Srpsko narodno pozorište je osnovano 16. jula (po starom), odnosno 28. jula (po novom kalendaru), 1861. godine u Novom Sadu, u tadašnjoj Carevini Austriji (od 1867. Austrougarska monarhija). U Vojvodini je do tada već postojala duga pozorišna tradicija, od đačkih diletantskih predstava, pa sve do privatnih profesionalnih pozorišnih trupa. Pozorište je osnivano u vreme buđenja nacionalne svesti i borbe za nacionalnu slobodu. U to doba u Novom Sadu većina žitelja je srpske narodnosti, veliki broj je visokoobrazovan, tri četvrtine imanja i trgovina bili su u rukama Srba, tako da nije slučajno što je u Novom Sadu osnovano Srpsko narodno pozorište.

Gostovanje pozorišne družine Jovana Kneževića 1860. podstaklo je Jovana Đorđevića da napiše više članaka u „Srbskom dnevniku” o nužnosti osnivanja Srpskog narodnog pozorišta. Pripreme oko osnivanja vršili su Svetozar Miletić, Stefan Branovački, Jovan Đorđević i Jovan Jovanović, potonji Zmaj. Srpsko narodno pozorište osnovano je na sednici Srpske čitaonice kojom je predsedavao Svetozar Miletić, prvenstveno kao nacionalna ustanova koja je imala zadatak da putem dramske književnosti i glumačke umetnosti prenosi srpsku reč i istoriju, da budi nacionalnu svest i podiže kulturni nivo Srba i time pruži otpor bečkoj i peštanskoj vlasti.

Kako Pozorište nije bilo državna ustanova Srpska čitaonica je ustanovila Društvo za Srpsko narodno pozorište koje će voditi brigu i finansirati Pozorište. Osnivačka skupština Društva bila je 29. i 30. maja 1862. i na njoj je donet i prvi Ustav Društva. Međutim na odobrenje za osnivanje i rad Društva čekalo se do 18. jula 1865. kada je car Franc Jozef potpisao. Član Društva, pored tadašnjih uglednih ljudi, mogao je postane svaki pojedinac koji uplati 50 forinti i svako pravno lice koje uplati 100 forinti. Društvo je imalo svoj Upravni odbor na čelu sa načelnikom i dva odseka: Pozorišni, koji je vodio brigu o glumačkoj družini, repertoaru i drugim stručnim pitanjima, i Ekonomski, koji je obezbeđivao materijalna sredstva za rad Pozorišta. Skupštinu Društva činili su svi članovi pojedinci i predstavnici članova pravnih lica, a sastajali su se jednom godišnje. Mesni pozorišni odbori bili su po celoj Vojvodini i imali zadatak da organizuju rad Pozorišta u svojim mestima prilikom gostovanja.

Prvi upravnik bio je Jovan Đorđević, koji je na toj funkciji ostao do 1867. kada se odazvao pozivu kneza Mihaila i sa polovinom glumaca otišao u Beograd i osnovao Narodno pozorište. Na Đorđevićevo mesto došao je Antonije Hadžić. Pozorište je osnovano sa devetoro glumaca: Dimitrije Ružić, Dimitrije Marković Kikinđanin, Nikola Nedeljković, Kosta Hadžić, Mihailo Gavrilović, Mihailo Rac(ković), Mladen Cvejić, Stevan Čekić i Draginja Popović (kasnije Ružić), a sutradan, 17. jula, su primljenjni i: Ljubica Popović, Milica Grunčić i Nikola Zorić.

Prva predstava bila je „Prijatelji“, Lazara Lazarevića i „Muški metod i ženska majstorija“, Lajoša Kevera 23. jula/4. Avgusta 1861. godine.

STARO POZORIŠTE – ZGRADA DUNĐERSKOG

Pozorište je davalo predstave po svim mestima u Vojvodini, ali je gostovalo i van Vojvodine. U Novom Sadu predstave su igrane u dvorani na spratu kafane „Kod sunca”, u sali kafane „Kod kraljice Jelisavete” (današnji hotel „Vojvodina”), leti u areni „Kod Zelenog venca” (na mestu današnjeg Apolo-centra), od 1872. do 1892, kada je srušena zgrada na Trifkovićevom trgu i od 1895. u Dunđerskovom pozorištu (nalazilo se u dvorištu današnjeg Hotela „Vojvodine” i izgorelo u požaru 22. januara 1928), pozorišna zgrada koju je veleposednik Lazar Dunđerski ustupio Srpskom narodnom pozorištu.

Posle prve decenije rada Pozorište pokreće i svoju izdavačku delatnost – prvi broj lista „Pozorište“ izašao je iz štampe 26. decembra 1871, a uređivao ga je Antonije Hadžić. Od 1872. Pozorište je pokrenulo ediciju „Zbornik pozorišnih dela“, u kojoj su objavljivana domaća dramska dela i prevodi drama stranih pisaca koja su bila na repertoaru Srpskog narodnog pozorišta.

Ovaj period rada obeležili su i upravnici: osnivač Jovan Đorđević do 1868, njegov naslednik Antonije Hadžić vodi Pozorište do 1879, zatim je privremeni upravitelj Dimitrije Ružić do 1892, a potom ponovo Antonije Hadžić pa Dimitrije Ružić do 1904, godinu i po dana je Branislav Nušić, zatim Pera Dobrinović do 1911. i onda sve do Prvog svetskog rata Žarko Savić.

Do Prvog svetskog rata Srpsko narodno pozorište bilo je mezimče među narodnim institucijama.

(priredio: dr Zoran Đerić, upravnik SNP-a)