Aleksandar Saša Volić, voditelj razgovora
Autor teksta Igor Svrdlin je situaciju, da li će stići na Festival „Fedra“ u Bugojnu, iskoristio kao dramsku situaciju. Ono što je meni ostavilo snažan utisak je predstava u predstavi ili teatra u teatru. Imamo i komediju situacije, skeč dramaturgiju, parodiju, likove sa Festivala festivala koji se spominju i dosta autoironije. Odlična je odluka da predstava ima i dokumentarni dio, likove koji igraju sebe, pomogla je da svježe rade žanrove komedije. Teško je raditi ovu vrstu teatra, ima kabarea u sebi, ali se igra sa ironičnim otklonom. Imponuje duhovitost glumaca i način kako plasiraju verbalnu komiku. Publika je podržala ovo ostvarenje, glumci iz Trebinja su igrali na krilima gledalaca. Pozorište iz Trebinja je svoje, autentično, što je bila snaga da pokažu svoje. To što su svoji je najveća vrlina, to mediteransko i ono što ide iz duše i bića glumaca je teatar koji će živjeti i razvijati se. Mislimo da smo i na ovom Festivalu festivalala mnogo naučili od glumaca, reditelja i svih učesnika. Smatram da je važno da se ulaže i u dječije pozorište jer se na taj način ulaže u budućnost pozorišta. Hvala vam za divan Festival festivala!
Luka Kecman, teatrolog
Lijepo je kada čovjek iskreno ispriča šta mu se i kako dešavalo, ali ponekad, za dobrobit predstave, to nije srećno rješenje. Mi gledamo pozorišni čin i treba da se priča šta se uradilo, bez obzira na probleme. Napravljeno je nešto što može da se tumači na tragu Luiđi Pirandela- „Šest lica traži pisca“, večeras improvizujemo i da ste ga slijedili do kraja, napravili čvrst dramaturški okvir i da se režiser malo više distancirao od scene - onda bi se moglo govoriti o hrabrom pokušaju da se ozbiljno napravi pozorište u pozorištu. Rez između onoga što su likovi u pripremi i onoga što igraju morao je biti mnogo oštriji, a ne samo svjetlosni, da se rez vidi i bez svjetla u prostoriji. Dovoljno je to što je ansambl iz Trebinja odabrao više tekstova, da pokažu da su glumci dorasli da igraju te tekstove, a pomanjkanje u ansamblu ih je prinudilo da rade nešto što nisu navikli. Njihova osnovna namjera da bez pozorišta ne može da se diše je značajna, pokazali su da igraju srcem, iako u pozorištu kada ima više razuma imate i bolju predstavu. U nekim scenama su bili potpuno autentični, igrali iskreno i to je bilo beskrajno simpatično, ali uvijek sam za to da predstava mora imati neki univerzalni karakter. Predlažem da predstava živi ali da se ansambl iz Trebinja dogovori s nekim da je malo očisti od viškova. Pitanje je i kraja ovog komada, jer ako se simulira kraj, onda publika mora da zna da se on simulira. Mislim da je ansambl u pojedinim momentima bio prilično stidljiv... Čestitke na naporu da se desi pozorište, ali, pored svega toga, mora se napraviti jedna čvršća forma.
Dragan Koprivica, reditelj
Uz sve ovo poznavanje glume kod amatera iz Trebinja, mislim da bi ovu predstavu neko morao da prerežira i da se skrati jedno pola sata. Trebinje ima mnogo jak ansambl i sa njim se može mnogo učiniti, personalnost pokazuje svaki glumac. To je veliki plus što su takvi ljudi u ovom ansamblu. Fantastična euforija publike je kad igraju na komediju i po njoj komedija nije smjela ni da se prekida, a amateri iz Trebinja su na dosta mjesta pokazali da su majstori i za geg i vraćanje loptice. Što se tiče samog teksta, ima u njemu mnogo lucidnosti i sjajnih stvari, iako bih ga ja malo skratio. Autor teksta Igor Svrdlin „ima žicu“. Postavlja se i tehničko pitanje, s obzirom da se igra proba na sceni, problematična je upotreba svjetala odnosno kako se na probi koriste svjetla kao da je predstava. Možda bi majstor svjetla trebao da bude i kroz predstavu, kao glumac, da ga glumci sa scene zovu da pali i gasi svjetlo, da imaju s njim interakciju. Iako bi predstavu trebalo skratiti, ima briljantnih mjesta u ovom ostvarenju i to niko ne može osporiti.
Goran Bulajić, reditelj
Viđena je autentična, pametno napisana i režirana predstava. Tu glumcima iz Trebinja ne treba pomoć, jer ako bi se u to neko umiješao, priča bi se pogubila. Ovo je potpuno autentično, mediteransko pozorište, to je atmosfera koja vijekovima dolazi sa trgova primorskih i onih gradova koji su blizu moru, ta atmosfera „ćakula“ i radosti igre. Radost igre nose od prvog momenta ovog ostvarenja. Amateri iz Trebinja su autoironični i to demonstriraju na vrlo sofisticiran, nimalo naivan način. Glumci iz Trebinja su iskusni i prepoznati su kao glumci, a sad i kao autori, jer ovaj komad nije nimalo jednostavan i nije pozorište po svaku cijenu. Nosi on mnogo momenata iz života, ali upakovanih, a to se najbolje vidi iz fragmenata klasične dramaturgije gdje su održali samoironiju. Ušli su u kaskadno preigravanje i na te teme. Ipak, mislim da je pitanje tajminga upitno. Kada se atmosfera dovede do usijanju, a doveli su je u polufinalu, morali su da se odreknu nečega da bi to rekli tačno do kraja, jer je pozorište umjetnost odricanja.
Slobodan Vujović, koordinator Festivala festivala
Pred publikom su bili vrlo talentovani i dokazani glumci. Ovo je jedna autohtona grupa i porodica koja živi u pozorištu, od pozorišta i za pozorište, i zahvaljujući tome, napravljeno je lijepo i šarmantno ostvarenje. Iskusniji i školovani reditelj bi to pokvario. Ovu predstavu amateri iz Trebinja treba da igraju cijelu godinu, a za godinu dana će biti nadgrađena sa mnogo elemenata. Neka igraju kao što su večaras imali jednu lijepu pozorišnu igru. Hvala glumcima iz Trebinja za divno veče!
Milovan Zdravković, teatrolog
Ova predstava je došla kao šlag na tortu i završava jedan uspješan, kreativan i potentan Festival festivala. Uklopili su se i u istraživački teatar, jer imaju i taj element u ovom ostvarenju. Nije jednostavno na sceni izvesti nešto što je iluzija, a da publika to shvati i da nema veze sa radnjom koja se nastavlja. Završnice su faktori iznenađenja i nisu mi smetali u ovoj predstavi. Pozorište iz Trebinja otvara novu epohu, ima kapacitete, svi akteri su opravdali svoje uloge i samo naprijed. Veza sa Mediteranom i tom razigranošću je u večerašnjem ostvarenju dobila pravu dimenziju.
.jpg)
