Muzej Hercegovine Trebinje posljednjih dana pretvorio se u oazu kretivnog stvaranja.

U Galeriji ustanove u prizemlju dočekuju nas veseli žamor, smijeh, opuštajuća muzika, štafelaji, razbacane boje, miris terpentina.

I nasmijana lica, sa kojom mrljom, nastalom usred kreativnog zanosa.

Učesnici međunarodne likovne kolonije „Kolo“, njih dvadeset četvoro iz 11 zemalja, od  Trebinja do Južne Koreje, vrijedno stvaraju umjetnička djela, koja će ostati u fundusu  Muzeja Hercegovine. Svaki umjetnik darovaće i po jedno djelo u humanitarne svrhe, na aukciji slika, koja će biti upriličena večeras, od 20 časova i 30 minuta, a prihod je namijenjen kupovini vozila za potrebe Udruženja porodica sa problemom steriliteta „Bebe“ iz našeg grada.

Prvi sagovornik Radio Trebinja je Ethem Bajmak iz Istanbula. Na odličnom srpskom jeziku priča da rado dolazi u Bosnu i Hercegovinu, bio je često u Sarajevu i Mostaru, a Trebinje kaže, doživljava kao romantičan grad sa divnom starom arhitekturom.

„Vaš grad je fenomenalan i romantičan, prvi put sam ovdje, očuvali ste starinu, staru arhitekturu, grad je izuzetno čist, ljudi gostoprimljivi. Volim da slikam arhitekturu, a vi imate dosta toga što jednom arhitekti treba, stare, kamene mostove, crkve i džamije, sve je očuvano i to je bogatstvo i za grad i za državu“, kaže Bajmak, dodajući da je oduševljen organizacijom kolonije.

Otkriva da ovog puta slika jednu trebinjsku ulicu, na osnovu stare fotografije.

„Nadam se da će na osnovu ove slike mlade generacije Trebinja vidjeti kako je nekada izgledao njihov grad, treba čuvati staru arhitekturu na slikarskim platnima, za buduće naraštaje“, smatra  turski umjetnik.

Kaže da je u svijetu ekonomska kriza, koja se reflektuje i na umjetnost u Turskoj.

Ipak, bez umjetnosti nema budućnosti, poručuje Bajmak.

„Bez umjetnosti nema ni života, ni ljubavi, nema opstanka ni budućnosti. Teški su dani, nadam se da će svijet ubrzo da dođe sebi, da treba umjetnosti dati više značaja, da se umjetnost više poštuje jer ljubav  i umjetnost nam trebaju da bismo opstali kao ljudi“, ističe umjetnik iz Turske.

Jelena Johansen u Norveškoj živi i radi 26 godina, naše je gore list, iz Beograda, slikarstvo je njena ljubav, a po profesiji je psiholog i rukovodilac škole jezika.

Zahvalna je organizatorima na pozivu za svoj prvi, a nada se – ne i posljednji dolazak u Trebinje, kojim je fascinirana.

„Prvi put sam u Trebinju, veliko hvala na gostoprimstvu, hvala prvenstveno Draženu Miliću, koji je najbolji organizator na svijetu. Ovđe se svi osjećamo dobrodošli, zaista vode računa o svima nama, fantastično je organizovano, imamo sve što možemo da poželimo, od materijala, preko dobrog društva, do adekvatnih sagovornika, nemam riječi“, ushićeno priča Johansenova.

Kaže da tokom rada na koloniji stvara tri slike uporedo, kombinuje razne tehnike, prevladava akvarel, iako voli i kolaž.

„Važna je inspiracija koju upijamo. Trebinje je puno kontrasta, fenomenalno je, svaki kutak me inspiriše, sa Draženom (Milićem, prim.aut) smo razgledali grad, bukvalno sam jedva čekala da utiske prenesem na bjelinu platna, viđećemo šta će na kraju ispasti, biće iznenađenja“, kaže umjetnica.

Prepoznatljiv likovni potpis istaknutog crnogorskog umjetnika Naoda Zorića uočili smo odmah sa ulaznih vrata muzeja.

