Kula Brankovića: Počinje li ovdje istorija posljednje srednjevjekovne dinastije?

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
TREBINJE l Kule Brankovića u Policama i dalje je pitanje bez odgovora – za one koji danas brinu o baštini grada jednako koliko i ranije za istraživače prošlosti.
„Fortice“ jesu prepoznatljiva forma graditeljskog nasljeđa na jugu Hercegovine – ali su ovu kulu istoričari još odavno izdvojili iz fortifikacijskih nizova otomanskog i austrijskog perioda, koji šaraju okolna brda i prostore oko starih karavanskih puteva – u slučaju kule na Brankovini ukazujući na mnogo starije, ruke srednjevjekovnih neimara.
S druge strane, fascinira njena sačuvanost, kao posljedica – ili srećnije istorijske sudbine ili vanrednog graditeljskog majstorstva. Za razliku o drugih srednjevjekovnih građevina, koje nam je vrijeme ostavilo samo u temeljnim ostacima sa ponekim metrom sačuvanih bedema – kula Brankovića i danas je prkosno uspravna, sa oba svoja nivoa. U visokom prizemlјu, do koga se dopire samo skalama, izrađeni su lijevkasti otvori, dok je iznad sprat na koji se izlazi jednim otvorom u ćemeru.
U odgonetanju porijekla kule u Gornjim Policama nije se, međutim, odmaklo dalje od pretpostavki.
Uobičajno je mišljenje da je kula – stražara rezidencijalnog objekta vojvode Mladena Mladenovića, koji se 1323. godine, u vrijeme kralja Stefana Dečanskog, pominje kao oblasni gospodar Trebinja i Dračevice. Naslijedio ga je njegov sin Branko, koji je upravljao ovim krajem sve do namještenja u Ohrid, kada ga je car Stefan Dušan udostojio zvanja sevastokratora, državnog upravitelja južnih krajeva Carstva. „Ne zna se koliko je /Branko/ gospodario u Trebinju. Kula Brankovića u Trebinju je pripadala najvjerovatnije njemu i njegovom ocu, a ne Vuku Brankoviću kako je ostalo poslije u pričama“ (Korać).

kula
Ali nekadašnja narodna nagađanja nisu bila ni daleko od današnjih tumačenja istoričara. Još od Marva Orbina istorija vojvodu Mladena smatra rodonačelnikom vlasteoskog roda Brankovića. Vlastelin u epskoj tradiciji nepravično oklevetan za izdaju na Kosovu Vuk Branković njegov je unuk i najmlađi sin Branka Mladenovića (Ivić). Nadiranjem Turaka, Vuk i Grgur, „sinovi velikago sevastokratora Branka, gospodina že gradu Ohridu“ (povelja Hilandaru iz 1365.), povukli su se iz Ohrida na porodične posjede u Drenici, odakle je po slomu Carstva Vuk počeo da uspostavlja i širi svoju državu…
U ovom kontekstu, jasnije se ocrtava neosporni kulturnoistorijski ekskluzivitet kule u Gornjim Policama. Njena važnost i perspektive nisu, dakle, samo u činjenici da je riječ o najočuvanijem objektu naše graditeljske baštine srednjeg vijeka. Ako prihvatimo mišljenja da je kula najvjerovatnije ostatak rezidencije trebinjskih oblasnih vojvoda Mladenovića, to znači da se upravo na ovom mjestu, sa Brankovine u Gornjim Policama, začinje bogata i zanimljiva saga o posljednjoj dinastiji srednjevjekovne Srbije, koja je duže od dva i po vijeka, političkom, vojnom i duhovnom djelatnošću, ali i porodičnim vezama sa tadašnjim carskim, kraljevskim i plemićkim kućama – bila važan sudionik istorijskih događaja na zalasku srpske srednjevjekovne državnosti, dinastiji čijih je šest vladara nosilo znake despotskog dostojanstva, a nekoliko steklo – i svetiteljski oreol.

