20210730214716_IMG_2425.JPG (146 KB)

BRANISLAVA STEFANOVIĆ, ZLATNA MASKA ZA NAJBOLJU PREDSTAVU U CJELINI (reditelj predstave „Pomorandžina kora“ Trsteničkog pozorišta)

- Svaka nagrada je dragocjena, a za nas je najveće priznanje to što su i stručni i žiri publike imali isto mišljenje i proglasili našu predstavu najboljom.

„Festival festivala“ je kruna pozorišnog amaterizma u regionu i to već 64 godine. Sjećam se da smo još kao studenti znali za ovaj festival i željeli da jednog dana sa našim predstavama budemo i pred trebinjskom publikom. Trsteničko pozorište je drugi put na trebinjskom festivalu, prošli put je bilo prije devet godina, a danas, sa „Pomorandžinom korom“ Maje Pelević došli smo do rezultata koji je, što mi je posebno drago, i stručni žiri i žiri publike podjednako prepoznao.

Ovaj festival i protekla godina obilježene su u kulturi, kao i u cijelom životu naše planete, pandemijom kovida. Ona je, naravno, uticala i na produkcijske i na vremenske odrednice u kojima smo radili predstave, pretpostavljam da je tako i u drugim pozorištima. Naš komad je rađen protekle godine i zatvorena premijera se desila dan pred proglašenje vanrednog stanja u Republici Srbiji. U dobrom ritmu napravili smo dobru predstavu za dva, tri mjeseca, a onda je uslijedila velika pauza, posebno što su mjere u Trsteniku bile duže na snazi nego u ostalim dijelovima Srbije. Čak ni okupljanja radi proba nije bilo moguće do dvije, tri nedjelje pred festival u Kuli, odnosno pred selekciju i dolazak našeg regionalnog selektora Gorana Cvetkovića, koji je pogledao našu predstavu, izabrao je i otišli smo u Kulu. Komad tek treći put igramo pred publikom, očekujemo i obećali smo našoj publici i našem gradu svečanu premijeru u našoj zamašnoj sali, sa preko 700 mjesta, a koja uvijek bude puna kad se igraju predstave. Nadamo se da ćemo to i ostvariti.

IMG_2420.jpg (156 KB)

JELENA JOVIĆ, ZLATNA MASKA ZA KOSTIMOGRAFIJU u predstavi „Pomorandžina kora“ Trsteničkog pozorišta

- Nagrada me jako iznenadila, ovo je moje prvo priznanje za moj kostimografski rad. Sa predstavom smo krenuli prije pandemije, trudili smo se da ostvarimo što bolji rezultat, iako smo amateri.

Zavisno od toga šta se traži u predstavi, dobar, funkcionalan kostim može biti sve, od džaka do balske haljine. Riječ reditelja je glavna i u kostimografiji, kako reditelj zamisli, mi smo tu da pomognemo da se to i ostvari, što nije teško.

DUŠAN JOVIĆ, rukovodilac Centra za kulturu Narodnog univerziteta Trstenik i upravnik Trsteničkog pozorišta

- Po drugi smo kod predivnih Trebinjaca, prvi put 2012. godine, sa predstavom „Ženski razgovori“, takođe u režiji Branislave Stefanović i evo nas ponovo, ovjenčani duplom krunom. Hvala neizmjerno i žiriju publike i stručnom žiriju, koji su procijenili da je ono što smo mi radili rezultiralo vrijednim i velikim nagradama na festivalu. Ovo je najvrednija nagrada u bogatoj istoriji Trsteničkog pozorišta, koja traje neprekidnih 100 godina.

DRAGAN KOPRIVICA, reditelj iz Crne Gore

- Na Festivalu festivala sam pobijedio 2004, 2006, 2010. i 2012. godine, a večeras imam zadovoljstvo da sam „poštanski kurir“, primio sam, u ime Bjelopoljskog pozorišta, Zlatne maske za najbolju mušku i žensku epizodnu ulogu, za naše sjajne glumce Vlada Tomovića i Sanju Ćirović. Na okruglom stolu sam već predvidio da će Sanja dobiti nagradu za epizodnu ulogu, ispostavilo se da sam bio u pravu, ona i njen partner u igri Vlado Tomović dobili su divna priznanja. Bjelopoljci su, sigurno, očekivali i više, jer je predstava veoma kvalitetna, ali je, kao i uvijek, bilo žestoko takmičenje u Trebinju, pobjeđuje se u finišu za malu nijansu. Pobijedio je ansambl iz Trstenika, neka im je srećno, čestitke, naravno i Bečeju, i svim ostalim nagrađenim.

Republika Srpska i ove godine treba da se ponosi Gradom Trebinjem kao organizatorom 64. Festivala festivala. Ovo je još jedna divna karika ne samo u kulturi RS nego i drugih zemalja koji su učestvovali na eminentnom i najjačem festivalu dramskih amatera u regionu.

Dramski amateri su kao feniksi, njih može da zadesi i globalna nevolja, poput kovida, ali uvijek izniknu, ako treba iz pepela, da bi pokazali da njihovo srce kuca, i ne znam smijem li se usuditi, ali ipak kažem - da dramski amateri možda više vole teatar nego profesionalni glumci. To je nezaboravna ljubav, i sam sam to prolazio. Ove godine u Trebinju su ponovo blistali mladost i iskustvo, uz širok starosni dijapazon, od srednjoškolaca do iskusnih glumaca starije dobi od 60 i više godina, koji su ne samo potjerali, po meni, tu labavu granicu između amatera i profesionalaca nego smo vidjeli i predstave naglašenog glumačkog karaktera, u kojem su pojedini dramski amateri prevazilazili i mnoge profesionalne glumce.

 

VLADIMIR SAMARDŽIĆ, glumac Gradskog pozorišta Trebinje, dobitnik Diplome za scensku bravuru

Najiskrenije, nismo ni razmišljali o nagradama, prvenstveno nam je bilo zadovoljstvo raditi na jednom ovakvom komadu i meni lično - ponovo obnoviti rad na stvaranju jedne predstave i odigrati je na pozornici. Naravno da niko nije ravnodušan na bilo kakva priznanja, ali se od samog početka nije o tome razmišljalo.

U svakom slučaju, koliko god to moje slobodno vrijeme bude dozvoljavalo i moji angažmani, sada ću se aktivnije posvetiti pozorištu, duga pauza je, po meni, završena jer ko god je osjetio čar pozorišta, nikada ga do kraja ne napusti, bar ja tako mislim, vjerujem, zato, da ću u budućnosti biti aktivniji u pozorištu.

Rad na predstavi mi je predstavljao zadovoljstvo, i taj kritični period po pitanju nedostatka vremena povećava adrenalin, izvlači veću energiju koja vodi boljem rezultatu.  Da smo imali malo više vremena, vjerujem da bi i rezultat bio bolji. U svakom slučaju, zadovoljan sam i uvjeren sam da će ovaj komad i dalje živjeti, da će se i dalje igrati na pozornici. Sa Zoranom Jakšićem i Darkom Kurtovićem se dugo poznajem, i ranije smo igrali zajedno, bilo mi je zadovoljstvo da nakon duge pauze igram s njima pred publikom. Hvala kolegama i prijateljima Zoranu i Darku, naročito Željku, i svima iz ostatka naše ekipe, koja nam je pružila tehničku i svaku drugu vrstu pomoći.