Stvara  novog crnogorskog gorštaka, vjeran svom narodu, čovjeku kao jedinom biću koje je po Bogu stvoreno i emociji koja sve sjedinjuje.

Priznaje da voli doći u Trebinje jer smo, kako ističe, jedan narod.

„Granice su za mene uvijek bile neke formalnosti, vezanost između ljudi je trajna, meni je uvijek drago da dođem ovdje u Hercegovinu, i ja sam Hercegovac, potičem iz durmitorskog kraja, to je sve sličan narod, lijep, inteligentan, kreativan, to me ispunjava i raduje“, kaže Zorić.

Svoje trodecenijsko stvaralaštvo  definiše kao staze zadovoljstva, ispunjen dječački san. Unutrašnje zadovoljstvo. Još kao mali maštao je, dodaje, da jednog dana bude slikar, i to mu se desilo. Najveće zadovoljstvo mu je što je dobio jedinstven dar - da se bavi nečim što istinski voli. A biti dobar umjetnik je, smatra Zorić, poput monaškog podvižništva.

“Uvijek me interesovalo da budem okrenut sebi, da ispitujem svoja radovanja, da budem istinit. To je nekad imalo i svoju cijenu, ali nema veze, sve se to negdje, na neki način isplati, ispunjava čovjeka, formira ga. Treba raditi na sebi, neophodna je posvećenost. Najbolji primjeri za to su monasi, dobar slikar je poput monaha.”

 Uspio je da izdrži sve poteškoće na koje u ovom teškom vremenu slikari nailaze, ustrajao i opstao kao slikar i to ga najviše  ispunjava.

“To me čini ozbiljnim čovjekom, To je potvrda da mi život nije uzalud prolazio, nego sam se, čini se, pokušao baviti nekim stvarima koje nisu samo za moje dobro već i za, nadam se, dobro mog naroda i zajednice kojoj pripadam”, skromno će poznati umjetnik.

Pozitivnu energiju kolonije “Kolo” hvali i Željan Pavić, enformelista iz Hrvatske. Oduševljen je Trebinjem i domaćinima, ali i kolegama slikarima.

“Ovdje vlada pozitivna atmosfera,dobra energija koju upijam i prenosim na platno, i nadam se da će tu energiju osjetiti i publika”, kaže Pavić.

Sa mladom koleginicom Katarinom Novaković priprema izložbu za 21. avgust u Niškom kulturnom centru, boreći se za umjetnost i gradeći nove mostove prijateljstva.

“Svuda je ista situacija, i kod nas u Hrvatskoj, kultura i umjetnost su uvijek na zadnjem mjestu,takav je trend u svijetu. Ipak, mi umjetnici  imamo tu neku energiju koju dijelimo između sebe i ne damo se. Nećete nas moći tek tako uništiti, mi smo ti koji gradimo nove mostove, nova prijatlejstva, pustite nas samo da slikamo i da radimo, spremni smo da spašavamo svijet”, ističe Pavić.

I JUŽNA KOREJA U KOLU

Iz daleke Južne Koreje u Trebinje je prvi put došao i Klemens  Bojkun, slikar i doktor arhitekture.

Za Trebinje kaže da je divan, veoma čist ali i veoma topao grad, čija su najveća vrijednost gostoprimljivi ljudi.

“Ljudi su ovdje najveća inspiracija, bio sam u mnogim zemljama, ali je ovdašnji doček nešto zaista posebno”, ističe umjetnik.

Na njegovom platnu su Trebinje i Hercegovina pod snijegom. Priča da je, dolazeći iz Dubrovnika, vidio brojna brda i planinu Leotar,i da ih je, u svojoj mašti, zamislio u zimskom plaštu. I već mu je, duhovito primjećuje, ugodnije na ljetnim temperaturama u našem gradu.

Umjetnička kolonija “Kolo” prilika je da se vidimo i družimo sa starim prijateljima, priča za Radio Trebinje Mustafa Arapi iz Tirane.

