Ana Radišić: „Postala je sramota biti zanatlija, biti majstor. Djeca se na svu silu upisuju u bilo koju četvorogodišnju školu i tamo se često javljaju problemi. Ne mogu da savladaju predviđeno gradivo. Bore se da dobiju dvojku, a vrlo često odlaze na popravne ispite. Na drugoj strani - možda bi taj dječak bio odličan varilac i odmah našao posao?!“
Ivana Tasovac - vrlo mali broj učenika želi u gimnaziju
NAKON završene osnovne škole, prvi korak ka odrastanju je odluka o tome koju srednju školu upisati. Međutim, to nije jednostavno. Veoma je bitno donijeti dobru odluku koja bi trebala da bude u skladu sa interesovanjima, ali i u skladu sa onim što se nudi na teritoriji na kojoj bi se školovao budući srednjoškolac.
Naravno, najbolje bi bilo da se srednja škola odabere prema afinitetima, odnosno klonostima i interesovanjima. Zato, upis u srednju školu svim “devetašima” je stresan period. Uz njih, kroz napetu situaciju prolaze i njihovi roditelji. Pored savjeta koji su budućim srednjoškolcima neophodni, savjeti su potrebni i roditeljima – kako bi se što bolje pripremili i kako bi uspjeli da na najbolji način isprate svoje dijete u ovom veoma bitnom periodu života.
POŠTO je maj mjesec u kome devetaši donose presudnu odluku, interesovalo me je kako biraju srednju školu, koliko im u tome pomažu roditelji i nastavnici i još bezbroj pitanja na koja nisam imala odgovor pa sam zakucala na vrata Pedagoško-psihološke službe u sve tri osnovne škole u našem Gradu.
U Osnovnoj školi „Jova Jovanović Zmaj“, zajedno sa područnim odjeljenjem u Lastvi, deveti razred završava 137 učenika. Sa njihovim interesovanjima, afinitetima i uopšte načinu odabira srednje škole upoznala me Ivana Tasovac, pedagog: - Skoro svi učenici žele u Ekonomsku školu. Ako se slučajno otvori neko novo odjeljenje Medicinske škole, jedan dio će otići tamo. Vrlo je mali broj onih koji žele u Gimnaziju. To su obično oni koji se ističu po znanju i svim peticama. Među djecom važi mišljenje da se najviše mora učiti u gimnazijskim klupama. Generacijama je tako i mislim da je stvoren jedan mit o Gimnaziji kao školi koja na upisu očekuje samo najbolje osnovce. Nastavnici i ja, lično, ne slažemo se sa njihovim razmišljanjem. Pokušavam što više da razgovaram sa njima o prednostima i manama svakog zanimanja, ali moram priznati da nove generacije karakteriše velika nezainteresovanost. Učenici prosto idu linijom manjeg otpora.
IZ DOSADAŠNJEG iskustva Ivana smatra da su se dva faktora pokazala kao presudna među osnovcima iz Bregova, a to su društvo i diploma. Ako iz jednog društva većina odluči da ide u Turističku školu, onda se za tu školu opredjeljuju i ostali, iako možda nemaju afiniteta prema njoj. Ivana tvrdi da je ovo za djecu veliki korak, velika promjena iako školovanje nastavljaju u istom gradu. Svega stotinjak metara je udaljena zgrada svih srednjih škola, ali se djeca plaše nepoznatog. Smatraju da će se lakše snaći ako su okruženi dugogodišnjim drugovima i drugaricama. Drugi bitan faktor na koji nas Ivana upućuje je diploma srednje škole tj. zvanje koje učenik dobija njenim završetkom...1
- Kažu mi: “Poslije Ekonomske imamo zvanje, a poslije Gimnazije smo gimnazijalci”. To, naravno, nije adekvatan razlog, ali njima služi kao opravdanje.
IZ PROFESIONALNOG ugla gledano, Ivana je zabrinuta jer djeca ne pokazuju veću zainteresovanost, iako je u pitanju nešto što će odrediti njihov životni put. Ne traže savjete pedagoga, a ni psihologa. Ipak Pedagoško-psihološka služba po nastavnom planu i programu pokušava da im pruži što detaljnije i korisnije informacije o upisu te zanimanjima koja postoje u našem gradu...
- Radimo anketni upitnik. Učenici odgovaraju na 50 pitanja, a rezultat im skrenemo pažnju da li imaju afinitete prema prirodnim ili društvenim naukama. Međutim, to ništa ne važi kad mi imamo samo tri škole sa vrlo malo različitih smjerova! Svake godine se otvaraju jedne te iste škole. Roditelji nemaju finansijskih sredstava, a i plaše se da pošalju dijete u neki veći centar na školovanje već sa 15 godina – rezignirano zaključuje Ivana Tasovac.
