naslovna vucurevicTREBINJE | Milena Vučurević jedina je žena iz Trebinja, koja je povodom jubileja, 20 godina od osnivanja RS, bila dio emisije RTRS-a „200 ljudi koji su učestvovali u stvaranju RS, a da nisu bili na frontu“ iz razloga što je predano, tačno i istinito tokom posljednjeg otadžbinskog rata vodila ratne dnevnike. Pisani rukom, sitnim slovima, sedam rokovnika teških sedam kilograma, od zaborava čuvaju mnogo težu istinu o jednom prošlom vremenu.

milena vucurevic manekenka„Pisala sam svo vrijeme rata. Bilježila imena nastradalih, ranjenih, sve datume. Ispočetka sam išla i na sve sahrane, ali kasnije to više nisam mogla da ispratim. Bila sam uz svoj narod i učinila bih opet isto“, kaže ona dodajući da je posljednji, od sedam dnevnika, zaključila sa potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma u decembru 1995. godine.

„Dnevnici su još uvijek neobjavljeni. Uzdam se u potomke nastradalih da će bar oni iskazati želju da ta svjedočanstva ugledaju svjetlost dana. Nama se iznova istorija ponavlja. Iz drugog Svjetskog rata nigdje nema pismenih zapisa ni dokumenata o onima koji su stradali na najgori način, poput porodice mog oca. I koliko je takvih sudbina bilo čija se žrtva ne obilježava onako kako dolikuje“, ističe Milena.

Pisanje, u njenom slučaju, ne svodi se samo na ratne dnevnike. „U srednjoj školi sam pisala pjesme koje su na Radio Dubrovniku, u emisiji „Mladi mladima“ čitali glumci Milka Podrug Kokotović i Miše Martinović. Zahvaljujući poznanstvu sa njima sprijateljila sam se i sa Mišinom kćerkom Pericom, koja me je kasnije upoznala sa književnikom Danilom Kišom“, priča Milena i otkriva kako je sa ovim izutenim piscem čak i prošetala Dubrovnikom.

„On je bio briljantan intelektualac, lijep, sa onom crnom kosom i harizmom koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Tada je živio u Parizu i često dolazio u Dubrovnik. Ja sam bila suviše mlada, tek upisala fakultet, da bi on sa mnom vodio neke intelektualne polemike, ali nas to nije spriječilo da napravimo đir Dubrovnikom. Jedno fantastično iskustvo!“

milena vU vrijeme studiranja Pedagoške akademije u ovom gradu, Milena je imala priliku da se upozna i sa pjevačem Arsenom Dedićem i glumcem Radom Šerbedžijom, koji je njoj, kako kaže recitovao pjesmu „Ne daj se Ines“. „Bilo je to u vrijeme kada sam se bavila manekenstvom, dosta putovala i susretala se sa nekim manje ili više značajnim ljudima bivše Jugoslavije. Djevojke su sedamdesetih godina sem fizičkih predispozicija, morale da budu obrazovane i ne mlađe od 20 godina. Morale su biti dame“, naglašava ona, dodajući da joj je manekenstvo bilo sporedni posao, ali predivan dio životnih uspomena.

Da je voljela život i živjela ga punim plućima, otkriva i podatak da je 1970. godine proglašena za sportistu Dubrovnika, a četiri godine potom učestvovala na reliju „Sutjeska“. „Sve me je zanimalo. Trenirala sam košarku, tenis, plivanje. Među prve tri Trebinjke položila sam vozački ispit i naravno, 1974. godine nisam mogla da propustim ni taj čuveni reli! Bilo je fenomenalno, pogotovo što je bilo malo žena spremnih da se odvaže na takav korak “.

milena vucNi u penzionerskim danima Milena Vučurević ne miruje. „Mnogo čitam, ne propuštam dobar film i radim na ratno-ljubavnom romanu, koga sam odavno najavila. Nadam se da će me zdravlje poslužiti i da ću dočekati da obje knjige budu objavljene, kako zbog tematike i istine, tako i zbog mog sina, najvažnije osobe u mom životu!“ Maja Begenišić