Orkestar Gimnazije „Jovan Dučić“ aktivno djeluje nešto više od tri godine. Talentom zasjene na svakom novom koncertu. Možete ih nazvati amaterskim, volonterskim, kako god, ali to što su nam, više puta do sada priuštili ovi mladi ljudi vrijedno je divljenja. Kada čujemo njihov izuzetan repertoar, s akcentom na Bitlse, Frenka Sinatru, Adel, Indekse, Parni valjak... možemo im odati priznanje zbog izbora muzike kojom njeguju istinske životne i umjetničke vrijednosti.

orkestar-gimnazije-pero-bokic.jpg (133 KB)

Iako je riječ o 25 članova orkestra, nekih muzički dobro potkovanih, drugih samoukih, za sve što nam predstave ponajviše je zaslužna jedna osoba. Njihov profesor muzičke kulture i dirigent Pero Bokić. Kompleksna i multitalentovana ličnost, čovjek koji je uspio da generacijama djece 21. vijeka i instant života ukaže da je po površini važno zagrebati jer će naći očaravajuće i fascinantne dubine, o kojima vrijedi znati i razmišljati.

Argumente ima, ali možda i nešto važnije, ljubav, dosljednost i posvećenost. Uporedo je završio dva fakulteta, Elektrotehniku i Muzičku akademiju. Komponuje i piše aranžmane. Svira više instrumenata. Izučava programiranje i videografiju. Vremena ima za sve čega se lati, jer je glad za znanjem, kaže nam, njegova nasušna potreba.

pero-bokic.jpg (137 KB)

„Ljubav prema muzici kod mene je konstantna. Rekao bih, postoji oduvijek. Moja majka je završila osnovnu muzičku školu, svirala je harmoniku, pjevala u horu, u kući se uvijek čula pjesma. Odrastajući u takvom okruženju, rano sam zavolio nešto što je postalo moj prirodni ambijent. Nakon završene osnovne škole i Gimnazije, upisao sam Elektrotehnički fakultet u Podgorici. Već na trećoj godini studija, prelomio sam da moram upotpuniti znanje i zvanje u pravcu muzike i tako odlučio da upišem Muzičku akademiju u Mostaru“, ozareno nam priča put kojim se bez dileme otisnuo.

Slijedio je srce i izborio se da neobičan spoj dva fakulteta, koji nemaju ništa zajedničko, završi u roku. Fascinantno nam je da se uspješno zadržao u obje oblasti za koje se školovao.

„Iz hobija se bavim programiranjem i videografijom, pa osim muzičke kulture, predajem i informatiku. Uvijek sam nastojao da saznam više od onog što mi je ponuđeno. Valjda me ta potreba za istraživanjem i dovela do toga da završim dva fakulteta, kao i da se bavim i jednim i drugim zanimanjem. Ključna je, naravno, bila podrška mojih roditelja, prvo majke, kojoj mogu da zahvalim za većinu onoga ko sam i šta sam, a onda kasnije i djevojke, danas supruge i djece, te razumijevanje sa svih strana. Nije lako bilo, posebno pred kraj jednog a početak drugog fakulteta. Paralelno sam svirao i zarađivao da bih isplatio sve školarine. Bilo je stresno, ali je vrijedilo!“

orkestar-gimnazije-pero-bokic-1.JPG (138 KB)

Znajući da bez muzike nije kompletan, prije pet godina je osnovao i vlastiti muzički sastav – „Impresiv bend“. I ovdje se potrudio da sa kolegama muzičarima napravi nešto drugačije. Obavezno se svira i pjeva uživo i višeglasno, a izvode se kompozicije od ruskih i grčkih narodnih izvornih pjesama, strane i domaće pop i narodne muzike, do novijih numera koje imaju sadržinu i kvalitet. Nastupajući u regionu i šire, takođe, promovišu kulturnu scenu našeg grada i Hercegovine.

Inspirativnog duha i prirode koja mora da bude stvaralački aktivna ne čudi nas što ovaj muzičar, uz harmoniku i klavir, svira i gitaru, bas, bubnjeve i klarinet. Nismo iznenađeni ni što sa svojim đacima ne gradi isključivo kruti, distancirani odnos. Naprotiv, sebe doživljava kao nekoga čija je uloga da prenoseći znanje mladima, od njih kreira kompletne ličnosti.

„Počevši sa radom u Gimnaziji odmah sam iznio ideju da formiramo orkestar. Učenici su bili oduševljeni. Krenulo je spontano, ali od starta sam imao viziju da to izgleda i zvuči onako kako je bilo na našem posljednjem koncertu, u avgustu ovog ljeta. Iako je orkestar postigao neke standarde, smatram da možemo još bolje. Nije lako u amaterskim orkestrima biti dirigent ili aranžer. Potrebno je mnogo toga prilagoditi djeci da ih sa jedne strane motivišem, a ne preopteretim, kako ne bi odustali. Tako je to kad nešto počiva na volonterizmu i ljubavi. Za svakoga treba imati sluha i procijeniti koliko ko može. U ovom orkestru imam učenika koji su završili ili pohađaju Srednju muzičku školu, višestruko nagrađivani, sa apsolutnim sluhom, a imam i one koji su naučili neki instrument sami ili uz youtube. Ali to je zaista izazov, spojiti takve ljude da dolaze, da se raduju svakoj novoj probi i zajedničkom druženju. Meni to mnogo znači i mislim da ću sa ovom djecom tek napraviti nešto više!“

S obzirom na njegovu riješenost, iskrenu i pedagošku da ih podstiče na više domete, vjerujemo mu na riječ.

