Priča o „Bubamarcu“ počela je još u februaru ove godine, kada je osnovano Udruženje za njegovanje i razvoj muzičkog stvaralaštva kod djece „LirArt“. Želja osnivača - da i među našim najmlađim sugrađanima, uz organizovan pedagoški pristup, podstiču muzičku kreativnost - pred njih je stavila i prvi zadatak: formiranje dječijeg hora, koji bi okupljao mališane uzrasta od 3 do 9 godina.

bubamarci-1.JPG (154 KB)

U septembru je održana audicija, nakon čega su krenule i prve probe sa formiranom grupom, dva puta nedjeljno, u prostorijama Kulturnog centra. Trenutno ih je u horu četrdesetak, ali su vrata, kako poručuju, i dalje širom otvorena svima koji žele da se druže i odrastaju uz muziku.

Djeca ne propuštaju probe, dolaze sa osmijehom, a zadovoljstvo programom ne kriju ni roditelji – kažu nam o prvim utiscima naši domaćini, profesori muzike Milisav Sukonjica i Neda Tanasijević, koji su sve osmislili, okupili i danas vode ovu raspjevanu družinu. Oboje priznaju da je zadovoljstvo uzajamno: rad sa djecom čovjeka ispunjava posebnim čuvstvima i teško da ima veće i ljepše nagrade za trud od sreće i osmijeha koje izmamite na dječijem licu.

„Ono što nas je najviše obradovalo jeste da su djeca na audiciji zadovoljila sve kriterijume. Uostalom, to je nešto što ne može da se sakrije – imaćemo mi naravno svoje javne nastupe i svako ko ima sluha, osjećaja za estetiku i lijepo, moći će da prepozna da je ovo što govorim zaista istina“, kaže nam Milisav.

A prvi nastup, dodaje on, planiraju već za novogodišnje praznike. Spremaju i repertoar na kome će se naći djeci omiljene pjesme o zimi i Novoj godini, svojevrsni muzički omaž Minji Suboti, te nezaobilazni „Kolibri“, dječiji hor uz čije su pjesme odrastale brojne generacije...

„Težimo upravo onom izražaju kakav ima hor 'Kolibri'. To je po meni savršenstvo, nešto što bi svaki dječiji hor trebalo da njeguje. To su u principu – samo klavir i dječiji glasovi. Bez nekih dodatnih efekata, koji bi tu nešto trebali da sakriju. Moramo biti iskreni najprije prema sebi, prema djeci i njihovim roditeljima, ali i prema publici, našim sugrađanima. Ali ovo nije tek klasičan hor...“, ističe Milisav, otvarajući tako temu bez koje priča o „Bubamarcu“ ne bi bila potpuna...

„SA MUZIKOM SE MOŽE SVE...“

Muzika nagrađuje sve koji joj se posvete obilnim darovima, a koji nisu samo u sferi estetskog doživljaja i posebnog duševnog zadovoljstva. Rana muzička stimulacija, podsjećaju Neda i Milisav, već decenijama je na Zapadu predmet istraživanja i dio prakse u odgoju najmlađih, a o poželjnom uticaju muzike na sveukupan razvoj kod djece govore brojne studije dječijih psihologa i neurofiziologa.

„Stih jedne dječije pjesmice koju izvodimo kaže: 'Sa muzikom se može sve, sa muzikom se uči najbolje'. To bi mogla da bude i neka poruka 'Bubamarca'. Jako je važno da se djeca još u svom najranijem uzrastu bave muzikom. Naučno je dokazano da muzika izuzetno utiče na razvoj kore velikog mozga. Djeca kroz muziku razvijaju kognitivne sposobnosti. Socijalizuju se, razvijaju maštu i kreativnost, finu i krupnu motoriku, osnažuju pažnju i koncentraciju. Sve će im to sutra biti od pomoći da lakše savladaju gradivo u školi“, pojašnjava nam Neda Tanasijević.

bubamarci-3.jpg (132 KB)

Vodi se računa i o tome, dodaje njen kolega Milisav, i da tekstovi pjesama koje uče i izvode budu ilustrativni i edukativni. U ekspanziji svakojakih čuda industrije zabave, koja olako djeci otimaju i vrijeme i pažnju, mnogo se štošta zaboravilo i od onoga što su još naše bake znale.

