TREBINJE l Duvan na porodičnom imanju Vreća u Krnjevićima u Trebinjskoj šumi ima neobičnu tradiciju: prije pola vijeka pušio ga je Josip Broz Tito, a nastavljajući porodičnu „naviku“, danas ga poručuje - i njegov unuk Joška.
„On živi u Beogradu, ali je danas lako naći ljude i veze sa ovim krajevima i doći do onoga tražite. A dobar glas daleko se čuje“, kaže za Radio Trebinje Vaso Vreća, jedan od sve rjeđih domaćina iz Šume koji je nastavio porodičnu tradiciju proizvodnje duvana.
Vaso VrećaA „ravnjak“ iz Trebinjske šume odavno je u legendi. Zbog njegove posebne arome, kvaliteta i „dobrog glasa“, po duvan ove sorte i sa ovog podneblja kod domaćina iz Šume emisare su slale brojne poznate ličnosti, među njima i najveći vladari svog vremena: trebinjska legenda kaže da se još prije Tita „šumljak“ pušio i na austrijskom carskom dvoru u Beču.
„Duvan iz Trebinjske šume je svjetski poznat i priznat, a uzgoj ove sorte ovdje je vijekovna tradicija. Ne znam da li ima ijedna zemlja u Evropi gdje nije stizao naš duvan. Riječ je o autohtonoj sorti koja još opstaje, ali u veoma malim količinama i u odnosu na potrebe tržišta - nemamo ga ni približno dovoljno“, kaže Vreća.
„Ravnjak“ od našeg domaćina iz Krnjevića poručuju i danas mnogi iz svijeta poznatih, pa i aktuelni „vladari“ nakon Tita, ali Vaso Vreća nerado govori o imenima. Kako kaže, posla ima samo sa posrednicima koji dolaze u njihovo ime.
„Tako je bilo i za Titovo vrijeme. Niko tada nije znao da to ide direktno predsjedniku. Došao bi čovjek koji traži najkvalitetniji duvan, spreman da plati i najvišu cijenu“, kaže Vreća.
Duvan „ravnjak“ odavno je izgubio tržišnu bitku sa hibridnim sortama, sa znatno višim prinosima i manjom cijenom proizvodnje. „Ravnjak“ gotovo da i ne postoji u recepturama duvanske industrije, pa ni skromne domaće – uglavnom oslonjene na jeftinije uvozne sirovine.
Proizvođači se uzdaju samo u prave duvanske sladokusce, koji lako poznaju i razlikuju aromu pravog „šumljaka“, od tona duvana, raznih sorti i kvaliteta, koji se po pijacama u regionu ili putem interneta lakovjernima prodaju pod tom istom „firmom“ – da bi lakše našli kupca.
Ni povoljnost da pravi „ravnjak“ u odnosu na druge sorte i dalje „drži“ dobru cijenu nije od pomoći: duvan koji je nekad „mirisao“ carskim dvorom u Beču i rezidencijom na Dedinju danas je pred izumiranjem...
„Ništa nije urađeno ni da se 'ravnjak' brendira i zaštiti. Posljednjih decenija dosta je proizvodnja opala. U Trebinjskoj šumi svega je još nekoliko domaćina koji sade 'ravnjak'. Ja ne odustajem od te tradicije. Bez obzira što je to solidan dodatni prihodi u kućni budžet, pitanje je koliko bi se postiglo - da nije ljubavi prema ovom poslu“, ističe Vreća.
Rade Savić