Brankovici

brankov pojas

Grb Brankovića i zlatom vezeni pojas sevastokratora Branka – simbol lava na čelenci šljema postao je osnovni motiv porodične heraldike

Tim prije što ne postoji istorija koja je prethodila Trebinju – što se o precima trebinjskog vojvode Mladena ništa ne zna, osim što se pretpostavlja da je rodom negdje iz susjednog Zahumlja.
Zabilježene su i tvrdnje da su Brankovići porijeklom iz trebinjskih Korjenića, ako je vjerovati na riječ kontraverznom grofu Đorđu Brankoviću, da su i njegovi erdeljski Brankovići dio iste plemićke loze.
Trebinje, Korjeniće i Gornje Police kao postojbinu svojih „literarnih“ Brankovića pominje i Milorad Pavić u svom „Hazarskom rečniku“.

Zarasla u draču i zaborav
Manje slavan dio istorije ove kule je – onaj posljednji. Zarasla u draču i zaborav, kula je prepuštena urušavanju – da naše nebrige dokrajče ono što svi prethodni vijekovi nisu. Pritom, kula nije ni na jednoj listi nacionalih spomenika BiH, a po svemu sudeći ni prije rata nije uživala status bilo kakve službene zaštite.
S vremena na vrijeme dizao bi se glas negodovanja, ukazivalo na apsurde – da kula nije, a da su pod zaštitom razne gotovo amorfne i nimalo atraktivne graditeljske forme, poput ilirskih gomila i gradina, razbacanih na sve strane Hercegovine. Apeli za spas nisu dobacivali daleko – čak ni do lokanih vlasti, od kojih bi se tražilo da ponešto „zakrpe“ do boljeg i trajnog rješenja, a iskamčilo samo poneko lijepo obećanje. Ni oni koji su predlagali da tadašnja Opština Trebinje otkupi zemljište u okolini kule, time zaštiti prilaze kuli od novogradnje – nisu bili bolje sreće.

zoran mijanovic

Zoran Mijanović

U Zavodu za zaštitu spomenika stizale su razne molbe za spas kule, ali osim lijepih riječi – konkretnih zahvata nikad nije bilo. Iz Zemalјskog muzeja iz Sarajeva jednom je prije rata javlјeno da je objekat pod zaštitom države, bila je postavlјena i tabla sa natpisom, ali sve se na tome završilo. Građevine poput Brankovića kule su od velikog kulturnog značaja jer oslikavaju stanje i domete u narodnom graditelјstvu 14 vijeka. Sama valorizacija i njeno pravno dejstvo ne može biti dovolјno za opstanak ovog spomenika kulture, već je neophodna konkretna i hitna akcija njegove zaštite“, kaže Zoran Mijanović, kustos-istoričar u Muzeju Hercegovine.
A još prije deset godina iz Muzeja Hercegovine upozoravali su da je „stanje kule više nego kritično“, te da će se, ako ovakav odnos „potraje još koju godinu, kula jednostavno srušiti“. Tome su, kako je tada dokumentovano – zdušno pomogli i „vandali koji su joj tražeći dragocjenosti i oružje potkopali temelјe“, a „ako popuste temelјi, ćemer će se rasuti, urušiće se i zidovi kule sve do vrha“.

Maketa rekonstrukcije Kule Brankovića (Muzej Hercegovine)

Maketa rekonstrukcije kule Brankovića (Muzej Hercegovine)

„Da bi se sačuvalo kao spomeničko nasljeđe, trebalo bi najprije riješiti imovinsko pravne odnose, jer se Kula Brankovića nalazi na privatnom imanju porodice Gadža. Potom je potrebno izvršiti detalјno tehničko snimanje, zatim sanaciju temelјa kule, koji su potkopani, te konzervaciju zidova i ćemera. Sljedeće potrebne mjere su izgradnja savremenog pristupnog puta i uređenje prostora oko same kule, da bi zavšna bila – rekonstukcija kule, odnosno dogradnja njenih vrhova, a na osnovu makete koja je ovdje u Muzeju Hercegovine“, pojašnjava Mijanović.

Rade Savić