Aktuelno

Trebinje se sjeća svog prvog akademskog slikara

TREBINJE  │ Muzej Hercegovine ove godine obilježiće 70 godina od smrti Atanasija Popovića, prvog akademskog slikara iz Trebinja – izložbom umjetnikovih radova, koja bi uz slike iz legata ove ustanove trebalo da sabere i Popovićev opus koji se danas čuva u umjetničkim galerijama Sarajeva i Dubrovnika.

Direktor Muzeja Hercegovine Ivana Grujić kaže da će izložbu pratiti i prigodne stručne publikacije o Popovićevom slikarstvu i trebinjskom legatu njegovih djela – a sve je planirano za svečanosti povodom krsne slave grada – Svetog Preobraženja Gospodnjeg.

„Mislimo da je taj najsvečaniji dan u godini za Trebinje takođe i prilika da istaknemo tako znamenite ličnosti za trebinjsku kulturnoistorijsku baštinu, kakva je svakako bio i Atanasije Popović. On nije važan samo za ovdašnju istoriju kulture, već i mnogo šire i dalje od tih okvira“, dodaje ona.

Atanasije Popović – Autoportret

Kao svojevrsna najava ovog događaja, danas je na godišnjicu rođenja Atanasija Popovića Muzej Hercegovine omogućio besplatne posjete stalnoj muzejskoj postavci slika ovog umjetnika, koju čine 43 djela – crteži, pejzaži, portreti, mrtve prirode i velika platna socijalne tematike, rađena raznovrsnim tehnikama i različitog stilskog opredjeljenja.

Grujićeva podsjeća da je slike Atanasija Popovića, zajedno sa dijelom stilskog namještaja porodice Popović, muzeju poklonio umjetnikov brat Uroš 1968. godine.

„Tako da se u Trebinju danas nalazi najveća zbirka djela Atanasija Popovića. To je izuzetno vrijedna zbirka – sa ovih blizu 50 slika, a uz to još i 30-ak crteža – skica za ikonostase i ikone“, ističe Grujićeva.

Podsjeća da je po zavšetku osnovne i trgovačke škole u rodnom gradu slikarski zanat počeo da uči uz tada znamenitog umjetnika Marka Gregovića, s kojim je izrađivao ikone, između ostalog i one koje su nekad krasile ikonostas trebinjskog sabornog hrama, da bi kasnije i sam počeo oslikavati ikonostase manjih seoskih crkava u okolini Trebinja.

„Upravo je Marko Gregović u njemu usadio ljubav i sklonost prema akademizmu, tom strogo školskom likovnom izražavanju, koje je Atanasije Popović od 1910. do 1914. godine izučavao kao jedan od marljivijih studenata bečke likovne akademije“, ističe Grujićeva.

Za događaj kojim je i formalno postao prvi akademski slikar iz Trebinja, podsjeća Grujićava, vezana je i zanimljiva anegdota – istog dana kada je primao nagradu za najbolji završni rad, čime je obilježen i kraj njegovog akademskog obrazovanja, iz Sarajava je stigla vijest o atentatu Gavrila Principa.

„Popovićev akademizam, koji je njegovala bečka likovna akademija, ogleda se u realnim portretima, lišenim bilo kakavih impresija, gdje je sve urađeno realistički perfektno do nivoa fotografije. U drugoj fazi stvaralaštva radio je za ministarstvo šuma i ruda, obilazio je naše rudnike i tamo su nastajale slike sa socijalnom tematikom, dok se u posljednjoj fazi okreće pejsažima, bogatijim svjetlošću i koloritom. Pomenula sam i njegov opus sa religioznom tematikom. Ali je u svemu što je stvarao ostao vjeran akademizmu – nije bilo kreativnih lutanja ili istraživanja i nikada nije izlazio iz tih strogo školskih okvira“, kaže Grujićeva.

R.S.