detalj-iz-predstave-BANJA LUKA l I dok se na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu ovih dana ovacijama ispratilo jubilarno, 200. izvođenje „Velike drame“ Siniše Kovačevića, Kulturna scena „Male stvari“ iz Trebinja 25. februara obilježila je, za naše prilike, značajan jubilej - 50. izvođenje predstave „ Čekajući Marčela“, u Narodnom pozorištu RS u Banjaluci, na sceni „Petar Kočić“.
Komad o usamljenosti i otuđenosti savremenog čovjeka, prema djelu Stefana Ričija i Đanija Fortea, nastao je 2010. godine, u koprodukciji sa Teatrom „Fedra“ iz Bugojna, a osim Željka Miloševića, koji je i reditelj, u predstavi, od 13. izvođenja igra i glumac Vladan Popović iz Beograda.
Milošević za radiotrebinje.com priznaje da nije očekivao ovoliki uspjeh predstave, koja je na 39. Festivalu „Fedra“ 2011. godine proglašena najboljom predstavom u cjelini, uz igranja u brojnim gradovima BiH, Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije, kao i u Pragu. „Uvijek postoji želja da ono što se radi zaista traje, vjerujem da niko u pozorištu ne želi da odigra samo premijeru. „Male stvari“ su od 2005. do 2007. godine imali preko sedamdeset igranja predstave za djecu „Mala princeza“ i od tada naovamo nikada ni sa jednom predstavom nismo dosegli ni trideset igranja. Ovo je, za dvanaest godina našeg pozorišta, tek druga predstava koja je dosegla magičnu cifru od pedeset igranja i to nam pričinjava veliko zadovoljstvo. Kao reditelj ni sanjao nisam ovoliki uspjeh predstave, mislili smo u početku- idemo na nekih desetak igranja. Kad se to desilo, bili smo zadovoljni s obzirom na koprodukciju dvaju pozorišta na udaljenosti od gotovo 300 kilometara. I tako do danas, do pedesetog izvođenja, i mnogo mi znači što smo jubilej proslavili na sceni „Petar Kočić“ Narodnog pozorišta RS, najboljoj pozorišnoj kući u BiH“. Ozbiljna tema data kroz prizmu crnog humora našla je put do publike. Četvrtog zida nikada nije bilo. „Specifičnost predstave jeste da dvojica luđaka, Teo i Eli, pokušavaju da igraju normalne situacije, u životu to nije tako. Tanana linija normalnog i nenormnalnog, uz notu komičnog, onog crnog, teškog humora, koji se stalno provlači, na neki način relaksira predstavu i ne odvodi je u klasičnu tragediju i upravo i zato jeste tragikomedija. Vjerujem da su takva postavka komada,uz iskren rediteljsko-glumački, odnosno partnerski odnos na sceni, rezultirali da predstava traje od decembra 2010. godine, kada smo je premijerno izveli u Bugojnu. Igrali smo je od Vardara do Đevđelije, izveli smo je i van prostora bivše Jugoslavije, u Pragu, gdje, je, na naše zadovoljstvo, takođe odlično prihvaćena, dvorana od 250 mjesta bila je prepuna. U prvi mah, prije ovog jubilarnog, izdvajam gostovanja u Sremskoj Mitrovici i Sloveniji, publika je jednostavno disala, živjela sa predstavom. I to je najvažnije, da predstava korespondira sa publikom“. Od 13. izvođenja, bugojanskog glumca Suada Velagića u predstavi, koja je prvi zajednički projekat pozorišta iz Trebinja i Bugojna, zamijenio je glumac Vladan Popović iz Beograda. „Uskakanje“ u ulogu nikada nije jednostavno. „To „uskakanje“ u nešto što je već napravljeno glumca dovodi u nezavidnu situaciju u samom početku. U prvi mah se učini da nemaš slobode da neku svoju ličnu kreaciju plasiraš kroz lik, ali se kroz moju saradnju sa Željkom, koja je bila olakšana jer je on ujedno i reditelj komada, ispostavilo da je bilo mjesta za nadogradnju i da smo, makar mi se čini, na starim osnovama, dali jedan novi kvalitet predstavi. A igranje na sceni najveće pozorišne kuće u RS - Narodnog pozorišta RS je čast za svakog glumca“. Reditelj Milošević ističe da su i prethodnih godina na sceni Narodnog pozorišta RS igrane i trebinjske predstave „Uho, oko, obraz, trtica“ i „Ševa ili slavuj“ i da se nada da će i komad „Čekajući Marčela“ otvoriti mogućnost za češća igranja i narednih predstava iz našeg grada.
„Čekajući Marčela“ ne čeka nova igranja. Nakon gostovanja u Prnjavoru i Laktašima, do kraja sezone dogovorena su igranja ove tragikomične priče u nekoliko gradova Federacije BiH, Srbije i Crne Gore, uz učešće i na profesionalnim festivalima malih scena i duodrama u zemljama okruženja.
Sretno, do novih jubileja!
V.M.