Za Trebinjku Sanju Žarković, za koju smo početkom oktobra svim srcem navijali u kvizu RTS – a „Stigni me ako znaš“, u kojem je među četvoro takmičara odbranila svoje boje i sasvim zasluženo pobijedila, nećemo pogriješiti ako kažemo da je pravo čudo. I to u svakom smislu te riječi. Iskrena, pristupačna, nadasve obrazovana, a nekako skromna dok svoje bitke osvaja osmijehom koji je krasi i kada je najnapetije.
Sa sestrom Ninom, našom uspješnom plivačicom i trenerom, a najvažnije - Sanjinom nemjerljivom podrškom
Do svoje 30. godine stigla je da diplomira, završi master na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu i upiše doktorske studije iz međunarodnog prava. Voli srpski jezik i književnost, istoriju i strane jezike, te joj posjeta bibliotekama i zadubljenost u čari pisane riječi čine poseban užitak. A kao pasionirani ljubitelj kvizova, pored već pomenutog, raskošno znanje i potencijal pokazala je i u „Poteri“, „Slagalici“, „Totalnom obrtu“ i pab kvizu „Inkvizitor“.
„Pratim kvizove od ranih tinejdžerskih godina. Prvo su to bili hrvatski “Milijunaš“ i “Najslabija karika“, a potom “Sam protiv svih“ i “Slagalica“. Već tada su svi sa kojima sam gledala primjećivali da na veliki broj pitanja dajem tačne odgovore, ali nisam mogla da se prijavim zbog godina, a i nisam živjela u Beogradu. I danas mi je žao što sam neke od svojih omiljenih kvizova zbog toga propustila. Tek sam prije par godina smogla hrabrost da se prijavim na kviz, najviše iz razloga što sam željela da se oslobodim straha od javnog nastupa, izađem iz svoje zone komfora i poradim na samopouzdanju“.
Kako nam Sanja priča, i sada dobro pamti prvi nastup, tremu koja ju je paralisala i posljednji u kojem je uspjela da je iskontroliše. Osjećaja pobjede nad samom sobom i onog ličnog, unutrašnjeg ohrabrenja, posebno kada spektar raznoraznih interesovanja sakupljanih tokom života treba pokazati u svega nekoliko sekundi.
„Od brojnih interesovanja ostanu neki „okrajci“ u vidu informacija koje se mogu iskoristiti. Najjača i omiljena oblast su mi književnost i kultura uopšteno. Ljubav prema čitanju, naročito ruskim i srpskim klasicima, ne napušta me od najranijih godina. Volim istoriju i sport, koji dosta pratim, naročito fudbal i košarku. Rješavanje ukrštenih riječi koje sam kao mala sa ujakom voljela da ispunjavam pomoglo mi je, takođe, na kvizovima. Najslabija oblast definitivno su mi pop kulturna, filmovi i strana muzika, od kojih strepim. Par dana prije nastupa koncentrišem se tako što čitam knjige i slušam muziku, pogledam i poneku od ranijih epizoda kviza da bih se bolje uživjela u ulogu takmičara. Na samom kvizu, trudim se da ne razmišljam o krajnjem ishodu, niti o bilo čemu drugom, već samo o pitanjima koje dobijem“.
Uprkos obrazovanju koje posjeduje i koje u njenom slučaju nije upitno, na kvizu se znaju desiti i blokade. Vrijeme za odgovore je kratko, a uz izvjesni pritisak i tremu dogodi se da ono što čovjek zna, u datom momentu jednostavno zaboravi. Takve trenutke Sanja je iskusila u polufinalu „Slagalice“ prije dvije godine.
Iz posljednjeg od mnogih kvizova u kojima je učestvovala - "Stigni me ako znaš"
Na sreću, to, kao ni spoznaja da se kviz „Stigni me ako znaš“ konceptom prilično razlikuje od prethodnih u kojima se takmičila, nije je demotivisalo. Naprotiv, uprkos nezgodnoj sadržini koja ne prašta greške i čega se prilično plašila, snašla se dostojanstveno, te kao prava dama među muškim takmičarima, opravdano pobijedila.
„Takmičar koji prvi odgovara ima veliku prednost da prvi stigne do “kućice“, ako održi dobar ritam tačnih odgovora, a ja sam odgovarala pretposlednja. Osim toga, tu je i taktika, nekad takmičar i namjerno da netačan odgovor ili prećuti, da ne bi bio “pojeden“ ako završi polje ili dva, poslije onog koji sljedeći odgovara. O svemu je potrebno voditi računa, a vremena ima malo. Meni je išlo na ruku to što sam bila konstantna, ni u jednoj rundi nisam imala ispod četiri tačna odgovora, pa sam uspjela da pobijedim. Utisci su odlični, svi protivnici su bili prijatni, naročito gospodin Gojko Rodić sa kojim sam se na kraju borila za pobjedu, a koji je doprinio opuštenoj atmosferi“.
A nastupati na kvizovima „Slagalica“ i „Potera“, koje prate gotovo svi, bilo je posebno iskustvo. Nosivši sa sobom izvjestan teret odgovornosti samim tim i prilično neuporedivo sa drugim.
