TREBINJE | Policija u posljednje vrijeme sve češće ima posla da prevarantima koji u međusobnom dogovoru simuliraju saobraćajnu nezgodu, kako bi se od osiguranja naplatila ranije nastala šteta na automobilu.
Komandir Policijske stanice za bezbjednost saobraćaja u Centru javne bezbjednosti Trebinje Boris Radović za radiotrebinje.com kaže da je policija, samo u 2014. godini, osujetila devet takvih pokušaja i podnijela Okružnom tužilaštvu u Trebinju isto toliko izvještaja za osiguraničku prevaru protiv 18 osoba, koje se terete da su na ovaj način pokušali da finansijski oštete osiguravajuće kuće.
Radović pojašnjava da se fingiranja saobraćajnih nezgoda organizuju po unaprijed dogovorenom a policiji dobro poznatom scenariju: po pravilu jedan od aktera, onaj koji vozi staro i manje vrijedno vozilo, sa važećom policom osiguranja od autoodgovornosti, uzrokuje navodnu nezgodu i štetu na automobilu znatno veće vrijednosti, a na kojem su već postojala ranije nastala oštećenja. Fingiranjem se i služe kako bi se ta šteta na autu, za koju nije moguće naplatiti osiguranje, opravdala simulacijom nezgode u kojoj je krivac neko drugo lice, što bi oštećenja učinilo naplativim.
„Saobraćajnu nezgodu prouzrokuju namjernim ali kontrolisanim kontaktom, manjeg intenziteta. Nakon toga akteri u nezgodi pozivaju policiju i zahtijevaju da se obavi uviđaj. Po završenom uviđaju obraćaju se osiguravajućim kućama da njihovi procjenitelji ustanove visinu materijalne štete, kako bi je naplatili. Time oni ulaze u krivično djelo“, nastavlja Radović.
Za prevarante u osiguranju problem je što u proceduri naplate štete između klijenata i osiguravajućih kuća stoji - policija. Tokom uviđaja policajci bilježe, dokumentuju i analiziraju što su zatekli na mjestu nezgode – od položaja vozila, materijalnih tragova na kolovozu, štete na automobilima, do iskaza aktera. I najmanje nepodudaranje između materijalnih dokaza i načina na koji je udes opisan već je dovoljan razlog za sumnju.
„Sumnja u saobraćajnu nezgodu se javlja kada se istragom utvrđeni i opisani materijalni tragovi ne mogu dovesti u vezu sa oštećenjima na vozilu, po težini štete i načinu kako je ona nastala. Dalje se vrše provjere u osiguravajućim kućama oko prijavljenih i naplaćenih šteta. Potom se preduzima vještačenje.“
A zadatak vještaka saobraćajne struke je da vještačenjem potvrde sumnje i stručno agumentuju izvještaj protiv osumnjičenih za pokušaj osiguraničke prevare.
„Po Krivičnom zakonu Republike Srpske pokušaji osiguraničke prevare kažnjavaju se zatvorom, pri čemu trajanje zatvorske kazne zavisi od naplate osigurane sume – za iznos do 10.000 KM kazna je do tri godine, a za iznos preko 10.000 KM - od jedne do 10 godina zatvora“, kaže Radović.
Radović dodaje da nije uvijek lako dokazati da je nezgoda fingirana, kao što se i prevaranti razlikuju po nivou profesionalnosti u simuliranju: „profesionalci“ zaista izvedu sudar, dok „diletanti“ vjeruju da je za prevaru dovoljno da samo približe vozila, a da će potom policiju iskazom ubijediti da je šteta na autu nastala udesom. Među prevarantima su najčešće materijalno stituirane osobe različite starosne dobi, a nije rijedak slučaj da se kao izvršioci javljaju i osobe ženskog pola.
On dodaje da je u prošloj godini u Trebinju policija rasvijetlila i slučaj osiguraničke prevare u kojoj je na konto materijalne i nematerijalne štete osumnjičeni naplatio štetu od čak 33.000 KM.
R.S.