„Važno je znati da je kraljica Jelena otvorila prve škole za djevojke, u kojima se učila pismenost, račun, pletenje i vez, ali u kojima je organizovano - i prepisivanje knjiga. Govorimo o vremenu kada nije bilo štamparija pa je ona, zajedno svojim učenicama, prepisivala knjige i darivala ih manastirima koji ih nisu imali. Zahvaljujući njoj nastale su prve biblioteke u Srbiji, još u vremenu kada se one nisu zvale bibliotekom, već knjigohranilištem“, pojašnjava Odavić dodajući da Trebinje kao grad kulture ima posebnu obavezu da izgradi odnos pijeteta prema istorijskim ličnostima koje su još u dalekoj prošlosti postavile taj kulturni temelj na jugu Hercegovine.
TREBINJE l Na potrebu da se Trebinje ove godine na dostojan način prisjeti kraljice Jelene Anžujske povodom sedamstote godišnjice od njene smrti, opominju samo rijetki.
Iako nam se upravo višak istorije u glavama prebacuje kao nacionalni defekt, naša kultura pamćenja očito na dobacuje uvijek dalje u prošlost od istorijskog nasljeđa upotrebljivog za nacionalnu mobilizaciju ili dnevnopolitičke svrhe. Pritom je za prisjećanje na Jelenu Anžujsku potrebno možda i više znanja od onoga što pružaju zajednička jezgra nastave istorije u našim školama, ali i više sluha i volje politike, koja je kod nas svih ovih mjeseci imala važnija posla u predizbornom pridobijanju narodne volje.
Istoričar i arheolog Đorđo Odavić kaže da kraljicu Jelenu, ženu kralja Stefana Uroša I i majku kraljeva Dragutina i Milutina, istorija pamti kao veoma pozitivnu ličnost, zbog čega kao narod ne bi smjeli da zaboravljamo ovakve velike godišnjice. Posebno ne Trebinje, za koje se sveta kraljica vezala značajan dio svog života.
Zaslužna je za utemeljenje školstva, širenje kulture i pismenosti – i među siromašnima, vješta u diplomatiji - dala je značajan doprinos snaženju srpske srednjevjekovne države, a prva je naša kraljica koju je crkva kanonizovala i njenu svetost proslavlja 12. novembra. Kao i drugi Nemanjići, zidala je zadužbine, a najpoznatija je manastir Gradac, u kojem je i sahranjena 1314. godine. Nјeno žitije napisao je srpski arhiepiskop Danilo II, kao žitije prve srpske kralјice koja je postala svetitelјka.
Odavić dodaje da je za Trebinje i njegovu kulturnoistorijsku baštinu važna činjenica da je najznamenitija kraljica dinastije Nemanjića značajan dio svog života stolovala upravo u Trebinju, gdje je na još neutvrđenoj lokaciji bila podigla i svoj dvor.
„Važno je znati da je kraljica Jelena otvorila prve škole za djevojke, u kojima se učila pismenost, račun, pletenje i vez, ali u kojima je organizovano - i prepisivanje knjiga. Govorimo o vremenu kada nije bilo štamparija pa je ona, zajedno svojim učenicama, prepisivala knjige i darivala ih manastirima koji ih nisu imali. Zahvaljujući njoj nastale su prve biblioteke u Srbiji, još u vremenu kada se one nisu zvale bibliotekom, već knjigohranilištem“, pojašnjava Odavić dodajući da Trebinje kao grad kulture ima posebnu obavezu da izgradi odnos pijeteta prema istorijskim ličnostima koje su još u dalekoj prošlosti postavile taj kulturni temelj na jugu Hercegovine.
Napominje da se o porijeklu kraljice Jelene, osim da plemićko – u istoriji i danas malo zna. O njenom rodu najpreciznije govori pismo napuljskog kralja u kojem kraljicu oslovljava svojom rođakom, dok je legende po ženskoj liniji povezuju čak i sa vlasteoskom porodicom Merovinga, za koje se opet vjeruje da su po ženskoj liniji od Isusove krvi.
Gdje je bio dvorac kraljice Jelene?
Istoričari nemaju odgovor na pitanje gdje se u Trebinju nalazio dvor kraljice Jelene. Tamo gdje nauka ne kaže svoju posljednju riječ - po pravilu nedorečeno nadomijesti narodno predanje. Odavić kaže da se u legendi kao mjesto stolovanja pominju Podvori na Ljubomiru, selo Glavska, a ponajčešće Pridvorci, gdje postoje i ostaci arhitekture za koje se vežu do sada najozbiljnije pretpostavke da je tu bio dvorac kraljice Jelene. Tu lokaciju u Pridvorcima Grad Trebinje i zvanično je predložio da bude ubilježena u Prostorni plan Republike Srpske - kao dvor srpske kraljice.
„To je danas kuća Hadžihasanovića u Pridvorcima. O tome je pisao istoričar amater Savo Kuljak. Pridvorci su zaista čest toponim za mjesta gdje su se nekada nalazili vlasteoski dvorovi, kao što je to slučaj sa toponimima Gradina, Gradište ili Crkvina, Crkvište - koji sa velikom izvjesnošću ukazuju na stare gradove i crkve na tim lokalitetima. Navode se i neki mikrotoponimi u Pridvorcima koji ukazuju da u narodnom pamćenju postoji spomen na kraljicu Jelenu, te nađeni ostaci keramike koji, međutim, nisu definisani kom periodu pripadaju. Dakle, riječ je više o slobodnoj interpretaciji i ne može se uzeti za naučno pouzane tvrdnje da je u Pridvorcima bio taj dvor“, pojašnjava Odavić.
On napiminje da bi se uz malo volje i nešto više novca moglo istaživanjima utvrditi gdje je bio dvor kraljice Jelene, čije bi otkriće značajno obogatilo kulturno-istorijsko nasljeđe našeg grada.
„Ako je tu i bio dvorac, dolaskom Turaka građevina je organizovana u posve drugačijem stilu, što zahtijeva rušenje objekta prije iskopavanja, dakle – mnogo novca. Najprije bi dvorac trebalo tražiti u krugu Muzeja Hercegovine, gdje su već započeta arheološka istraživanja. Tamo se otkriveni ostaci arhitekture iz srednjeg vijeka - da li je to bio dvorac ili crkva Svetog Mihajla ili nešto treće, moglo bi se ustanoviti na osnovu novih nalaza i pokretnog arheološkog materijala“, napominje Odavić.
Dok se ne steknu uslovi za opsežnija arheološka istraživanja, otkrivanje ostataka, a potom možda i rekonstrukciju njenog dvora, naš grad bi dug prema najznamenitijoj kraljici koja je stolovala u Trebinju mogao odužiti na simboličan način, a po uzoru na već postojeću tradiciju vezanu za kraljičino ime.
„Kada je kraljica Jelena dolazila u Srbiju, njen muž kralj Uroš posadio je plave jorgovane dolinom Ibra. Oni i danas postoje i redovno se održavaju. Zašto i Trebinje ne bi napravilo neku aleju jorgovana posvećenu kraljici Jeleni. Znam da je takva ideja postojala još od ranije u Društvu prijatelja Trebinja. To bi bilo najmanje što bi sada naš grad mogao da učini“, zaključuje Odavić.
Rade Savić