Obnovljeni list Nevesinje.JPG (911 KB)

Novinarsko izvještavanje  nekad se nije moglo zamisliti bez telegrafa, pošte ili telefona, a danas je dovoljno samo nekoliko klikova mišem i iformacija je puštena u eter. Moderno novinarstvo u ovom dijelu Evrope mnogi povezuju sa pojavom  „Politike“, ali hercegovačka varošica Nevesinje može se pohvaliti činjenicom da su novine sa nazivom ovog slobodarskog mjesta počele da izlaze 16 godina prije beogradskog lista. Prve novine u Staroj Hercegovini nikle su na moralnoj pobjedi čuvene „Nevesinjske puške“ koja je krajem 19. vijeka promijenila istorijske tokove na Balkanu.

Prvi broj lista „Nevesinje“ izašao je u Nikšiću, 6. maja 1898. godine. Pojavio se kao plod težnje za potpunim nacionalnim oslobođenjem Hercegovine od Habzburške monarhije, a iniciran je lično od knjaza Nikole i tadašnje crnogorske vlade koji su davali stalnu podršku Hercegovcima u njihovoj vjekovnoj oslobodilačkoj borbi.

Zbog čuvene Nevesinjske puške ovaj kraj je bio simbol junaštva i pregalaštva i nije slučajno što je odabran naziv „Nevesinje“.

Izdavač lista bilo je Akcionarsko društvo Nikšićke štamparije, a urednik Savo Vrčević, publicista i poznati sakupljač narodnih umotvorina, jedan od saradnika Vuka Karadžića.

Pored političkih članaka, pregleda i vijesti, radi kojih je “Nevesinje” pokrenuto, u svakom broju objavljivan je i “Podlistak” sa prilozima iz literarnog stvaralaštva, pedagogije i istorije. Zapažene prozne radove, od kojih su neki objavljivani u više nastavaka, pisali su Niko Ivanković, Maksim Šobajić, Ilija Zlatičanin, Stevo Vrčević, Kosto Lučić, Petar Stojanović i drugi pisci.

„Nevesinje“ je brzo postalo omiljena štampa u slovenskim zemljama, ali i trn u oku tadašnjim austrougarskim vlastima zbog promocije slobodarskih ideja. Nakon 38 brojeva Austro-Ugarska ukida i zabranjuje „Nevesinje“ u Bosni i Hercegovini. U izvještaju Zemaljske vlade u Sarajevu upućenom Ministarstvu inostranih poslova u Beč, navodi se da naslov i program lista bez sumnje govore o njegovoj „velikosrpskoj tendenciji“ i protivljenju položaju Austro-Ugarske u BiH. Uslijedile su represivne mjere i izdato je strogo naređenje svim kotarskim ispostavama da se širenju „Nevesinja“ suprostave naročitom strogošću i da sve brojeve do kojih dođu konfiskuju.

I pored zabrane za Bosnu i Hercegovinu list „Nevesinje“ je nastavio da prati događaje u okupiranim područjima. Iz Hercegovine pjesnici i dalje šalju dopise o stradanju naroda, potpisujući se raznim pseudonimima i upuštaju se u oštru polemiku sa listovima koji promovišu okupacionu vlast.

Poslije izvjesnog vremena Austro-Ugarska upućuje diplomatsku notu i vrši pritisak na dvor kralja Nikole da potpuno zabrani list smatrajući da je štetan po njihove interese. Uredništvo je izlaz iz novonastale situacije pronašlo tako što je promijenilo naziv lista − umjesto „Nevesinja“ počeo da izlazi „Onogošt“, praktično sa istom patriotskom orjentacijom, a dopisnici iz Hercegovine su nastavili, kao i ranije, da zagovaraju slobodarske ideje. I njegov život je bio kratak – godinu dana, ali je sve to imalo značajnog uticaja na tadašnje prilike u Staroj Hercegovini.