Ljubazni Ethem Bajmak, koji se ponudio za prevodioca sa albanskog na srpski jezik, prenosi nam Arapijevu zahvalnost dobrim domaćinima, najviše Draženu Miliću. Trebinje albanski umjetnik smatra divnim gradom u kojem  se sjedinjuju stara arhitektura i priroda koja inspiriše.

Za atmosferu na koloniji kaže da je krajnje pozitivna i produktivna, a slike Miomira Miša Vemića, koje su bile izložene dok smo snimali razgovore sa učesnicima kolonije, doživljava kao dodatni stvaralački impuls.

 “Srećni što stvaramo okruženi djelima Miša Vemića, jer ima izvanredne slike, Mišo je jedan od najboljih slikara Balkana, te slike nam daju snagu da još bolje stvaramo”, ističe Arapi.

Otkriva da voli pejzaže, u koje utkiva svojeumjetničke poruke.

“Trebinje me inspiriše, napravio sam dva pejzaža, jedna slika je apstraktna, to je uticaj Mišovih slika”, kaže umjetnik, izražavajući nadu da idu bolji dani za umjetnost na globalnom planu.

I njegova sunarodnica Mariana Godžabeliu  iz grada Turs, prvi put je u Trebinju, koji je za nju grad poezije.

“Jako sam zadovoljna, mislim da je Trebinje lijep i fin grad, kao poezija, a mi umjetnici izvlačimo to poetsko iz njega, dobra je atmosfera, imam puno inspiracije, stvaram apstraktno i ove slike koje sada stvaram prenijeće moje lijepe utiske o vašem gradu.”

Godžebelijuva je učesnik brojnih kolonija i u Albaniji, smatra da one osvježavaju umjetnost, a nerijetko su mjesto okupljanja i kolekcionara umjetnina, čime se stvara prostor za kupovinu umjetničkih slika, što je, kako ističe, poželjno za svakog umjetnika.

Miroslav Veličkovski, vajar iz Kumanova, kaže da je svijet mali iz ugla umjetnika. Globalno selo. Zahvaljujući internetu, ako vas zanima, lako ćete saznati sve o umjetniku sa bilo koga meridijana. Prvo učešće na koloniji “Kolo” za njega je čast jer ima priliku da se druži i razmjenjuje iskustva sa renomiranim a za organizaciju kreativnog susreta “skida kapu”.

“Meni je čast i zadovoljstvo da radim, družim se, jedem hranu sa velikim umjetnicima. Ovo nije obična kolonija, ovo je simpozijum gdje se miješaju različite kulture, škole, jedni od drugih ne uče nego se dopunjavamo, različitosti nam omogućavaju da budemo još bolji i kao ljudi i kao umjetnici”, kaže makedonski umjetnik.

Divno je, dodaje, biti dio istorije ispisane na koloniji “Kolo”, kojoj doprinosi svojim likovnim radovima. Za trebinjsku publiku stvara jednog starog Hercegovca.Svaka nova slika za njega je skica za novu skulpturu. Tehnika je samo ono što je naučeno,sve ostalo je pitanje duše.

Kao jedan od organizatora umjetničke kolonije u Kumanovu, sa tradicijom od preko 15 godina, nada se da će u ovom makedonskom gradu uzvratiti gostoprimstvo, kao najbolji ambasador Trebinja.

“Htio bih sve ove umjetnike i organizatore da ugostim, da ponovimo ovo prelijepo druženje i gostoprimstvo, da širimo vašu umjetničku ideju koja nas sve spaja”, poručuje Veličkovski.

KOLCE  I MIROSAVLJEVO JEVANĐELJE

Na prvom spratu Muzeja Hercegovine stvaraju talentovani srednjoškolci, u okviru “Kolceta” , koje ove godine prvi put djeluje u okviru umjetničke kolonije “Kolo”.

Među mladim umjetnicima je gimnazijalka Lana Ivković, koja učešće na koloniji smatra dragocjenim iskustvom.

