Čarobni svijet bilja prigrljen Slavicinom maštom: PRIRODA KAO LIJEK

Priroda bez čovjeka može, ali čovjek bez prirode ne može pa ipak, sva njena snaga i blagodet, kao da se zaboravljaju. Na sreću, postoje još uvijek oni rijetki i posebni ljudi, koji od prirode žive, u nju vjeruju i iznova joj se vraćaju. Jedna od njih je Slavica Vuković, poznavalac preko 100 vrsta ljekovitog bilja, od kojih priprema macerate, čajeve, tinkture, ali i suvenire, zahvaljujući čijim mirisima dom preplave neka posebna osjećanja.

Slavica Vuković

Sve što izrađuje radi onako kako ju je još davno naučila baka. Najviše pravi tinkture i macerate, pažljivo sjedinjujući sastojke, provjerenim receptima iz davnina.

„Macerat od smilja pravim po starom receptu, za koji je važno da se smilje upotrebi dok još nije procvjetalo, odnosno dok je u pupoljku. Potapa se u djevičansko maslinavo ulje, u kome stoji 40 dana na toplom mjestu, u mraku. Nakon tog procesa se cijedi i takav macerat je za sve dobar. Može da se pije, da se maže na tijelo, maslinovo ulje se ne osjeti, već preovladava predivni miris smilja“, objašnjava nam postupak izrade, za koji, da bi macerat bio kvalitetan, kako kaže, koristi veoma skupo i rijetko djevičansko ulje sa hrvatskog primorja.

Ljekovite tinkture i macerat od smilja

Poput svih drugih biljaka i smilje sama bere. Za nove macerate, koji čekaju svoje pakovanje, smilje je već pripremila, obrala, sašila pamučne marame, najpogodnije za čuvanje i sušenje ovog po mnogo čemu posebnog cvijeta.

Sve što zamisli ova izuzetno vrijedna žena i napravi, ali i proda, najviše u Hercegovačkoj kući u Trebinju, Banjaluci i u Beogradu, zatim u svojoj rodnoj Foči, te Budvi, ali i na putu za manastir Ostrog, kod, kako nam kaže, svojih Pivljana, muževe rodbine i prijatelja.

SAČUVANO NASLJEĐE

„Moja majka je bila izuzetna žena, vuk. Trebalo je prehraniti nas petoro djece. Pravila je sve moguće vrste džemova i te njene kriške nikada neću zaboraviti, tu ljepotu i predivan ukus. Njeno slatko od šumskih jagoda bilo je najljepša poslastica. Mi kao djeca otišli bismo u jagode, da joj naberemo, a ona bi bila presrećna. Kada god vidim šumske jagode, vrate mi ta divna sjećanja. Sa njom sam znala po cijeli dan da idem u berbu. Druga djeca bi se igrala, a ja, sa majkom u šumu. Mnogo toga me naučila, sve sam upamtila, a to naše vrijeme i sada bih ponovila!“

Za njen ručni rad nadaleko se čulo, a još više za poznavanje ljekovitog bilja, kada i kako se bere, gdje se može naći i, najvažnije, kako ga i za šta pravilno upotrijebiti. Jer, svoja znanja, Slavica ne krije i rado ih dijeli.

Čajevi i "šeširići" punjeni lavandom

„Za mnoge biljke većina ljudi nije čula, neki ne znaju ni da svaki dan pored njih prolaze. Razumijem, to ih ne zanima. Ali ipak često mislim da je šteta što se takve stvari ne znaju jer je priroda čudesna. Mnogo je biljaka koje poznajem, mogla bih nabrajati danima. Recimo, miloduh je divna trava, jako zdrava za temperaturu, onda pelin koga postoje tri vrste: gorki, slatki i onaj koji zovu žalfija. Trava iva nadaleko poznata po ljekovitim dejstvima, takođe i divlji bosiljak, tri vrste nane među kojima jedna ima naziv origano a najviše uspijeva na planinama na nadmorskoj visini od 800 metara. Posebno je ljekovita vrbovica i dobra za prostatu. Bere se u cvijetu, u sebi ima male iglice koje kad puknu izbacuju svilu i ako vjetar tu svilu odnese, onda vrbovica više nema ljekovita svojstva. Gloga berem dvije vrste. Volim da istražujem pa sam penjući se prema Zelengori našla islandski lišaj. On je čvrst, raste na zemlji i to tamo gdje je crnica. Tu trava bude zelena, a islandski lišaj se promalja bijel kao snijeg. Izuzetno je zdrav i dobar za čišćenje pluća. Divizma je trava sa žutim cvijetom, velika biljka, dobra za jetru i žuč...“

I ovo je tek nekolicina biljaka od kojih Slavica pravi nebrojene preparate. Ako bilje ne bere u brdima i na planinama u okolini Trebinja, onda odlazi na Zelengoru i u Crnu Goru.

