TREBINJE I Istočna Hercegovina, a Trebinje posebno, kao rijetko koji dio Balkana, u prilici je da u po pravilu izbirljivom gastronomskom svijetu ponudi nešto originalno. Staro a novo, hranu koja je nekada bila neizostavni dio svake trebinjske trpeze i koja se uprkos izazovima modernog svijeta sačuvala.

Rijetki, prije svega oni stariji, sjećaju se da je nekada redovna bila pura od kukuruza „stodanca“, čorba od sočivice, slanutka, pita od smokava, riblja čorba od gaovice…

Brašno od kukuruza stodanca iz Popovog polja na Terra Madre 2016.

Zvuči primamljivo, interesantno i svakako kao jedna od velikih prednosti u ponudi.

„To je svakako i jedna naša, više nego interesantna, ideja. Posljednja događanja idu 'na naš mlin'. Prije izvjesnog vremena, dvije autohtone biljke koje uspijevaju na području Trebinja, paradajz jabučar i boranija roga, nedavno su uvršćene na svjetsku listu riznice ukusa kao proizvodi visokog kvaliteta i jedinstvenih aroma“, kaže Gordana Radovanović iz  organizacije „Slow food“ Trebinje, Hercegovina, koja je ogranak međunarodne organizacije „Slow food international“.

Paradajz jabučar i boranija roga

Kada se neki autohtoni proizvod uvrsti u Riznicu ukusa, koja je svjetski katalog u kojem mjesto pronalaze lokalni prehrambeni proizvodi izuzetnog kvaliteta, sorte voća i povrća za koje se smatra da izumiru ili izuzetni proizvodi čija se proizvodnja zadržala u kućnoj radinosti - onda je to značajno.

U Riznici ukusa svoje mjesto pronašlo je 16 proizvoda iz BiH, od čega čak osam sa područja Trebinja i istočne Hercegovine. Osim boranije i paradajza, tu su još sir i kajmak iz mijeha, hercegovački med, grah poljak, popovski kukuruz „stodanac“ i hercegovačke suve smokve. A treba reći i ono što je takođe velika prednost, a to je činjenica da je sve to daleko od komercijalizacije.

„Ove jedinstvene sorte su preživjele uprkos novim vrstama koje daju količinu, ali ne i kvalitet“, ističe Gordana.

Radovanovićeva najavljuje da će se u katalogu Riznice ukusa uskoro naći i riba gaovica, koja obitava u podzemnim jamama rijeke Trebišnjice u Popovom polju.

U ovoj priči neminovno se postavlja pitanje - kako su opstala (i ostala) sjemena. Dakle, ona originalna sjemena…

„Nema tu mnogo misterije. Prije je bio običaj da najbolji dio od roda domaćin ostavi za sjemena za narednu godinu. I još možda tu količinu 'pojača'. Mi smo u našoj kući oduvijek tako radili. I ostalo je sjemena“, kaže Novica Šišić, koji na ovim osnovama gradi jednu ekološki i autohtono utemeljenu priču u Gazdinstvu „Šišić“ u Strujićima. I na sve to još dodaje:

„Ovaj dio našeg zavičaja Hercegovine obiluje brojnim drugim autentičnim sortama, proizvodima i jelima. To su popovski slanutak, stara leća i bob, domaća lokalna prasa, ali i stara sorta crvenog i bijelog luka iz Popovog polja. Takođe, u Popovom polju raste sorta divljih gorkih i slatkih badema, čiji je ukus mnogo bolji od bilo kojeg badema na našem tržištu. Uostalom možete probati i uvjeriti se u to“, kaže Šišić.

I kada jedna priča tako lijepo i uspješno krene, ekonomsko-turističko „klupko“ se odmotava i dobija novu, još atraktivniju dimenziju.

„Sve ovo nam daje veliku šansu. I Trebinju i cijeloj istočnoj Hercegovini. Sve ovo o čemu smo govorili može da se brendira kao, recimo, 'slow food travel' turistička destinacija. Možemo biti izuzetno interesantna i kvalitetna enogastronomska regija. I to nam je plan. Italijani su od pice napravili svjetsku priču. Da se razumijemo - i ja volim picu, ali naš prijesnac, napravljen od hercegovačkog sira i kukuruza 'stodanca' je mnogo bolji, zdraviji i kvalitetniji od pice. Mi imamo ono što drugi nemaju. E to je naša prednost“, kaže Gordana Radovanović.

Niko, još uvijek, ne brani maštanje.

Pa za kraj zamislite jedan etno - slow food restoran sa trebinjskim jelima. Tu bi za doručak bila služena „lenja pita“ od trebinjskih smokava, prijesnac, med. Za ručak bi na meniju bio grah poljak, riblja čorba od gaovice, čorba od prase, sočivica, slanutak. Za večeru, mladi sir škripavac sa vrelim kukuruznim pecivom, uz suve smokve ili bademe. A sve to preliti sa opet autohtonim hercegovačkim vinima.

Uz dobru reklamu i istrajnost, ovaj restoran bio bio jedinstven na ovim prostorima. Zaista imamo ono što drugi nemaju.

Aplikacija

Gordana Radovanović kaže da proizvođači jedinstvenih sorti svoje proizvode mogu promovisati putem „Slow food planet“ aplikacije za mobilne telefone, koja za ciljnu grupu ima strane turiste.

„Aplikacija je urađena u sklopu 'Essedra 2' projekta i među rijetkim smo regijama u svijetu za koje je Slow food international uradio tu aplikaciju. Oni imaju veliku želju da skrenu pažnju Evrope i svijeta na turističke potencijale ruralnog, odnosno enogastronomskog turizma u BiH“, rekla je Radovanovićeva i dodala da aplikacija pruža informacije o proizvođačima i restoranima koji nude lokalna jela spravljena na bazi lokalnih namirnica.

R.M.

(Foto: „Slow food“ Trebinje)