Nataša Lučić - učenici otprilike znaju šta mogu upisati
SA IVANOM se slažu koleginice iz Osnovne škole „Sveti Vasilije Ostroški“ i „Vuk Karadžić“. Sve se susreću sa istim problemima, a to je uglavnom nezainteresovanost učenika. Nataša Lučić, pedagog u Osnovnoj školi „Sveti Vasilije Ostroški“, kaže da u ovoj školskoj godini deveti razred završava 67 učenika te da škola nema područnih odjeljenja. Od Nataše sam saznala da Psihološko-pedagoška služba svake godine u završnim razredima radi prezentaciju “Izaberi svoje zanimanje – povuci pravi potez“.
Ta prezentacija je profesionalna orijentacija učenika za deveti razred. Ovom prezentacijom učenici se obavještavaju o školama koje postoje u našem gradu, šta svaka škola pruža, koju vrstu obrazovanja će dobiti, koje će biti njihovo zanimanje, šta im treba za upis, koji je način bodovanja...
Nataša se slaže sa Ivanom da učenici idu linijom manjeg otpora, ali, takođe, priznaje da ima pojedinačnih slučajeva kada učenici zakucaju na vrata njenog kabineta i potraže savjet u vezi odabira budućeg zanimanja. Nataša smatra da je taj broj mali jer su djeci dostupne sve informacije preko interneta i različitih medija.
Čak se prethodne godine dešavalo u više navrata da na razgovor dođu i roditelji. Što je za svaku pohvalu. Na pitanje kako učenici biraju srednju školu, Nataša je odgovorila:
- Učenici biraju srednju školu prema njihovim znanjima, mogućnostima i željama. Oni otprilike znaju šta to mogu upisati sa ostvarenim rezultatima i zaključenim ocjenama.
Mada moram priznati da je u posljednje dvije godine najčešći izbor Ekonomska škola. Zatim različiti smjerovi Tehničke škole. Među djecom vlada mišljenje da je Ekonomska škola lakša od Gimnazije, a poslije nje mogu upisati sve fakultete pa se ne dvoume, nego idu odmah u Ekonomsku školu.“
PO NATAŠINOM mišljenju, djeca se često odlučuju da izaberu školu u koju su išli njihovi roditelji ili u koju će ići drugovi i drugarice. Kao što mi je rekla i Ivana, i Nataša se složila da se djeca plaše “nepoznatog terena”. Pa nekad, iako nemaju afiniteta ka toj školi, upisuju se zbog društva. To je pogrešna odluka, ali na nju vrlo teško može uticati pedagog ili psiholog. Bitan iskorak ove godine je napravio Zavod za zapošljavanje Republike Srpske, filijala u Trebinju. Njihovi predstavnici su držali predavanja u devetim razredima i uputili učenike u stanje na tržištu rada. Djeca su saznala koja su zanimanja deficitarna, a koja zanimanja najduže čekaju zaposlenje. No, šta učenicima znači informcija da je deficitarno zanimanje obućar, kad u Hercegovini ne postoji škola za obućare – zapitala sam se.
NAPOSLIJETKU sam posjetila i Osnovnu školu „Vuk Karadžić“. Pedagog Maja Malovrh i psiholog Ana Radišić su se složile sa koleginicama, ali i dodale:
- Našu školu (podrazumijevamo i odjeljenje u Petrovom polju) ove godine završava 91 učenik koji mora donijeti jako važnu odluku. Većini od njih cilj je Ekonomska škola. Prosto idu linijom manjeg otpora. Htjeli mi priznati ili ne, u Gradu je stvoren mit o Gimnaziji kao težoj školi. Ne želim potcijeniti nijednu školu, ali to saznajemo od učenika.
Maja pominje izvrsnu saradnju srednjih škola sa osnovnim. Ovu priču potkrepljuje činjenicom da se rukovodstvo svih srednjih škola interesuje za broj i interesovanja đaka. Takođe, ove godine su “devetaši” zajedno sa razrednim starješinama i pedagogom / psihologom posjetili gimnaziju „Jovan Dučić“, te saznali detalje bitne za nastavak školovanja.
U razgovor se uključuje psiholog Ana Radišić koja naglašava da je mnogo veći problem upis u trogodišnje srednje škole. Ana smatra da svi roditelji smatraju da je njihovo dijete darovito i pametno da može da završi bilo koju školu...
- Postala je sramota biti zanatlija, biti majstor. Djeca se na svu silu upisuju u bilo koju četvorogodišnju školu i tamo se često javljaju problemi. Ne mogu da savladaju predviđeno gradivo. Bore se da dobiju dvojku, a često odlaze na popravne ispite. Na drugoj strani, možda bi taj dječak bio odličan varilac i odmah našao posao?!
