Rijetkost je kada u vremenu medijskog sunovrata, i svekolike i svakolike dostupnosti, pisanja po principu „kopi pejst“, neko se odluči na originalan korak.

Još je veća rijetkost kada se taj neko ostvari u stripu, umjetničkoj formi koja nije više popularna kao nekada.

A najveća rijetkost je da se sve to ostvari u Nevesinju, koje, da stavimo ruku na srce, baš kao ni Trebinje, nema neku „stripovsku istoriju“.

Ali uvijek postoji ono ali....

Screenshot_24 - Copy.jpg (147 KB)

Tako je svjetlost dana nedavno ugledao strip album “Tetovirani oblaci”, autorskog tandema scenariste-pjesnika Jovana Bratića i crtača Gorana Lojpura.

Jedna itekako originalna novost je to da je ovo, po subjektivnom mišljenju potpisnika ovih redova, krajnje zanimljiva, stripovsko-umjetnička simbioza. Tandem je radio na sljedeći način - Jovan je pisao pjesme na Goranove crteže, uz krajnje nadahnut i autentičan strip, kao krajnji rezultat saradnje. Jovanovi stihovi, izuzetno prate Goranove fantastične crteže, i kako ništa u životu nije slučajno, nije ni ovo jer je sve posljedica prijateljstva i zajedničke ljubavi prema stripu.

„ I međusobnog kapiranja“, promrljao je Goran Nona Lojpur, koji nam se odao da mu nikakvi u životu autoriteti nisu odgovarali.

„Sa Lojpurom sam se upoznao u toku ratnih zbivanja devedesetih godina u specifičnim uslovima. On je inače Mostarac, koga su kompleksne okolnosti dovele u Nevesinje. Po mnogo čemu je bio originalan i harizmatičan, ali kada sam se uvjerio da je istinski poznavalac stripa i da pomalo kao i ja crta sopstvene stripove, naše poznanstvo je dobilo novu potpuniju dimenziju. Uživanje je bilo pronaći sagovornika o brojnim strip temama, gdje smo jedan drugoga motivisali i analizirali. Po afinitetima i žanrovski smo različiti, ali se upotpunosti razumijemo i poštujemo“, kaže Bratić.

GORAN NONA LOJPUR - Copy.jpg (110 KB)

Goran Lojpur

„Bilo je to na nekom od brojnih 'terena'. Prelistavali smo zajedničke strip radove i skontali da možemo zajedno, ali kao spoj nespojivog. Drugujemo skoro trideset godina i mi smo kao onaj minus i plus. Jovan je tradicionalista, klasičan, patrijarhalno odgojen, ozbiljan, odgovoran, pouzdan i savjestan građanin. Ne psuje, ne opija se, nema poroka, itd. E, a ja sam sve suprotno od navedenog“, ne bez ponosa govori Goran Lojpur.

On ističe da njihovi stripovi, a zaista je tako, nemaju nijednu zajedničku tačku osim papira i olovke.

„Kod dogovora i realizacije ovog stripa nije bilo problema. Čak sam bio pozitivno iznenađen kako se Jovan dobro snašao i uklopio u moje halucinogene crteže. Ovo je prvi i jedini strip u svijetu kod koga je prvo nastao crtež zatim tekst. Obično prvo ide tekst pa scenario, a zatim grafička realizacija“, kaže Lojpur koji nam priznaje da mu nimalo ne prija medijska pažnja, ali s obzirom da je sa potpisnikom ovog teksta dugogodišnji prijatelj, bilo je po principu „ajd' dobro“.

„Mnogo je važna spontanost, kao ključni pokretač ideje koja je dovela do nastanka ovog albuma. 'Tetovirani oblaci' su se 'izdigli' spontano i mislim da su kruna našeg druženja i razumijevanja u ovom poslu. Goran je imao niz urađenih tabli bez teksta, sa svojim originalnim stilom crtanja i onako sam razmišljao da je prava šteta da to stoji tako neeksploatisano. Uporedo sa stripom bavim se i pisanjem poezije i posmatrajući Goranove crteže vidio sam da su oni sami od sebe vizuelna poezija i samo sam upotrijebio svoj poetski osjećaj da tekstualno i riječima oživim svaku njegovu tablu. Vidio sam odmah da je to nešto potpuno novo i da će biti interesantno. Crteži su mi davali inspiraciju da i pišem potpuno drugim stilom od mog uobičajenog. Pristup pisanju je bio novina i poseban motiv. To je slično kao kada imate komponovanu muziku i onda na nju ubacujete tekst koji se uklapa u aranžman kompozicije“, kaže Bratić.