List „Nevesinje“ obnovljen poslije 96 godina

Poslije gotovo jednog vijeka, ratne 1994. godine, iz Radio Nevesinja je pokrenuta inicijativa da se zajedno sa „Nikšićkim novinama“ obnovi izlaženje lista „Nevesinje“. U etar putem talasa mlade hercegovičke tradio difizije otišle su brojne novinarske priče, svjedočanstva junaštva i najblistaviji primjeri čojstva i slave srpskog vojnika. Ali, novinarski pregaoci su željeli da o svemu tome postoje i pisani tragovi. Rukovodeći se vjekovno bliskim duhovnim vezama sa Nikšićem i u nemogućnosti da sami organizuju štampanje lista, Nevesinjci su se obratili braći u Crnoj Gori za pomoć. Na pozitivan odgovor se nije dugo čekalo i tako su se poslije tačno 96 godina u istom omotu pojavile Nevesinjske i Nikšićke novine. Izlaženje lista simbolično je nastavljeno sa brojem 39, tamo gdje je bilo i prekinuto.

Tada direktor i glavni i odgovorni urednik Radio Nevesinja Milenko Avdalović kaže da je list predstavljao veliku radost, ne samo za novinare, nego i sve borce koji su u rovu imali priliku da gledaju svoje fotografije i čitaju izjave saboraca i starješina.

− Bila su teška vremena u kojima je informisanje predstavljalo važnu društvenu komponentu − ističe Avdalović, podsjećajući da su se u novinama našle nevjerovatne ratne priče, rubrike o poginulim borcima, humanitarnim organizacijama i ratnoj bolnici, intervjui sa najvišim republičkim zvaničnicima i crkvenim velikodostojnicima...

Novinari Radio Nevesinja su tako uz pomoć kolega iz Nikšića sačuvali od zaborava događaje i ličnosti iz ratnih devedestih godina koje su bile pune iskušenja i stradanja, ali na sreću sa epilogom slobode. Uz povremene prekide list je izlazio dvije godine.

Tačno na stotu godišnjicu od izlaženja prvog broja 1998. godine Javno preduzeće Centar za informativnu djelatnost iz Nikšića priredio je fototipsko izdanje starih brojeva „Nevesinja“ i „Onogošta“ i jedan komplet se čuva i u Radio Nevesinju.

Da li će „Nevesinje“ opet biti inspiracija nekim budućim generacijama novinara i ljubiteljima pisane riječi pokazaće vrijeme.

Odlomak iz opširnog uvodnika prvog broja “Nevesinja”:

“Prijatelji i neprijatelji, zvani i nezvani, kad nas ugledaju, po naravnoj logici, pitaće nas, otkuda mi sada banusmo i kud namjeravamo, pa prvo da ih izvijestimo čisto i bez natezanja odmah pri našem izlasku.

Kao što je prva puška pukla i objavila ustanak u Nevesinju iz ruke starca Jovana Gutića, te plamenom svojijem zahvatila cijelu BiH, privela Crnu Goru i Srbiju da u krv zagaze, pa i samu rusku vojsku izazvala da se spusti sa ledenijeh poljana i da boj bije na Dunavu za slobodu balkanskijeh naroda, tako i mi nađenusmo ime našem listu “Nevesinje” da nas podsjeća na ta vremena, kada je srpski narod ustao da dobije potpunu narodnu slobodu, te usvojivši to ime, zlatno u istoriji srpskog pregalaštva, uznastojimo nastaviti perom put, gdje je puška stala. Prihvatismo to ime, da nam uvijek pred očima sjaje, da i nas pregalaštvo bodri za nove srpske pobjede…”

Prvi broj lista Nevesinje.JPG (351 KB)

Članak iz jula, 1898. godine − Teslina ledena svjetlost

Svi svjetski listovi govore sada o Teslinoj električnoj svjetlosti, uz koju se ne razvija nikakava toplota, već sva električna snaga pretvara se u svjetlost. Taj naučni pronalazak našega Tesle primjenjuje sada praktično elektrotehničar Mur, te je na posljednjoj električnoj izložbi u Njujorku prekrasno osvijetlio jednu crkvicu tako da u njoj nije bilo ni spomena o kakvoj zagrijanosti.

„Taj Murov pronalazak na osnovu Teslinijeh študija, veli bečka štampa, jest svjetlost budućnosti. Kad se sjetimo koliko je nesreća prouzrokovalo sadašnje osvjetljenje, to je opravdana želja, neka bi ledena svjetlost što prije i kod nas zasijala“.