BERBA KAO TERAPIJA

„Hercegovina je prepuna ljekovitog bilja. Nikad ga ne berem u gradu, već idem na više nadmorske visine, gdje je priroda čista, netaknuta. Ljetni mjeseci, juni, juli i avgust su udarni. Tačno se mora poznavati svaka trava i mora se znati kada se koja bere. To zavisi i od vremena, ako je lijepo sve je u cvijetu, ako je loše onda nije. Dakle, neophodno je u tačno određeno vrijeme otići, ubrati i bilje iskoristiti za tinkturu, čaj ili za sušenje. Osim bilja, berem i šumsko voće borovnice, jagode, drenjine. To me opušta, a i korisno je. Lavandu kupujem sa jedne plantaže u Ljubinju, od čovjeka koji je sije i već 11 godina je koristim za izradu unikatnih suvenira“.

Poseban dio njenog rada, kojim se bavi od prije par godina, čine ručno izrađeni predmeti od drveta masline. Konkretno koristi panjeve stare 300 godina, od kojih stvara unikatne daske za posluživanje hrane, vješalice, za sreću potkovice, koje izrađuje po originalnom modelu, ogledala pa čak i stolove.

Kreacije od maslinovog drveta

„Drvo masline je sveto drvo i nema ljepšeg na svijetu. Nabavljam ga u Ulcinju, na kružne oblike mi sječe čovjek u Mladenovcu, a sve ostalo radim sama. Brusilicom obrađujem da dobijem oblik kakav želim, onda izglačam, a zbog zaštite, prelivam epoksi smolom i to onda može da traje vječno. Zahtjevan je proces izrade, posebno premazivanje jer je epoksi smola nezgodna i potrebna je preciznost. Pojedine daske sam radila u boji, posebnim tonerima, kako bih opet dobila univerzalne komade. Sebi sam izradila i sto. Nije teško, kada se nešto voli, tada je sve lako“, kaže nam sa osmijehom Slavica, čiji je duh neumoran a kao iskusan poznavalac blagodeti prirode, inspiraciju crpi iz svega što je okružuje. 

Omiljeno mjesto u koje rado odlazi, reče nam, je selo Mratinje u Plužinama, gdje ima porodičnu kuću. Mjesto netaknute prirode, sa pogledom na Pivsko jezero, smješteno u Parku prirode Piva kao prirodna veza između nacionalnih parkova Durmitor i Sutjeska. Prepuno pašnjaka, šuma, kanjona i planinaksih jezera, predio je kao stvoren za ovu ljubiteljku prirode.

I ne samo to. Tu se čuvaju uspomene, ali i mudrosti koje Slavica uvijek prikuplja, noseći u sebi vječitu želju da sve što vlastitim rukama stvori, drugima bude od pomoći. Naučene lekcije ne skriva za sebe, poput tajni, već ih svima koji žele da čuju rado daruje.  

„Priroda je čudesna i mnogo volim kada sam njome okružena. Sve što radim je iz ljubavi, uživam u svim sitnicama, ispunim sebi vrijeme, a koliko zaradim meni je dovoljno. Ručni rad nije na cijeni, pa opet, ne marim. Ovoliko zadovoljstvo ne bih ni sačim mijenjala!“

SAVJETI ZLATA VRIJEDNI

„Cveklu skoro svi koriste u ishrani. Izuzetno je zdrava, ljekovita, ali malo ko zna da u sebi sadrži i jednu otrovnu supstancu. Zato je kod pripreme cvekle važno znati da se narezana ili iscijeđena, obavezno mora ostaviti 15 minuta da odstoji kako bi došla u dodir sa kisikom jer tada ta štetna supstanca iz nje ispari. Znači, nikada cveklu ne upotrebljavati odmah! Ili zova , takođe je veoma ljekovita. Kada počne da zrijeva to traje dan – dva i ako se ne uhvati u pravom trenutku, gotovo je, više ne valja. Smilje je besmrtna biljka. Jedino ju je moguće uništiti fizički, ako se zgazi. Ona i osušena u vazni može da traje i miriše godinama. Puna je ulja, koje je veoma zdravo i zato su prirodni preparati na bazi smilja veoma dragocjeni, nezamjenljivi. Berem brdsko smilje onda kada je pravo vrijeme. Miriše fantastično, isto kao lavanda“.

I tako, deceniju za decenijom, Slavica Vuković živi okružena prirodom, koju je preselila i u svoj dom. Čim kod nje zakoračite dočekaju vas umirujući miris lavande i smilja, tinkture od raznih vrsta ljekovitih trava – ive, vrbovice, gloga, majčine dušice te raznoliki, njenim vještim prstima sašiveni i u prirodne materijale elegantno upakovani suveniri. Svaki sa puno pažnje pripremljen, vraća nas u neko davno vrijeme. Vrijeme, koje njene ruke brižljivo čuvaju od zaborava!