Uz miris kolača, jelku i praznični dekor, toplinu porodične atmosfere u vrijeme Nove godine i Božića sve više dopunjuju i ukrasi poput gnoma, malenih prazničnih vilenjaka. Odavno široko popularni širom svijeta, naročito u Skandinaviji odakle i potiču, ovi slatki patuljci sve više svoje mjesto pronalaze i u našoj kulturi. Odlikuju se najprije ljepotom i mekoćom, a brižno postavljeni uz jelku ili u nekom posebno odabranom kutku doma, dodatno doprinose čaroliji praznika.
Osim što se smatraju zaštitnicima, zbog svog izgleda predstavljaju i pravi ugođaj u ambijentu. Mogu biti svih boja i na razne načine ukrašeni, od plišanih igračaka do ukrasa, proizvode se i industrijski u serijama, ali svakako su najčarobniji kada se prave iz srca i oblikuju toplinom duše onoga ko ih pažljivo kreira.
Jedna takva je Trebinjka Slađa Mavrak, medicinska sestra u Bolnici Trebinje, majka dvoje djece, koja gnome pravi tek par godina, a čija je nesputana imaginacija na prvu prepoznata – dar da od različitih tkanina i materijala iznjedri prava čudesa. Pripada onima koji uživaju u prazničnoj atmosferi i ukrašavanju doma, a željevši da svom prostoru doda još malo magičnosti, počela je sa izradom ovih slatkih patuljaka. Kako nam priča sve se dogodilo spontano, onako kako se obično i ispolje ideje vrijedne divljenja.
„Volim osjećaj koji praznici u meni bude. Ukrašavanje jelke samo po sebi je praznik, a otkad imam djecu, i čaroban trenutak u našoj porodici. Gnomi su mi uvijek bili slatki i pokušala sam da napravim jednog, da djeci uljepšam novogodišnji i božićni doživljaj. I tako je prije pet godina nastao prvi, prilično različit od svih današnjih. Prošle godine izradila sam ih 25 i poklonila porodici i prijateljima i, zapravo na njihovo insistiranje, odlučila da se ovome i ozbiljnije posvetim“, započinje sa nama priču Slađa, koja je pred ovogodišnje praznike napravila 40 gnoma, svaki jedinstveno ukrašen, elegantan, nježan i lijep na svoj način.
PATULJAK SA SENTIMENTOM
„Prvog gnoma napravila sam kao poklon svojoj djeci, za Svetog Nikolu kada tradicionalno zajedno kitimo jelku. Za njega je trebalo dosta vremena. Prvobitno da izradim konstrukciju da može da stoji i on je jedini sa nogama. Oblagala sam ga spužvastim pamučnim materijalom, kakav se stavlja u jakne i jastuke, sve to obložila i sašila lutku. Onda ga je trebalo obući. Sašila sam mu pantalonice, kapicu i ogrtač, a potom dodala bradu i ispao je odličan patuljak. I nakon pet godina koliko ima da sam ga izradila čuvam ga u kući i nikada ga ne bih prodala. Ima sentimentalnu vrijednost, veoma je drag i meni i djeci i ima posebno mjesto pored naše jelke!“
Specifična strana njenog rada je što gnome ručno šije sa izuzetnom preciznošću. A uz inspirativni duh, tajnu zanata nosi i u genima. Dragocjeno nasljeđe od bake, preko majke, svoj kreativni niz nastavilo je upravo kroz Slađine vješte ruke.
„Odrasla sam u porodici u kojoj se uvijek šilo. Baka je bila samouka i šila je garderobu za potrebe porodice, a moja mama je učila uz nju i sa svojih 13 godina sašila prvu haljinu. Nije krojačica ali zna lijepo da šije. Što se mene tiče, oduvijek sam imala smisla za taj kreativni dio, lijepo sam crtala i osmišljavala kakav model bih željela da mi mama sašije. Ona je bila ta koja je moje želje uvijek uspijevala da ostvari“.
I baš poput dobrog duha iz bajke, od majčine ljubavi razvila se i nova kreativna magija, koja svoju fascinaciju pronalazi u mnoštvu tekstura skrojenih u suptilne i dražesne figurice čijem prazničnom šarmu i osjećaju topline malo ko može odoljeti.