“Prijatno mi je ovđe, divno je iskustvo, zahvalna sam svojoj profesorici iz Gimnazije “Jovan Dučić” što me je predložila za rad u koloniji. Radimo početna slova Miroslavljevog jevanđelja, to je za mene prijatno iznenađenje. Mislila sam da ćemo raditi neke modern teme, drago mi je što, na ovaj način, čuvamo naše nasljeđe i tradiciju”, ističe Lana.

Dodaje da mladim učesnicima kolonije svojim dragocjenim savjetima pomažu iskusni slikari, i da, po svemu sudeći, ipak neće upisati likovnu akademiju, jer joj je slikanje samo hobi koji je opušta.

Zadovoljstvo ostvarenim ne krije Nina Lojović Milinić, predsjednik Udruženja likovnih umjetnika istočne Herceogvine “Milorad Ćorović”, jednog od suorganizatora kolonije.

“Drago mi je zbog divnih utisaka naših kolega iz 11 zemalja svijeta, to je značajno ne samo za naše udruženje, muzej, već i cijeli grad, da se dalje širi priča o nama, našem nasljeđu, prošlosti, Trebinju i Hercegovini, to je najbolja reklama i podstrek za naš što bolji rad u budućnosti”, kaže Lojović Milinić.

Umjetnici imaju priliku da se druže, razmjenjuju iskustva, a to je, kako ističe, dobra stvar za svakog umjetnika ponaosob.

Veliku zaslugu za dobru organizaciju pripisuje i Muzeju Hercegovine, gdje vlada prava domaćinska atmosfera, a naročito izdvaja ”idejnog vođu kolonije” Dražena Milića, koji je, po njoj, podnio najveći teret organizacije.

U radu kolonije, od domaćih umjetnika, ove godine, osim Nine Lojović Milinić, učestvuju i Tatjana Topalović, te Dražen Milić, kao i Bilećanin Dragan Batinić i Tanja Pikula iz Gacka.

Prošle godine je za radove koji se stvaraju bila zadata tema, kolo sa stećka iz Hercegovine, a ovog puta svaki od umjetnika stvara umjetnička djela po slobodnom nahođenju.

“Biće raznih tema, tehnika, mislim da će naša kolonija na kraju rezultirati dobrom, raznolikom izložbom, predstaviće sumu svih naših energija koja se ovđe danima prožima i pretvara se u umjetnička djela”, navodi predsjednik trebinjskog likovnog udruženja.

Raduje je da su se i mladi odazvali radu u “Kolcetu” kolonije jer je to, kako ističe, podmladak za budućnost.

“Naši srednjoškolci slikaju početna slova Miroslavljevog jevanđelja, to je bila zajednička ideja direktora našeg muzeja Ivane Grujić i Dražena Milića, što je naišlo na opšte odobravanje. Kolce je naš zalog za budućnost, da se Kolo širi, na radost svih nas”, kaže Lojović Milinić.

Ona je pozvala sve ljubitelje umjetnosti i ljude dobrog srca da dođu na večerašnju aukciju slika, od 20 časova i 30 minuta u Muzeju Hercegovine.

Svaki učesnik kolonije, kao i pojedini članovi udruženja Milorad Ćorović”, darovaće umjetničko djelo u humanitarne svrhe, za potrebe Udruženje porodica sa problemom steriliteta “Bebe” Trebinje.

“Moto ovogodišnje kolonije je “Kolo za kola”, jer je udruženju “Bebe” potrebno vozilo. Nadam se da će večeras biti što više novca prikupljeno, kako bismo pomogli ovim porodicama”, ističe Lojović Milinić.

Ona  podsjeća da je prošle godine ostvareni prihod usmjeren za potrebe Udruženja roditelja djece i omladine “Sunce nam je zajedničko”, te da umjetnički radovi učesnika kolonije ostaju u fundusu muzeja, kao jednog od organizatora kolonije, kako bi svjedočili o umjetničkom stvaranju u Hercegovini.

Sudeći po dobroj energiji koja vlada u radu kolonije “Kolo”, večerašnja aukcija će zasigurno opravdati očekivanja. Umjetnici su na platna utkali duše, na nama je da uzvratimo ljubavlju.

Vlatka Musić