Dako Kurtovic.jpg (83 KB)

Posljednje festivalske večeri u Kulturnom centru nastupilo je Gradsko pozorište iz Trebinja sa predstavom „Zamalo pred vratima“, koja je rađena prema tekstu Igora Svrdlina, a u režiji Darka Kurtovića.

Razigrana šestočlana ekipa donijela je simpatičnu i potpuno drugačiju predstavu o umjetničkom stvaranju, koja je, kako su istakli, nastala sasvim slučajno. Smijali smo se njima, a u stvari nama samima i situacijama koje smo doživljavali ili ih doživljavamo.

Ponajveći zaljubljenik u pozorište Darko Kurtović, prema ocjeni žirija publike, izabran je za protagonistu večeri.   

Njegovi utisci su sjajni, trebinjska publika ih je podržala i reakcije su bile fantastične.

- Mi smo zadovoljni, naravno, uvijek može više. Kao reditelj, po prvi put večernje predstave, zadovoljan sam urađenim poslom, kako su glumci iznijeli predstavu. Nadamo se da smo nasmijali publiku ali i postavili neka pitanja. Mi se trudimo, ulažemo sve svoje slobodno vrijeme i dosta rada da bi predstava bila pred publikom, kaže Darko za kojeg je Festival festivala dragocjenost.

Ti si već daleko od amaterizma, to pokazuje i priznanje za protagonistu večeri?

- Nagrade znače, nije da ne znače ali nisu neophodne. One su, opet, novi teret za sljedeće igranje, za predstave koje se budu pravile. Jer, ono, nagrađeni ste, kada odemo npr. u Bugojno očekuju da budemo najbolji. Tako ovdje isto. Ja nisam u pozorištu zbog nagrada, to svi znaju. Ja pozorište volim. Sve svoje slobodno vrijeme posvetim pozorištu i stvarno ga volim i prihvatim sve obaveze jako, jako ozbiljno. Malo sam umoran od silnih poslova, od učešća u ‘Ibijevom ćošetu’, rediteljskog i glumačkog posla… Ali je to meni, opet, veliko uživanje i zadovoljstvo. Pozorište živim, što je rekla i ova predstava. Prikazali smo neko pozorište iznutra, da publika vidi šta sve prolazimo dok stvaramo, kaže Darko.

Ovo je jedna uigrana, razigrana ekipa, prijatelji umjetnici na jednom mjestu sa jednim ciljem - da slavite umjetnost?

- Tako je. Mi smo uživali u ovom stvaralačkom postupku. Nadamo se da ćemo ovaj komad dugo, dugo igrati. Jer nije samo cilj napraviti predstavu i odigrati je na festivalu. Ako predstava ne živi, smatram da je ne treba ni praviti. Ako ne dobije pozorišni život, ne budemo gostovali, igrali i ovdje i van našeg prostora, ne vrijedi. Nadam se da će ova predstava imati dosta izvođenja. Živjelo pozorište!