Trebinjac Milan Janković, master inženjer mašinstva za motorna vozila, najbolji je student Mašinskog fakulteta u Beogradu iz generacije upisane 2016/2017. godine.
Milan sa porodicom
Janković je najbolji bio i na osnovnim akademskim studijama ovog fakuleta, sa prosječnom ocjenom 9.89, nakon čega je završio i master studije - sa svim desetkama, pa mu je kao kruna višegodišnjeg truda pripalo i prestižno priznanje - student generacije.
Nagrada za postignute rezultate uručena mu je krajem oktobra na svečanoj akademiji „Korak ispred svih“, kojom je Mašinski fakultet u Beogradu obilježio dva važna datuma u svojoj istoriji - 73 godine postojanja i 148 godina od uvođenja visokoškolske nastave u oblasti mašinstva u Srbiji.
Dovoljno razloga da Milana bolje upoznamo. Trenutno je na beogradskoj adresi, pa je jedini način bio - razgovorom na daljinu.
Upoznali smo akademca koji vjeruje da je ambicioznost poštena samo ako je prati predan rad. Zaljubljenika, još od dječačkih dana, u trkačka vozila - a danas inženjera koji traga za rješenjima kako da ih unaprijedi. Mladog naučnika okrenutog tehnološkim dostignućima i budućnosti, ali jednako zagledanog u nacionalne teme, zaslužne pretke i epsku tradiciju. Trebinjca, koji se svaki put iznova raduje susretu sa rodnim gradom...
- Biti „najbolji među najboljima“ na fakultetu zavidne tradicije i renomea – izuzetan je uspjeh. Kako ste ovo priznanje doživjeli?
- Kao potvrdu višegodišnjeg rada i bezrezervnog zalaganja na svim predmetima i ispitima na Mašinskom fakultetu u Beogradu, što je prepoznato od strane rukovodstva, profesora i generacije studenata upisane 2016/2017. Za cjelokupno vrijeme školovanja najveće potvrde svog rada dobio sam upravo od strane Mašinskog fakulteta, prije dvije godine kao najbolji student osnovnih studija, a danas kao student generacije. Imao sam priliku da radost povodom dodijeljene nagrade podijelim sa svojom porodicom i prijateljima na svečanosti obilježavanja Dana Mašinskog fakultetu u oktobru ove godine.
- Kada ste krenuli iz Trebinja na studije mašinstva - jesu li planovi bili u ovoj mjeri ambiciozni?
- Učenje i sticanje znanja su oduvijek bili sastavni dio moje ličnosti. Premda sam po prirodi introvertan, nastojao sam da ostvarim što bolji rezultat, za koji se poslije pet godina ispostavilo da je posebno zapažen. Lične ambicije su, na moje insistiranje, pratile pokazano znanje i uloženi trud, što je, po mom mišljenju, jedina zdrava kombinacija u svijetu prepunom sujete i gordosti.
- Nakon svršenih studija uvijek slijedi pitanje - šta poslije? Akademska karijera, naučno-istraživački rad ili, možda, rad u privredi gdje biste stečena znanja praktično primjenjivali? Da li već ima nekih poslovnih ponuda?
- Na moje veliko zadovoljstvo, poslovne ponude su počele da pristižu sa više strana, čak i prije nego što sam završio studije. Izabrao sam akademski put i prihvatio poziv profesora sa Katedre za otpornost konstrukcija na mjesto asistenta u nastavi. Posebno želim da istaknem da su me u tom procesu iskreno posavjetovali i preporučili mentor sa master studija prof. dr Ivan Blagojević i docent Dragan Stamenković, sa kojima ću nastaviti uspješnu saradnju pri Katedri za motorna vozila. S obzirom da je prvi posao izuzetno važan za trasiranje poslovne karijere, a sebe trenutno pronalazim u interaktivnom naučno-istraživačkom i praktičnom radu - vjerujem da je fakultet pravo mjesto.
- Kao master inženjer mašinstva za motorna vozila, postoji li ipak neka uža oblast ili tema za koju ste posebno zainteresovani, kojoj biste željeli da posvetite vrijeme, rad i talenat?
- Na master akademskim studijama zainteresovao sam se za sistem oslanjanja motornog vozila, kao sistem koji - pored prihvatanja vertikalnih sila na točku usljed kretanja po neravnom putu i obezbjeđivanja potrebnog komfora – određuje i način na koji će se sile proistekle iz drugih sistema vozila, kao što su upravljanje, kočenje, pogon i aerodinamika, prenijeti na podlogu po kojoj se vozilo kreće. Upravo sistem za oslanjanje kontroliše dinamiku točka sa pneumatikom i presudno utiče na nivo prianjanja koje se ostvaruje u kontaktnoj površini sa podlogom, čime se stvaraju uslovi za ostvarivanje ciljanih izlaznih performansi vozila. Zbog toga sam se i odlučio da master rad pišem na temu: Razvoj sistema oslanjanja Formula Student vozila Road Arrow Electric primenom softvera MSC Adams car...
