TREBINJE | Fotografija kao univerzalno primjenljiva ilustracija - konkretnih predmetnosti ili apstraktnih ideja, ljudskih radnji i situacija, emocionalnih stanja. Svakodnevno ih srećemo - u štampi i internet medijima, reklamnim publikacijama, na firmama i bilbordima.
Malo koji Trebinjac bi mogao i pomisliti da su mnoge od tih foto-ilustracija, makar ih nalazili i na najudaljenijim tačkama planete - nastale upravo u njihovom komšiluku, u kućnom fotostudiju našeg sugrađanina Igora Dutine.
Dutina se odavno druži sa fotoaparatom. Kroz objektiv tragao za umjetničkim i dokumentarnim izrazom, sarađivao i sa više novinskih agencija, ali je ova vrsta primijenjene fotografije posljednjih sedam godina njegova glavna profesionalna preokupacija.
Pojašnjava nam da je, po engleskoj riječi za zalihu, u esnafskom vokabularu odomaćen naziv stok-fotografija, te da je komercijalni momenat presudan motiv za sve profesionalce sa fotoaparatom koji kreću istim izazovom: prodajom autorskih prava posredstvom internet agencija od ilustrativne fotografije može solidno da se zaradi.
„Radi se o agencijama koje imaju u zalihama po deset, petnaest ili dvadeset miliona fotografija. Odatle taj naziv – stok. Ustvari, ne radi se o prodaji fotografija, nego prodaji autorskih prava. Zato to i jeste komercijalna fotografija, u bukvalnom smislu. Riječ je dakle o primijenjenoj fotografiji, onoj koja se upotrebljava za ilustrovanje nečega, a koja se koristi u grafičkom dizajnu, u bilo kojoj vrsti pubikacija, advertajzingu, marketingu, reklamnim kampanjama i slično. Dakle, svugdje gdje postoji potreba za ilustracijom – bio to novinski članak, bio to prikaz na blogu, reklama ili bilbord“, pojašnjava Dutina.
Ne govorimo o umjetničkoj fotografiji, ali izazov „bjeline papira“ i kod ove primijenjene i komercijalne traži svakodnevnu dozu mašte i kreativnosti - da se dođe do ideje i najboljeg rješenja na zadatu temu. A svaka tema traži i odgovarajući model ili rekvizit, što je opet novi poziv na domišljanje.
Ozbiljno ograničenje da se proširi spektar tema - je i život u malom gradu, koji još dugo neće vidjeti mnoga štošta od tehnoloških čuda ili životnih i radnih praksi današnjice, a za koje, opet, postoji potreba da se ilustruju. Kad ne angažuje modela, Dutina zatraži uslugu od prijatelja ili ukućana, a često i sam pozira. Prostora ima i za ono autorsko, individualno.
„Bukvalno, u bilo kojoj situaciji da se čovjek nađe - on može biti ilustrovan i svaka ljudska djelatnost koja postoji može se na neki način objasniti fotografijom. A kako sam po prirodi čovjek sklon duhovitosti i tu svoju neozbiljnost nastojim da unesem u ono što radim, uvijek se nekako desi da postignem barem mali duhoviti otklon od ozbiljne realizacije teme. Kad bih bio ozbiljan – to ne bi bio ja“, kaže Dutina.
Na prvi susret neobično, ali kuhinja je važan dio fotostudija Igora Dutine. Njegova specijalnost je fotografija hrane. Kuvanje voli pa mu, kaže, ne pada teško to što sva jela za fotografisanje – mora najprije sam spremiti. Od nabavke namirnica na pijaci, do završnog aranžiranja hrane. Za ovakav fotografski izbor morate biti profesionalac - i u kulinarstvu.
„Većina onih koji fotografišu hranu – to nisu. Većina fotografa ne kuva. Oni koriste usluge kuvara i stilista hrane, ljudi koji su profesionalci u kulinarstvu. Ja ne. Sve radim sam“, kaže Dutina i dodaje da je pored ljubavi za kulinarstvo povoljna okolnost i to što u dane rada na takvim projektima porodica ne mora da brine o ručku ili večeri – ono što se fotografiše najposle se i pojede.
Dutina ističe da je primijenjena fotografija dobra prilika za zaradu samo ako ste izuzetno dobri u ovom poslu. Tržište je cijela planeta, a velika svjetska konkurencija ne trpi osrednjost. Uspjeh traži strpljenje, puno rada i inventivnosti, ali i visoke tehničke standarde, dobru opremu i bogat rekvizitarijum. Samo će tako novac od autorskih prava urednije da pristiže u dogovorenom procentu - od svake fotografije koja se objavi bilo gdje na planeti.
Rade Savić