„Lagala bih kada bih rekla da nisam imala tremu, baš iz razloga što se radi o najpraćenijim kvizovima, auditorijum je milionski. Plašila sam se blokada, nekog debakla sa kojim bih na „Slagalici“ završila sa nula poena, a na “Poteri“ bez ijednog tačnog odgovora, ili da kažem neku glupost zbog koje bih završila na tapetu na društvenim mrežama. Srećom, to se kod mene sve izgubi kada kviz počne, tada razmišljam samo o pitanjima, ne o utiscima. I jedan i drugi kviz imaju neku svoju draž. „Slagalica“ ima raznovrsnost, ne radi se samo o odgovaranju na kviz pitanja, već se ispituju i logika, snalažljivost, brzina razmišljanja. „Potera“, sa druge strane, ima dinamičnost, traži veliku brzinu, kviz pitanja su teža nego u igri “Ko zna zna“ u “Slagalici“. Tu je i aspekt zajedničke borbe takmičara protiv tragača“.
Za Sanju kvizovi predstavljaju spoj mnogo toga. Potvrdu i provjeru znanja, jednu vrstu izazova, ali najviše, priliku da ispita vlastito reagovanje u stresnim situacijama, te stimulans za jačanje samopouzdanja.
„Svaki sljedeći kviz je novi izazov i podsjećanje da ne može da se počiva na lovorikama “stare slave“. Ta “slava“ je ionako kratkog daha, a meni je od krajnjeg ishoda emisije, bitnije kako sam se nosila sa pritiskom. Sama takmičenja mnogo su mi pomogla u izgradnji samopouzdanja, bila sam veoma stidljiva i povučena, jedna od onih kojima ljudi govore “džaba ti znanje ako ne znaš da ga pokažeš“. Zahvaljujući učešću na pab kvizovima prije svega, postala sam i društvenija. Nije zanemarljiv ni napredak u brzini razmišljanja, koncentraciji“.
Najveća podrška tokom čitavog života pa i kroz kvizove, svakako su joj roditelji i sestra, naša uspješna plivačica Nina, mnogobrojna rodbina, ali i prijatelji, poput Marije, najbolje prijateljice od djetinjstva. Čestitke koje od njih redovno dobija veliki su podstrek, a naročito je razgale pohvale potpuno nepoznatih ljudi, što joj se više puta dogodilo. Zato, kada se ne takmiči, ova izuzetna Trebinjka rado se nađe u dva, njoj nadasve inspirativna svijeta. Među knjigama i dragim ljudima njenog rodnog grada. Tamo gdje se duša najljepše odmara i nakuplja energija za nove trijumfe.
Trenutno ne razmišlja o prijavi na neki novi kviz, ali bi voljela ponovo da učestvuje u „Slagalici“ i naročito „Poteri“, kako bi, reče nam, uprkos uspjehu za početnika, popravila utisak od prije pet godina. Savjet ima i za one koji razmišljaju da se okušaju na kvizu, a na taj se korak još nisu odvažili.
„Obavezno se prijavite ako mislite da imate potencijala, ne dozvolite da vas strah sputa. Na kraju krajeva, sve se zaboravi, čak i ako se desi lošiji nastup od onog koji ste očekivali, a mogući dobici, u svakom smislu, su veliki!“
Susret sa Memedovićem i „tragačem“ Milicom
„U kvizu „Potera“, na kraju smo ostali jedan profesor geografije i ja i pobijedili tragača Milicu Jokanović u završnoj potjeri. Iako je Milica veoma takmičarski nastrojena, kao, uostalom, i svi koji se pojave na kvizu, privatno je, ipak, drugačija od utiska koji se može steći na osnovu njenih nastupa kao “tragača“, pa se može reći da je to neka njena “persona“, maska koju navuče na kvizu. Veoma je prijatna, obrazovana i zanimljiva djevojka, koja veoma voli Hercegovinu, iz koje potiče i u nju dolazi kad god može. Nisam imala neki poseban pritisak od sučeljavanja sa njom. Inače, nas dvije smo se prvi put vidjele na Svjetskom prvenstvu u kvizu, u Staroj Pazovi, par mjeseci prije snimanja “Potere“. To je bilo moje prvo učešće, a kao potpuni “anonimus“ u svijetu kviza se desilo da imam bod manje od Milice. Memedović je i prije bio jedan od mojih omiljenih voditelja, nisam propuštala epizode njegove emisije “Sasvim prirodno“, a taj utisak se još i pojačao poslije “Potere“. Trudi se da opusti svakog takmičara, naročito one za koje primijeti da imaju tremu. Za njega kažu da se ponaša kao da su takmičari u njegovom timu, i to zaista i jeste slučaj“.
Znanje nikad nije potcijenjeno
Sanja je u „Poteri“ učestvovala 2017. godine, „Totalnom obrtu“ 2018, „Slagalici“ 2019, a u međuvremenu i u pab kvizu „Inkvizitor“, te nedavno u kvizu „Stigni me ako znaš“. Druži se sa velikim brojem takmičara, a svoje protivnike rado prati, za neke čak i navija.
„Ako se desi kviz duel, nema popuštanja, ali ni ljutnje u slučaju poraza. Za svog protivnika, Dušana Ercega, od kojeg sam izgubila u polufinalu “Slagalice“, ja sam kasnije i navijala u ciklusu superfinala u koji se plasirao. U kontaktu sam i sa Darkom Dabićem, još jednim Trebinjcem koji je ostvario brojne uspjehe u kvizovima. Ono što je važno je da znanje nikada ne može da bude potcijenjeno, to je ulaganje u sebe i vrijedi bez obzira kako neko drugi to vrednovao. I kviz znanje, koje ljudi nekad nazivaju “nepotrebnim“, može da bude korisno. Mnogima je promijenilo život, omogućilo napredak, da ne govorimo o tom finansijskom momentu. Bitno je kontinuirano raditi na sebi. Kao što je govorio Vladeta Jerotić – Jedina istinska revolucija moguća je unutar svakog pojedinca. Ako svako radi na sebi, doći će i promjene u društvu!“
