Tužbe Hrvatske i Srbije odbijene u cjelosti

20150203115720_286934
HAG | Međunarodni sud pravde odbio je i tužbu Hrvatske i protivtužbu Srbije za izvršeni genocid na hrvatskoj teritoriji od 1991. do 1995.
Kako je naveo predsjednik suda Petr Tomka, ni Hrvatska ni Srbija nisu uspjele da dokažu da je druga strana počinila genocid.
„Sud odbija tužbu Hrvatske. Hrvatska nije dokazala da se radi o namjeri da se djelimično ili u cjelosti unište Hrvati. Djela koja sadržavaju actus reus genocida nisu počinjena sa specifičnom namjerom potrebnom da bi se dejlo kvalifikovalo kao genocid, rekao je Tomka.
Što se tiče srpske kontratužbe, Tomka je naveo da čak i da se dokaže da je postojala namjera hrvatskih lidera da se istjera srpsko stanovništvo sa teritorije hrvatske, nema dokaza da je imala za cilj fizičko uništenje stanovništva.
„Zbog toga sud u potpunosti odbacuje tužbu Srbije“, rekao je Tomka, a prenosi B92.
Presuda MSP je konačna i obavezujuća za sve članice UN, države su u obavezi da po njoj postupe i na nju nema žalbi.
Tomka je naveo i da MSP slaže sa zaključcima Haškog tribunala, u kojima se navodi da je cilj srpskih jedinica da se nasilno istjeraju Hrvati sa djela teritorije, ali ne i da se fizički unište.
Sud je rekao da je na hrvatskoj teritoriji, u istočnoj Slavoniji, Dalmaciji i Lici počinjen „veliki broj ubistava i zlostavljanja“ i to od strane JNA i srpskih snaga, ali i da Hrvatska nije uspjela da dokaže da se radi o genocidu.
„JNA i srpske snage nisu ubile hrvatske vojnike koji su bili zarobljeni. Pomoću poređenja zarobljenih sa konačnim brojem žrtava, možemo vidjeti da li su JNA i srpske snage htjele da iskoriste priliku za uništavanje grupe. Zaključujemo da Hrvatska nije uspjela da dokaže da je iskorišćena prilika da se unište pripadnici zaštićene grupe“, rekao je Tomka.
Nešto ranije, Tomka je naveo i da Srbija ne može biti odgovorna za djela počinjena prije 27. aprila 1992. godine, zbog toga što je SRJ tek tada postala članica UN i potpisnica Konvencije UN o sprečavanju i kažnjavanju genocida.
„Sud prije tog datuma, Srbiju, kao zemlju koja je naknadno postala potpisnica Konvencije, ne može smatrati odgovornom u smislu člana 9 Konvencije. Država koja je postala članica potpisnica Konvencije ne može se smatrati odgovornom retroaktivno za genocid po članu 9“, naveo je Tomka.
Već tada je pao dio hrvatske tužbe koji se odnosi na ratne zločine počinjene u Vukovaru 1991. godine.
Tokom iznošenja presude, navedeno je i da su mnoga svjedočenja koja je Hrvatska iznijela pred sud manjkava, kao i da su brojni policijski zapisnici predati sudu bez potpisa od strane lica koja su davala izjave.
„Čini se da su u nekim svjedočenjima izjave čak i prepričane izjave svedoka“, rekao je Tomka.
Što se srpske kontratužbe tiče, kako je rekao Tomka, MSP smatra da je ona utemeljena i vezana činjenično i pravno za osnovnu tužbu.
Kako je Hrvatska potpisnica Konvencije postala 8. oktobra 1991. godine, djela počinjena 1995. godine, odnosno tokom „Oluje“, obuhvaćena Konvencijom, a o tome da li je sud utvrdio da je bilo genocida biće objavljeno kasnije.
MSP je naveo da Srbija nije iznijela dokaze koji potvrđuju da je Hrvatska neselektivno granatirala gradove u Krajini. Tomka je naveo da se to ne može utvrditi ni iz Brionskih transkripta ili svjedočenja pred Sudom.
„Čak ako bi se dokazala namjera prisilnog preseljavanja srpskog stanovništva iz Krajine, to bi bila specifična namjera genocida samo ako bi dovela do fizičkog istrebljivanja u cjelini te grupe. Sud zaključuje da nisu podnijeti dokazi koji potkrepljuju takava zaključak. Čak i da je bilo namjere da se istjera srpsko stanovništvo, nema dokaza da je imala za cilj fizičko uništenje stanovništva“, rekao je Tomka.
Presudu o tužbi i kontratužbi Hrvatske i Srbije donijelo je ukupno 17 sudija, 15 stalnih sudija i dvoje ad hok sudija iz Srbije i Hrvatske.
Srpski i hrvatski ministri pravde Nikola Selaković i Orsat Miljenić, koji su prisustvovali izricanju presude, poručili su da će obje zemlje poštovati odluku MSP, „kakva god da bude“.Kraj procesa poslije 16 godina
Izricanjem presude okončaće se proces koji je 1999. pokrenuo Zagreb, tužeći vlasti u Beogradu za genocid koje su snage SFRJ i SR Jugoslavije navodno počinile na hrvatskoj teritoriji.
Srbija je odgovorila deset godina kasnije podnoseći kontratužbu za genocid, koji su, kako tvrdi, hrvatske snage počinile nad Srbima iz Kninske krajine, tokom i posle operacija Oluja, 1995 godine.
U tužbi protiv Srbije, Hrvatska tvrdi da je zvanični Beograd odgovoran za „etničko čišćenje“ hrvatskih građana kao „oblik genocida“ zato što je „direktno kontrolisao aktivnosti svojih oružanih snaga, obavještajnih agenata i raznih paravojnih odreda koji su počinili zločine na teritoriji Hrvatske, u regionu Knina, istočne i zapadne Slavonije i Dalmacije“.
U kontratužbi, Srbija tvrdi da su hrvatske vlasti počinile genocid tokom operacije Oluja, u avgustu 1995. u namjeri da potpuno ili djelimično unište krajiške Srbe kao etničku grupu. Genocid je, kako se navodi u kontratužbi, počinjen ubistvima i nanošenjem ozbiljnih fizičkih i psihičkih povreda pripadnicima srpske zajednice, te hotimičnim stavljanjem Srba kao nacionalne grupe u situaciju smišljenu na njeno djelimično fizičko uništenje.
Srna