Na području osam opština hercegovačke regije u 2018. godine evidentirano je ukupno 26.355 goveda, a u uzgoju prednjače Bileća sa 5.890 i Nevesinje sa 4.800 registrovanih grla - podaci su Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi, Područne jedinice Trebinje.

Na prostoru od Trebinja do Kalinovika izbrojano je 87.520 ovaca, najviše u Nevesinju - oko 25.000 grla, na prošlogodipnjoj evidenciji je i 8.000 koza, dok je broj konja pao ispod jedne hiljade.

Nadležni iz ovog područnog odjeljenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS pojašnjavaju da stočni fond na području istočne Hercegovine posljednjih godina bilježi značajan i kontinuiran rast.

Potvrđuju to i uporedni podaci o količinama otkuljenog mlijeka od lokalnih proizvođača, koje su za posljednju deceniju porasle za više od šest puta - sa 1,2 miliona u 2007. na 7,6 miliona litara u prošloj godini.

Industrijalizacija desetkovala stočni fond

Ova pozitivna kretanja, međutim, još su daleko od stanja stočnog fonda od prije pola vijeka i početaka industrijalizacije društva, koja je strmoglavnom brzinom i - ispostaviće se, nepovratno - selo ostavila bez svog ključnog razvojnog resursa: radno sposobnog čovjeka na svom imanju.

„Lako je tada bilo ugasiti seosko domaćinstvo, stoka se rasprodavala a sa tim novcem u džepu odlazilo se u veća naseljna mjesta, gradove i varoši. Naši uporedni podaci kazuju koliko se na svakih deset godina smanjivao stočni fond. Podatke iz rata nemamo - a znamo da je tek tada potpuno devastiran. A poslije rata ljudima nije bilo jednostavno da se vrate i obnove život na selu – za nabavku grla i mehanizacije, stvaranje uslova za život trebalo je novca kojega tada nigdje nije bilo“, kaže Olga Vidačić, viši stručni saradnik za stočarstvo u područnoj jedinici Trebinje Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi.

Uporedna statistika pokazuje da je goveda u Hercegovini danas dva i po puta manje nego 1971. godine - kada ih je na evidenciji bilo 68.655, broj ovaca smanjen je za više od tri puta u odnosu na uporednu godinu (314.854), a konja – razumljivo, jer više nisu pomoćna radna snaga u domaćinstvu - čak za 16 puta.

Za kozu koja je na ovom području dugo bila „partijski neprijatelj“ evidencija za decenije unazad i ne postoji, a zahvaljujući nekolicini uzgajivača na veliko, rast u odnosu na predratne godine bilježi jedino uzgoj svinja, kojih je lani bilo preko 17.000 u regiji, a više od polovine ovog broja na području Bileće.

Selu nedostaje radno sposobno stanovništvo

Ukrupnjavanja stada kod pojedinih preduzimljivih domaćina, pojašnjava Vidačićeva, u prvom redu razlog su što posljednjih godina stočarstvo u Hercegovini bilježi pozitivna statistička kretanja, pri čemu problem ostaje isti i jednako ozbiljan: selu nedostaju radno sposobni ljudi.

U ruralnom području Hercegovine uglavnom su staračka domaćinstva, a iz godine u godine ovi ljudi sve su manje fizički sposobni da rade oko stoke, pa srazmjerno tim mogućnostima smanjuju i svoja stada.

 „U narednih pet do deset godina tek možemo pretpostaviti šta će se na tom planu dešavati. Svjedoci smo da su i našu regiju zahvatio trend da radnosposobno stanovništvo migrira u sredine sa boljim platama. Drugim riječima, naši ljudi - koji su nakon rata bili na neki način primorani da se bave nekom proizvodnjom i tada birali stočarstvo – već danas imaju priliku da biraju drugačije. Trideset kilometara od nas je Evropska unija, gdje su danas velike potrebe za radnom snagom“, ističe ona.

 

Organska proizvodnja kao razvojna šansa

Kroz premije za mlijeko, stimulacije uzgoja po sistemu „krava-tele“ i druge različite mjere podrške ovoj grani poljoprivrede, resorno ministarstvo nastoji da ohrabre radno sposobno stanovništvo da u stočarstvu prepoznaju priliku za porodični biznis.

„Hercegovina ima još jedan važan potencijal. Mislim da to nigdje u svijetu nema  - da možete koristiti državnu zemlju za ispašu i da za to ne plaćate državi ništa. Što znači, dovoljno je da imate štalu pored kuće i krave, koje se mogu hraniti cijeli dan na otvorenom, i da od njih živite, pa makar nemali ni pedalj svoje zemlje“, ističe Vidačićeva.

U odnosu na farme gdje je uzgoj u velikoj mjeri industrijalizovan i orjentisan na količinu - uzgoj na otvorenom povećava i kvalitet i cijenu proizvoda, a time i šanse da se stočarstva pristojno zarađuje i živi.

 „Većina naših proizvođača mlijeka i dalje praktikuje uzgoj od pet do deset grla goveda i ispašu, a ne treba trošiti riječi koliko je naše podneblje bogato visokokvalitetnmim biljem. Neću reći da je ona danas organska, ali je to u najvećoj mjeri integralna proizvodnja“, zaključuje Vidačićeva i dodaje da bi Hercegovini nominalni status područja organske proizvodnje bio od izuzetnog značaja za perpsektive razvoja stočarstva.