Protagonista veceri (2).jpg (136 KB)

Festival festivala se lagano privodi kraju. U okviru takmičarskog dijela, sinoć smo imali priliku da gledamo domaćine, Gradsko pozorište Trebinje i pretposljednju predstavu „Art“. Priču o prijateljstvu, francuske spisateljice Jasmine Reze i svim onim što prati trojicu dugogodišnjih prijatelja, na sceni su oživjeli Darko Kurtović, Zoran Jakšić i Vlado Samardžić, glumci amateri, trebinjskoj publici poznati decenijama unazad, a svima nama, iznova, rado viđeni na pozorišnim daskama!

Interesantno, i oni su prijatelji od davnina, spojilo je ih je pozorište, ali za razliku od likova koje tumače, sličnih razmirica nemaju. Kako nam je iskreno rekao Darko Kurtović, protagonista večeri prema ocjeni žirija publike, presrećan je što su se njegove kolege vratile pozorištu!

- Sa Zoranom i Vladom sam igrao još i prije 30 godina na ovoj istoj sceni. Sve je počelo sa pozorištem „Slovo“. Tamo smo se upoznali, tu su bila naša prva iskustva i radili smo deset godina zajedno. Igrali smo dosta zajedničkih predstava, kako dječijih, tako i za odrasle. Izuzetno mi je drago što su se vratili u pozorište. Nadam se da će nam se pridružiti i neki drugi divni ljudi sa kojima smo nekada radili. Vlado se vratio poslije 20 godina, a Zoran je od prije par godina tu u stalnim postavkama, dok sam ja tu skoro 40 godina. Volim pozorište i ništa mi nije problem. Zapostavim dosta toga da bih bio u pozorištu i često kažem ‘Volite pozorište u sebi a ne sebe u pozorištu’. I svaka naša ekipa uvijek je odlična, nikad nije bilo ničeg ružnog. I danas njegujemo naš ritual da poslije svega obavezno odemo na kafu ili pivo!

Žiri publike se opredijelio da ti uruči nagradu za najboljeg protagonistu, što ti nije stran osjećaj. Sa druge strane, večeras smo prisustvovali premijernom izvođenju pozorišnog komada „Art“ i zanima nas kakav je osjećaj izvesti predstavu prvi put pred publikom, da li je bilo izvjesnog tereta odgovornosti?

- Da, igranje premijere na festivalu zaista je nezahvalno. Mnogo bi bolje bilo, naravno, da smo je odigrali i koji put ranije i da smo se uigrali, ali zadovoljni smo onim što smo pokazali i vjerujemo da će predstava da raste. Što se tiče nagrade, mogao je bilo ko od nas trojice da je dobije jer ovo je prilično glumačka predstava i svi su dosta dobro odradili posao. Ko god da je dobio nagradu - ne bi bila greška. Mi smo, iskreno, očekivali da to bude Vlado jer je „povratnik“ u pozorište, ali žiri je odlučio drugačije. Hvala im od srca!

Pripremali ste se mjesec dana. Iako možda nedovoljno, ipak evidentno je da ste bili uigrani i, što je najvažnije, dostojno se predstavili.

- Nadam se da jesmo, a po reakcijama publike rekao bih da jeste tako. Problem je uvijek kad se na festivalu igra premijera, ali takvi su bili uslovi. Nemamo zašto da se pravdamo, dogodilo se tako iz opravdanih razloga. Pripremali smo drugu predstavu, koju smo morali da ostavimo za neke bolje dane. Za malo jače od mjesec dana napravili smo ovaj pozorišni komad i drago nam je što smo ga izveli jer tekst je odličan i prikazali smo publici nešto malo drugačije od nas. Takođe, iako smo imali malo vremena, dali smo sve od sebe da predstava i scenografija budu kvaliteteni. Radili smo kao da su normalni uslovi, imali nekoliko proba i od po 10 časova, okupila se dobra ekipa i mi smo zadovoljni.

Čini se da ti je mjesec dana bilo sasvim dovoljno i za gradnju lika jer koliko tebe poznajemo, Mark ti je prilična suprotnost?

- U početku je teško naći taj lik u sebi, mada kada sam duže igrao - shvatio sam da Mark i nije toliko drugačiji od mene, i ja sam malo namćorast. Dakle, imam jedan dio Marka u sebi. Mi jesmo drugačiji, ali ne u potpunosti. Iskreno, sa prvim čitanjem teksta nisam bio siguran da li sam pravi izbor za Marka, to je čovjek koji voli da upravlja drugima, da bude glavni u društvu i pogubi konce kada oni postanu samostalni. Nije slika uzrok njihove rasprave, već činjenica da čovjek koji je sliku kupio počinje da se druži sa drugim ljudima. I tu dolazi do nekog prekida prijateljstva što smo uspjeli da prikažemo, nadam se uspješno. Bilo mi je kasnije žao što nisam igrao Ivana ili Serža, ali reditelj je rekao da je podjela prava i ispostavilo se da jeste.

Svi dobro znamo, a i često to govoriš, koliko voliš pozorište. Ti si pravi čovjek za sljedeće pitanje - kako je bilo vratiti se opet u pozorište, čiji rad je prekinut zbog pandemije?

- Sjajno! Večeras nisam imao osjećaj da smo imali premijeru. Jedva sam čekao da pokažem sve ono što smo spremili i bilo me strah da ne pregorim od prevelike želje za igranjem. Sad sam tu i beskrajno sam srećan. Kada je rečeno da će se Festival festivala održati ove godine - oduševio sam se. Uživam u ovim festivalskim danima! Sreo sam se i sa starim poznanicima iz našeg pozorišnog svijeta i nakon svega što nam se desilo, sve ovo je jednostavno prelijepo!

Želja vam je naravno da predstava nastavi svoj život. Da li imate nekih saznanja gdje bi mogla uskoro da bude izvedena?

- Potrudićemo se da predstava zaživi i da je odigramo gdje god budemo imali priliku. Meni je cilj da predstava zaživi, da ima bar 20 do 30 izvođenja, i to je san svakog glumca. To je ono zbog čega predstavu i pripremamo. Za sada nemamo ništa konkretno, ali nadamo se da će nam se prilika uskoro ukazati!