Naslov albuma predstavlja sadržaj koji možemo vidjeti na tablama ovog lirsko-crtačkog eksperimenta, iako Lojupur ističe da nije posljedica nekog posebnog plana, već trenutnog nadahnuća autora.

„Svi naslovi koji se dugo smišljaju nisu dobri. Kod nas je bilo ovako. Tri, četiri, sad! - i na brzinu naizmjenično smo iznosili svoje prijedloge. Kada sam izgovorio 'Tetovirani oblaci', Jovo reče stop i to je to. 'Tetovirani oblaci'. Znači, naslov je nastao u nekih sedam, možda osam sekunda“, nema dileme Lojpur.

Obojica kažu da nisu pretjerano razmišljali o stvaranju posebne strip forme kroz kombinovanje crteža i lirike, već da im je bilo važnije da prenesu emociju i nadahnuće koje su osjećali tokom stvaralačkog procesa i da ostave neki trag o tom procesu.

JOVAN BRATIC - Copy.jpg (124 KB)

Jovan Bratić

„Ova simbioza poezije i stripa biće dobitna kombinacija i obradovaće i ljubitelje oba umjetnička izraza. Mislim da će eksperiment uspjeti i postati zanimljiv trag u jednom specifičnom vremenu. Neke prve ocjene ljubitelja stripa i poezije su nas itekako obradovale“, kaže Bratić.

Lojupur ističe da je prava umjetnost iznad bilo kakvih podjela, te da je svejedno da li će neko album gledati kao poeziju ili strip. I onako, iz srca, konačno „otvara dušu“. „Čovječanstvo i civilizacija su na izdisaju, a umjetnost je zadnja slamka spasa u ovom sunovratu čovječanstva“ – kaže Lojpur.

Sam album štampan je u B5 formatu sa tvrdim koricama na 80 crno-bijelih strana, dok naslovne korice izlaze u tri boje. Urednički dio posla obavio je Predrag Ikonić, ilustracija na naslovnoj stranici djelo je Gorana Lojupura, dok je dizajn i logo rad Dejana Šijuka. Izdavač je “Deveta dimenzija”, koja nastavlja svoju seriju izdanja strip autora iz Republike Srpske.

Screenshot_23 - Copy.jpg (143 KB)

Nedavno su strip autori iz Nevesinja svoj rad predstavili u svom mjestu. Za očekivati je njihov dolazak i u druge dijelove regije.

SKLAD I KULMINACIJA

„Ako bih odabrao pravu riječ da opišem zbirku stripovane poezije ili poetskog stripa, ta riječ ne bi bila ova iz naslova, odnosno sklad, već jedna nešto duža i preciznija – kulminacija. Svi događaji u životima Jovana Bratića i Gorana Lojpura: djetinjstvo, rat, nastanjivanje u Nevesinju, te zbirke poezije i stripa sa jedne i kratki stripovi sa druge strane, kao i obostrano prijateljstvo i respekt koji traju decenijama, doveli su do nastanka ovog djela i, uz rizik da pretjeram, reći ću da je ovo djelo krunski vrhunac oba autora“ – kaže Veljković, strip kritičar i scenarista.

CRTAM KAD MI DOĐE

Goran Nona Lojpur, Mostarac po rođenju a strip velemajstor po opredjeljenju nam kaže da mu se sviđa kako je svoj posao radio legendarni Hugo Prat, autor Korta Maltezea. Jednom davno, kada sam ga posjetio na napuštenoj farmi u blizini Nevesinja, koju je „ko fol“ čuvao, pričao nam je. Onako mostarski, vukući riječi:

„Ja crtam kad mi dođe. Ne umijem drugačije. Evo, danima ništa, a onda i nacrtam nešto. Ja govorim olovkom i rapidografom“. 

Priča da su mu nudili da crta uviđaje, da uči djecu crtanju, da ... „Bjeri, majke ti. Nek oni crtaju. Jedan dan ovdje čuvam - ništa, drugi dan pretražujem - ništa, treći dan iz daljine gledam to - ništa. A u stvari sve. Savršenstvo“, govori. I crta.