ISTOČNO SARAJEVO | Dobro je što je u Dejtonu uspostavljen mir, što je prestao brutalan i težak rat i što imamo Republiku Srpsku. To su za bivšeg predsjednika Narodne skupštine i člana delegacije RS na dejtonskoj konferenciji Momčila Krajišnika najveća dostignuća Dejtonskog sporazuma.
U intervjuu povodom 19 godina od dejtonskih pregovora prisjeća se teških razgovora sa Alijom Izetbegovićem, Krešimirom Zubakom, Franjom Tuđmanom, a posebno sa Slobodanom Miloševićem, čiji su previdi skupo koštali RS.
GLAS: Kako 19 godina kasnije gledate na Dejtonski sporazum s obzirom na to da ste učestvovali u pregovorima koji su prethodili njegovom zaključivanju?
KRAJIŠNIK: Sve što ima istorijsku dimenziju sa distance izgleda drugačije nego u vrijeme kada ste direktni učesnik tog događaja. Na Dejtonski sporazum su sve strane imale primjedbe, a glavna naša primjedba bila je zbog toga što smo izgubili određene teritorije gdje su većinski bili naseljeni Srbi. Brčko je bilo problem zato što je na neki način bila prekinuta RS. Gledajući sa ove distance sigurno je dobro što je mir uspostavljen, što je prestao brutalan i težak rat i što imamo RS. Smatram da je mir najveća vrijednost Dejtonskog sporazuma.
GLAS: Na svaku godišnjicu iznova se otvara priča o originalu Dejtonskog sporazuma. Da li ste u rukama ikada imali original?
KRAJIŠNIK: Nikada originalni dokument nisam imao u rukama zbog toga što ga naša delegacija nije parafirala u Dejtonu. Poslije je pokojni Nikola Koljević u ime RS taj dokument potpisao u Parizu. Mi nikada nismo dobili originalni prevod Dejtonskog sporazuma.
GLAS: Znate li gdje je original i da li je tačno da ga je dobio Alija Izetbegović?
KRAJIŠNIK: Mislim da to nije tačno, mada je Izetbegović mogao u Parizu dobiti taj sporazum, jer ga je potpisao u ime Federacije, dok je u ime RS to uradio Koljević. U ime nas to nije mogao potpisati Slobodan Milošević, koji je mogao samo biti svjedok, kao i Franjo Tuđman. Nije se, međutim, znalo ko u ime koga potpisuje, samo se tražilo da to prođe, da bude ceremonijalno i da ispadne da su ga potpisale srpska, hrvatska i muslimanska strana, a ko i u ime koga, nije bilo bitno. Izvlačili su se papiri i odjedanput je izvučen papir da je Milošević ovlašćen da to potpiše, iako nije bio ovlašćen. ...
Glas Srpske