„Trudim se da im što više ukažem na prave vrijednosti. Nebitno da li je u pitanju film, pozorište ili muzika. Razgovaram sa njima da nije uvijek rješenje ići linijom manjeg otpora i birati laganije sadržaje, već da je mnogo bolje baviti se temama koje tjeraju na razmišljanje. Kad je riječ o muzici, upućujem ih da slušaju ono što je kvalitetno, što nam šalje važnu poruku, umjesto da prate naivne stvari u suprotnosti sa moralnim načelima, lake note bez ikakvog kontakta sa umjetnošću i stvarnim životom. Iz tog razloga, na časovima muzičke kulture uveo sam i posebnu ocjenu koju dobijaju slušajući i prepoznavajući popularnu zabavnu domaću i stranu muziku nastalu u posljednjih 50 godina. Pokušavam da smanjim jaz između onoga čemu ih učim i onoga što im je danas nametnuto kao muzika“, objašnjava ovaj profesor, dodajući da ga raduje kada među djecom spozna one koji njegovu sugestiju prihvataju i razumiju.

Ovakvim pristupom, ukazivanja na muziku koja ima umjetničku vrijednost, obogatio je repertoar na koncertima gimnazijskog orkestra, ali i mlade, tanane duše. Iz tog razloga, ovi muzičari potpuno su spremni za nove izazove i poduhvate.

„Od ove godine imamo podršku Gradske uprave i dobili smo skromnu, ali važnu pomoć. Imamo finansijsku podršku i od resornog ministarstva. Osim toga, učestvujemo i u projektu 'Music build bridges' (Muzika gradi mostove), tj. grantu koji je raspisala Američka ambasada u BiH. Na nama je da sa Gradskim limenim orkestrom iz Stoca kreiramo dvadesetak kompozicija u jedan zajednički koncert, koji bismo, ako sve bude po planu, realizovali početkom naredne godine u Trebinju, Bileći, Stocu, Mostaru i Sarajevu. Presrećni smo zbog onoga što nam predstoji, a najviše zbog druženja mladih ljudi, koji prevazilaze pitanje nacionalne i vjerske pripadnosti, vole svoje ali ne mrze tuđe i rado žele da čuju i vide nove stvari. Oduševljavaju me što bez predrasuda i sa lakoćom komuniciraju i stvaraju zajedno“, ponosan je Pero Bokić.

Zahvaljujući univerzalnom umjetničkom jeziku, polaganju na moralne i estetske životne vrijednosti, snagom muzike Pero je svojim učenicima i članovima orkestra već odavno izgradio most za neko bolje sutra. Vjeruju svom profesoru kada im kaže da se znanje isplati, a on njima, da će se jednom, ako ne i veoma brzo, još više ponositi tim mladim ljudima. 

Orkestar, drugo Perovo ime

„Kad sam diplomirao na oba fakulteta, sebi sam rekao pokušaću ovdje. Imao sam sreću da sam upoznao prave ljude i već na studijama akademije radio kao nastavnik muzičke kulture u Osnovnoj školi 'Sveti Vasilije Ostroški' u Gorici. Uz sve obaveze, napisao sam interesantan projekat i na osnovu njega formirao Omladinski orkestar. Realizovali smo čak i koncert na temu 'Muzika nacionalnih manjina u BiH' i tim putem dobili novac za kupovinu instrumenata. Za godinu dana, zajedno sa mladim muzičarima iz ove trebinjske škole, napravili smo interesantnu i divnu muzičku priču koja je obišla cijelu Republiku Srpsku. Kupili smo nešto instrumenata za potrebe škole i presrećan sam što orkestar i danas postoji! Tamo sam radio tri godine i bio oduševljen talentovanom djecom, odličnima i po znanju i disciplini. Manji broj djece je pohađao muzičku školu i u orkestru sam tada imao svega dvoje ili troje njih, dok su ostali bili samouki ili su svoj muzički put počeli sa mnom. Bio je to divan izazov, postići nešto sa mladima koji žele više, drugačije, a trebalo ih je, uslovno rečeno, muzički opismeniti. Predivni i dragocjeni dani!“

Zasluženo u programu RTS-a

„U orkestru Gimnazije 'Jovan Dučić' uglavnom se držim aranžerskog dijela uz orkestraciju, odnosno pripremu dionica za izvođenje. Divan i kreativan posao u kome uživam. Što se tiče autorskog rada, orkestar iza sebe ima dvije kompozicije. Jedna nije u potpunosti naša autorska, ali je naišla na ogromno oduševljenje publike. U pitanju je Zaharova pjesma 'Čekaj me', po tekstu ruskog pisca Konstantina Simonova. Snimili smo je za potrebe konkursa Pedagoškog zavoda RS i resornog ministarstva. Toliko smo brzo odreagovali, da smo za samo pet dana violinista i solista Matija Tučić i ja snimili klavir i glas, potom gudače i u jednom danu spot. To je prelomilo u našu korist da se za ovaj orkestar čuje u cijelom regionu. Spot je došao do 30.000 pregleda, emitovan je čak na Radio televiziji Srbije, a pjesma i na Radio Beogradu. Kontaktirali su nas i uputili riječi podrške mnogi beogradski glumci i muzičari. Snimanje spota nam je pomogao veliki prijatelj orkestra Slavenko Vukasović. Uz njegovu pomoć realizovali smo i naš drugi spot za pjesmu 'U hiljadu boja', za koju muziku i tekst potpisuje, slobodno mogu reći, najveći fan orekstra od osnivanja, kantautor iz Trebinja Dragan Rajić. Svima koji nas podržavaju na bilo koji način veoma sam zahvalan. Ovo je ogromna satisfakcija, nešto što će ostati iza nas, i što vrijedi!“