„Pjesme najviše naručuje moja generacija, najčešće djevojke, pa tako na dan imam po tri ili četiri pjesme za napisati, a rok isporuke zavisi od inspiracije. Trudim se da svima pomognem i da taj neko ostavi dobar utisak osobi kojoj se obraća bilo da izjavljuje ljubav ili čestita rođendan...“
TREBINJE | Da su ljubavna pisma i pisanje poezije još uvijek u modi među mladima i da ih nisu zamjenile SMS poruke, mailovi i komunikacija preko Fejzbuka, Tvitera i Instagrama - potvrđuje i trebinjski gimnazijalac Đorđe Vučinić koji piše poeziju.
Stihove piše već dvije godine, a svoj poetski dar kaže otkrio je sasvim slučajno.
„Sve je počelo kada sam se htio našaliti sa porodicom i napisao sam pjesmu o svome djedu Raku. Moj otac je pisao, odrastao sam uz njegove pjesme i šale, i onda sam pokušao da ga iskopiram i tako sam ušao u svijet poezije“, započinje priču za radiotrebinje.com ovaj talentovani srednjoškolac.
Od tada do danas napisao je preko 200 pjesama. Ovaj momak ne samo da je specifičan po svom daru, već je popularan i poznat kao ČaVu među svojim vršnjacima jer poeziju piše po narudžbi.
„Počelo je sa pisanjem sastava za drugare, zatim sam drugaricama pisao pjesme kako bi ih poklonile za svoje simpatije. I tako je krenulo 'od usta do usta', pročulo se za mene i sad me zovu najviše iz Ljubinja, pa iz Foče, Gacka, Bileće i Trebinja da napišem pjesme za njih“, kaže trebinjski poeta.
Pitali smo ga kako i ko najčešće poručuje i koju vrstu pjesmama.
„Preko fejsbuka me obično kontaktiraju, dovoljan mu je kratak opis, ime, boja očiju i kose i desetak minuta mi je potrebno da napišem pjesmu. Pjesme najviše naručuje moja generacija, najčešće djevojke, pa tako na dan imam po tri ili četiri pjesme za napisati, a rok isporuke zavisi od inspiracije. Trudim se da svima pomognem i da taj neko ostavi dobar utisak osobi kojoj se obraća bilo da izjavljuje ljubav ili čestita rođendan. Najviše naručenih su romantične i ljubavne, bilo je i tužnih i navijačkih pjesama, ali pišem pjesme i za konkurse“, kaže mladi pjesnik.
Trebinjski ljubavni posrednik svoje usluge provodadžisanja ne naplaćuje - kako kaže, dovoljna mu je nadoknada saznanje da je nekome pomogao. A pomagalo je uvijek, jer, kaže Đorđe, u svom stihovanom odgovoru na zadatu temu još nije „omašio“.
„Pisanjem za druge sebe promovišem, najčešće kao znak zahvalnosti dobijam čokolade i obećanja da će kupiti moju zbirku poezije, koju planiram da izdam na ljeto“, navodi među vršnjacima popularni ČaVu.
Ovaj talentovani učenik prvog razreda gimnazije ističe da uživa na časovima srpskog jezika, voli da čita Moma Kapora. Trenirao je fudbal, pomalo glumi, ali stigne i da napiše po neku pjesmu i za sebe, uglavnom navijačku, jer je njegova najveća ljubav ipak Crvena Zvezda.
„Uz oca sam zavolio da navijam za tim sa Markane. Kad gubi i kad pobjeđuje Zvezda je nešto što se ne može opisati, radujem se svakom odlasku na utakmice”, ističe Đorđe.
Mladi poeta nastaviće pisati za druge jer, kaže, tako usavršava svoj talenat. Mašta da bude advokat i zamjeni tetku Miru u tom poslu, a do tada biće uvijek da spreman da kojom rimom priskoči u pomoć prijatelju ili neznancu, ukoliko im bude potrebna.
Đorđe svojim primjerom podstiče sve nas na razmišljanje da se zapitamo kada smo zadnji put nekome napisali pismo ili posvetili pjesmu. Jer, mail ili SMS sa emotikonom :-* negdje pri kraju teksta – ne računaju se.
Dejana Matović
Iz Đorđevog pera...
LjUBAV
U vazduhu leti,
Možda pticama šteti,
Drugim momcima prijeti
I do njene kuće sleti.
Ljubav
Raširila svoja krila,
Adresa joj moja mila.
Ide, poruku da prenese,
Da toj curi srce raznese.
Ljubav
Prelazi preko brda,
Njena je staza trnovita i tvrda.
Njeni su putevi čudnovati,
Do njenog srca neće stati.
Ljubav