„Nastavila sam našu žensku porodičnu liniju na jedan drugačiji način, što me čini zaista srećnom. Ideja da počnem sa izradom gnoma sinula je iznenada, a kada su ljudi počeli da ih kupuju i kada sam vidjela da moj trud i rad neko cijeni, bila sam toliko oduševljena da sam pred novogodišnje praznike pokrenula i stranicu na Instagramu sa mojim imenom, namijenjenu za prezentaciju svog rada. Iskreno, nisam očekivala ovakve reakcije, da će gnomi pobuditi ovoliko interesovanje!“
A kako i ne bi kada su njen zanos i ljubav prema stvaranju ljepšeg svijeta za sebe i one koje voli toliko upečatljivi, da ne mogu ostati neprimijećeni. Stoga su se maleni vilenjaci veoma brzo otisnuli i izvan Trebinja širom Hercegovine, u Crnu Goru i Srbiju.
U odnosu na gnome kakvi se inače izrađuju, Slađini su autentični i po tome jer imaju oči, što ih čini, ne samo privlačnijim, nego i živahnijim.
„Najljepši kompliment mi je sveukupna reakcija na gnome koju sam doživjela i koja ne prestaje. Svi su oduševljeni i to je ono što mi svaki put razgali dušu, saznanje da je negdje neko prepoznao ono što radim iz srca. Da bi gnomi bili ljepši kada bi imali oči ukazao mi je suprug, rekavši da mu bez očiju djeluju tužno. I bio je u pravu, jer oči su ogledalo duše i možda baš one mojim gnomima daju posebnost“, reče nam iskreno, čime uviđamo koliko je ljubavi i energije utkala u svaki djelić procesa rada.
POSEBAN POKLON ZA POSEBNU RAZREDNU
„U skandinavskoj tradiciji vjeruje se da ova dobronamjerna bića čuvaju domove i donose sreću, posebno zimi pa se zato najviše i prave za Božić i Novu godinu. Zato su i toliko popularni, a mene raduje što su i kod nas prepoznati po lijepoj i prazničnoj simbolici. Moji gnomi su svi otprilike iste veličine, a ponekad pravim i veće, poput jednog koji su djeca naručila da izradim za njihovu razrednu, sa željom da joj daruju jedinstven poklon. Beskrajno me oduševilo koliko su djeca divna i kreativna, a naročito kako znaju da se raduju sitnicama i da radost dijeljenjem umnožavaju, što je i smisao svakog našeg praznika!“
Kaže nam da su joj za jednog gnoma dovoljna dva sata. Ponekad, zadubljena u svoj izmaštani svijet, napravi ih i više od jednog.
„Dešavalo mi se da za jedan dan napravim 10 gnoma. Toliko me to opušta, skreće misli na neke vedrije i ljepše teme. Prepustim se i na lijep način relaksiram. Izrada nije jednostavna, traži dosta preciznosti jer gnomi moraju imati čvrstoću da bi mogli da stoje, a sve šijem ručno, bez mašine. Krojim kapice, ruke, njihov oblik, pritom vodeći računa da izgledaju uredno. Svi materijali i boje dolaze u obzir, od pamučnih, vunenih do šljokičastih. Bradu pravim od serdžada od vještačkog krzna. To je čitav spektar ideja, a sve je stvar kreativnosti kako ću uklopiti boje i detalje. Pored toga, bitno ih je fino napuniti da dobiju mekoću i budu stabilni. Najviše volim da pravim različite i svi su unikatni, na svoj način ukrašeni posebnim detaljem, sa svim na njima ručno sašivenim. Najsrećnija sam kada se ljudi zaljube u njih!“
Osim na instagramu, među njenim prijateljima i ljudima sličnih afiniteta, Slađini prefinjeni gnomi predstavljeni su krajem decembra i na novogodišnjem Sajmu lokalnih proizvoda u Nikšiću, gdje su doživjeli lijepe reakcije.
„Bili su izloženi na štandu sa proizvodima gazdinstva Šegrt iz Aranđelova i Zorja sapuna, moje prijateljice i kolegice sa posla, na čemu sam joj beskrajno zahvalna! Voljela bih i sama da se otisnem na sajmove i da ih prikažem. Gnomi su atrakcija za djecu a vole ih i odrasli. Mogu se pokloniti svima i lijepa su uspomena. Zasada ih reklamiram preko instagrama, a vidjećemo šta će vrijeme donijeti“.
U međuvremenu, sačuvavši u sebi onu iskrenu, dječiju radost prema životu, posve ručno izradila je i Snješka Bijelića, a razmišlja da počne da pravi vaskršnje i jesenje varijante gnoma. Bezbroj ideja već ima i vjerujemo da će na njoj svojstven način realizovati sve svoje zamisli. Do tada, Slađa Mavrak je zahvaljujući božićnim i novogodišnjim vilenjacima osvojila mnoga srca, dizajniravši poklončić posve skladan za razigran i ušuškan dom!
