U Muzeju Hercegovine u Trebinju, večeras je promovisana knjiga “Djeca koju nije volio svijet”, autora Bojana Vegare.
Ovo je autobiografska priča u kojoj su opisana ratna stradanja Srba i djece u Hadžićima kod Sarajeva.
Potresne i istinite priče o odrastanju u Sarajevu devedesetih, za vrijeme rata, autor je predstavio kroz 57 priča koje prate njegov život od 1. marta 1992. godine do egzodusa Srba.
“Ovo je priča o odrastanju čitave jedne generacije Srba u Sarajevu, posebno nas djece na prvim linijama fronta. Ovo je jedna neobična knjiga, pisana u prvom licu. Malo znamo o stradanju Srba u Sarajevu i to je bila jedna, zaista, skrivena tema. Dosta je narod nasjedao na propagande suprotne strane i širenje tog narativa o opkoljenom gradu. Naš podvig su skloni svi zaboraviti i skloniti u stranu, da djeca ne bi znala ko su im očevi i da se ne bi nastavila tradicija koju mi Srbi gajimo, tj. tradicija slobodarstva i toga što smo mi kroz vijekove imali u BiH”, priča autor.
Ideja za pisanje knjige nastala je kada je čuo da su njegovi vršnjaci Srbi, na spisku stradalih, upisani kao Bošnjaci.
- Kada sam krajem 2022. godine u jednim novinama vidio da su imena djece koja su poginula meni pred očima i čije smrti opisujem u ovoj knjizi, na muslimanskom spisku djece grada Sarajeva, kao da su njihova, onda sam video da sve propada i ako istinu ne zapišemo mi koji smo sudionici tih dešavanja i svjedoci, da će sa našom generacijom to sve nestati. To me strašno naljutilo i bilo mi je snažan motiv da napišem ovu knjigu i opišem šta smo mi preživjeli na tim linijama fronta tokom odbrambeno-otadžbinskog rata. Pisao sam golu istinu, onako kako je bilo do zadnje riječi, onako kako sam ja to osjećao”, ističe Bojan Vegara.
Kaže da je knjigu pisao kako bi buduće generacije znale istinu i kako se ne bi stidjeli svojih predaka.
“Htio sam da znaju da Sarajevo ima dvije strane priče, da je strašan teror bio nad sarajevskim Srbima. Da ima više ovakvih djela sigurno bi se više znalo o svim stradanjima Srba. Prati nas neki narativ da smo mi neki “loši momci”, a u stvari, mi smo samo branili svoja ognjišta, svoje žene i djecu. Da nas više ima koji pišemo, ove generacije bi znale pravu istinu, ta literatura bi ušla u škole. Drago mi je što je u prošloj godini oživjela ta književnost o stradanju našeg naroda i stvaranju Republike Srpske”, kaže on.
Nastavlja da piše o svom mjestu, jer mu je to neicrpna tema. Do kraja godine će završiti još jednu knjigu o sarajevskom ratu.