Trebinje me ispunjava posebnim mirom
- Jeste li na zadatu temu došli do cilja koji ste sebi postavili?
- Osnovni motiv pisanja ovog rada bio je da se kroz projektovanje sistema oslanjanja za trkačko vozilo stekne što bolji uvid u razvoj sistema koji pruža optimalne karakteristike, pritom zadržavajući jednostavan dizajn koji se lako može podešavati. To istovremeno predstavlja i najveći izazov, naročito kada se sistem razvija za trkačko vozilo kod kojeg postoje dodatna ograničenja i zahtjevi pravilnika takmičenja. Zanimljive su nove ideje dizajna i principa rada sistema za oslanjanje, koje pružaju drugačija rješenja od konvencionalnih sistema. Jedan takav koncept i potencijalno rješenje za primjenu iznio sam kroz svoj master rad - na primjeru prvog električnog Formula Student vozila Univerziteta u Beogradu.
- Koliko ova interesovanja za praktična inženjerska rješenja mogu imati veze sa prihvaćenim angažmanom u nastavi?
- Iako sam, sticajem okolnosti, zaposlenje našao na Katedri za otpornost konstrukcija Mašinskog fakulteta, ne ostavljam po strani ljubav prema automobilima koja me prati od malih nogu. Prema tome, namjeravam da kroz doktorske studije na svom matičnom fakultetu vrijeme i rad usmjerim ka integrisanju mehanike deformabilnog tijela, kao fundamentalne naučne oblasti, i stečenih znanja o motornim vozilima, kao predmetima primjene i kao ličnoj satisfakciji - u jedinstvenu cjelinu, s ciljem dobijanja rezultata primjenjivih na noseći sistem vozila.
- Uspješni i nadareni sa naših prostora, posebno kada su po srijedi inžinjerske discipline, često biraju kartu u jednom pravcu. Ponekad se teško osloboditi utiska da naši tehnički fakulteti proizvode kadar za tuđu privredu? Kako vi razmišljate na ovu temu?
- Sa intenzivnim procesom iseljavanja, prije svega mladih i školovanih ljudi, suočava se cijeli naš region, pa tako i Srbija i Republika Srpska. U razgovoru sa odličnim studentima primjetno je da nisu finansije glavni razlog njihove okrenutosti ka razvijenim ekonomijama, već potreba za uređenim i funkcionalnim sistemom, u kojem su znanje i kultura najviše cijenjene u društvu i državi. Zbog toga smatram da, ukoliko se ukaže prilika, treba racionalno razmisliti i procijeniti prednosti i nedostatke odlaska u inostranstvo. Možemo se podsjetiti da su se naši čuveni prosvjetitelji Dositej, Vuk i Njegoš, kao i naučnici Pupin, Tesla i Milanković, izgrađivali i dokazivali i u drugim zemljama i tako širili sopstvene vidike, od čega je dobrobit osjetio i srpski narod i čovječanstvo.
Sa bratom Stojanom
- Vaš stariji brat Stojan, koji je danas na doktorskim studijama iz ekonomije, takođe je bio veoma uspješan i nagrađivan student. Koliko je ova porodična „visoko podignuta ljestvica“ bila teret - a koliko motivacija?
- Kada je porodica kao naša složna i utemeljena na komunikaciji i povjerenju, onda čovjek ima snažnu motivaciju da ostvaruje postavljene ciljeve na više polja. Mi smo se svjesno opredijelili za obrazovanje i nauku, koji su od djetinjstva bili središnja tema naših porodičnih razgovora. Svaki trajan rezultat dolazi uz odricanje od nekih stvari, tako da istrajavanje u sopstvenom usavršavanju istovremeno predstavlja veliku odgovornost, koja je usađena kućnim vaspitanjem i moralnim kodeksom.
- Kako Milan provodi slobodno vrijeme? Šta ga pored mašinstva posebno interesuje?
- Vrijeme volim da provodim u kulturnom i duhovnom uzrastanju - slušajući predavanja istaknutih predstavnika srpske intelektualne elite i čitajući srpsku epsku poeziju uz gusle. Pored toga aktivan sam član Formula Student tima „Drumska strela“, u kojem se svake godine razvija novo trkačko vozilo sa kojim se učestvuje u takmičenjima na poznatim stazama evropskih zemalja. Predveče imam običaj da izađem u šetnju po kraju gdje trenutno živim ili da vozim ulicama Beograda kad se rasterete od gradske gužve.
- U Milanovim životnim planovima, u njegovom privatnom kosmosu, koje mjesto je rezervisano za Trebinje? Šta mu rodni grad znači i koliko rado mu se vraća?
- Trebinje je simbol srećnog i bezbrižnog djetinjstva, koje iznova uliva energiju i daruje svoje ljepote. Svaki dolazak u rodni grad, za koji je vezano mnogo divnih uspomena, „napuni mi baterije“ i ispuni nekim mirom koji rijetko gdje postoji u ovom hiper ubrzanom vremenu. Da bismo se održali na ispravnom putu od mnogo prečica treba znati odakle smo krenuli i poštovati svoje porijeklo i zaslužne pretke.