U Gradu postoje svega dva odjeljenja trogodišnjih škola i Maja i Ana misle da je to jako malo... - Moramo biti realni... Postala je sramota biti majstor, biti zanatlija. U skorijoj budućnosti imaćemo velikih problema. U Gradu neće ko imati da nam popravi cipelu, izradi ključ, zavari nešto... Bez obzira na sramotu, nedovoljan je broj mjesta u trogodišnjim školama. Postoji određen broj djece koja i u osnovnoj školi imaju slabe rezultate i koja definitivno ne mogu savladati gradivo neke četvorogodišnje škole. Zato bismo trebali razuvjeriti takve učenike da to nije nikakva sramota.
Pedagog Maja Malovrh i psiholog Ana Radišić - postala je sramota biti majstor
U OSNOVNOJ školi „Vuk Karadžić“ ističu da nisu imali pojedinačnih slučajeva učenika, a ni roditelja koji su tražili pomoć oko upisa u srednje škole. I u ovoj školi su rađene razne vrste anketa sa učenicima u vezi upisa, a najviše pažnje su obratili na profesionalnu orijentaciju.
Ono u čemu se slažu svi pedagozi i psiholozi u trebinjskim školama jeste neadekvatna upisna politika. Jer se svake godine otvaraju ista odjeljenja. Par godina je bila građevinsko – geodetska, pa je par puta bio neki novi smjer u Medicinskoj školi... i to je bila sjajna ideja, ali su se svaki put direktori vraćali na ustaljen raspored i ti novi smjerovi bili bi po 2-3 godine i to je to.
SVE SAGOVORNICE podvlače da dijete nekako mora donijeti odluku. Na koji način – nije bitno.
Do kraja školske godine ostalo jako malo vremena. I dok neki učenici završnog razreda odavno znaju kuda će nakon osnovne škole, drugi se još dvoume. Za koju se školu odlučiti? Koje zanimanje odabrati? Odgovor nije jednostavan, a stručnjaci upozoravaju - ne donosite ishitrene odluke.
Upis
Sve srednje škole objavljuju na oglasnoj tabli škole tekst konkursa i plan upisa. Pravo upisa u prvi razred srednjih škola imaju učenici sa završenom osnovnom školom koji nisu stariji od 17 godina na dan upisa. Upis učenika u prvi razred srednje škole vrši se na osnovu konkursa koji sadrži uslove za upis, način sprovođenja konkursa, broj i naziv struka i zanimanja, broj učenika i odjeljenja, postupak izbora kandidata i rokove za prijem dokumenata učenika. Ispunjavanje opštih uslova kandidati dokazuju originalnim svjedočanstvima o završenom osnovnom obrazovanju i izvodom iz matične knjige rođenih.
Vrednovanje opšteg uspjeha u osnovnoj školi iskazuje se srednjom prosječnom ocjenom uspjeha na kraju godine, pomnožen sa brojem bodova na sljedeći način: - u 6. razredu prosječna (srednja) ocjena opšteg uspjeha pomnoži se sa dva, - u 7. razredu prosječna (srednja) ocjena pomnoži se sa dva, - u 8. razredu prosječna (srednja) ocjena pomnoži se sa tri, - u 9. razredu prosječna (srednja) ocjena pomnoži se sa tri. Po ovom osnovu kandidat može da ostvari najviše 20 bodova.
Vrednovanje uspjeha iz predmeta od značaja za zanimanja u stručnim umjetničkim školama, odnosno u gimnazijama. Za svako zanimanje u stručnim umjetničkim školama i u gimnaziji vrednuje se uspjeh iz pet predmeta u osmom i devetom razredu osnovne škole na sljedeći način: - u osmom razredu srednja zaključna ocjena iz pet predmeta pomnoži se sa dva, - u devetom razredu srednja zaključna ocjena iz pet predmeta pomnoži se sa dva.
Po ovom osnovu kandidat može da ostvari najviše 20 bodova. Po osnovu oba kriterijuma učenik može osvojiti maksimalno 70 bodova
Dokumenti za upis
Učesnici konkursa podnose školi potrebne dokumente:
- Prijavu za upis (popunjava se prilikom prijavljivanja u svaku školu),
- Originalno svjedočanstvo o završenoj osnovnoj školi, odnosno nostrifikovano svjedočanstvo ako je učenik osnovnu školu završio u inostranstvu,
- Izvod iz matične knjige rođenih,
- Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti, samo za ona zanimanja naznačena u konkrusu,
- Diplomu "Vuk Stefanović Karadžić",
- Diplomu za izuzetan uspjeh iz predmeta značajnog za struku, odnosno gimnaziju (za slučaj da se po broju bodova ne može utvrditi redoslijed kandidata).
Jelena Kovačević