„Ono što smatramo važnim i čime se često služimo u svom radu su tapšalice, brojalice, različite igre koje su na neki način bile i edukativni sadržaji za djecu. Kroz brojne generacije one su se spontano prenosile i svi su ih znali, ali svjedoci smo da se u jednom momentu desio prekid u tom generacijskom nasljeđu. Važna dimenzija je i ona socijalna – hor je zajednica, tim u kojem su svi važni, svi daju doprinos u skladu sa svojom mjerom i darovima, bez obzira što su ti darovi različiti...“, napominje Milisav.

Za profesore u Muzičkoj školi Trebinje, Nedu i Milisava, rad sa djecom ovog uzrasta nije posve novo iskustvo, iako se metodički značajno razlikuje od školske nastave. Pohađali su seminare iz oblasti muzičke pedagogije za djecu, vodili muzičke radionice u dječijem vrtiću „Naša radost“. Sa djecom predškolskog uzrasta Milisav je radio i u udruženju „Sunce nam je zajedničko“, na programima koji vrednuju terapijska svojstva muzike kod djece sa poteškoćama u razvoju.

Dok nam objašnjava kako izgleda jedan čas sa „bubamarcima“, Neda nas uvjerava da od novih izazova ne treba bježati i da svi kojima je ovo poziv treba da istražuju razne oblasti pedagogije.

bubamarci-2.JPG (148 KB)

„Na našim probama počinjemo kratkim upjevavanjima kroz neke dječije fraze. Zatim, sviramo i pjevamo, učimo tapšalice i brojalice, prolazimo kroz razne muzičke i didaktičke igre. Širok je spektar aktivnosti na programu tokom jedne probe, a zbog pažnje i koncentracije najmlađih - veoma je važno da one budu kratke i da se brzo smjenjuju. Ako duže potraje jedna te ista radnja, djeci to prelazi u dosadu. Dinamika časa je stoga veoma važna pa sve aktivnosti na jednoj probi moraju biti dobro isplanirane“, ističe Neda.

KULTURA SE GRADI OD MALIH NOGU

Ako u najranijem uzrastu kod djece njegujete ljubav prema muzici, ujedno im pomažete da je bolje razumiju, da prepoznaju šta je u njoj vrijedno, da razviju osjećaj za lijepo. Konačno, podstičete ih da se sutra možda i bave muzikom, umjetnošću koja će im zasigurno oplemeniti život. Uvjerenje da svojim angažmanom negdje grade i kulturu Trebinja, za Nedu i Milisava motiv je više da radu sa najmlađima pristupaju sa entuzijazmom i punom predanošću.

„Ne moramo nužno stvoriti male Mocarte, ali je sasvim dovoljno – i to bi bio ogroman uspjeh – kada bi na ovaj način odnjegovali pravu muzičku publiku. Imamo vrsne instrumentaliste i u Trebinju, ali smo svjedoci da je posjeta na koncertima klasične muzike u našem gradu, na žalost, veoma skromna. A klasična muzika se tako ne zove slučajno, već stoga što je upravo ona u muzici dostigla najviši nivo umjetničkog izraza“, zaključuje Milisav.

Dovoljno za početak i prvo upoznavanje. Pričali smo sa najstarijim „bubamarcima“, vodeći računa da ne smetamo onim malim dok se pod reflektorima scene u Kulturnom centru, kroz pjesmu i muzičke igre, čini nam se, dobro zabavljaju. Mnoge su scene tek pred njima. Tamo ćemo ih, uvjeravaju nas – tek upoznati...