreativnosti, truda i novaca, ostaci ovog srednjevjekovnog grada mogli bi postati mjesto turističkih posjeta i atraktivna kulturna pozornica na otvorenom.
„Još ima očuvanih zidova grada visine tri ili četiri metra. Tvrđava ima pet kula – četiri kvadratne i jednu ovalnu. I kada bi se drvenom konstrukcijom i olukastom ciglom, koja se koristila u to vrijeme, nadogradili postojeći ostaci, bio bi to objekat na kojem bi se iznad jezera u ljetno doba mogli održavati razni kulturni programi na otvorenom. Ali i u turističke svrhe, recimo – oživljavanjem starih zanata i drugim vidovima rekonstrukcije života toga vremena, a u ambijenatu ovih starih zidina. Blizina grada velika je prednost. Znamo da se i u Dubrovniku neki programi Ljetnih dubovačkih igara održavaju baš na tim starim otvorenim pozorinicama“, kaže Odavić.

Rade Savić