Kada tuga traje 20 godina, bol koji je prati je iz godine u godinu sve jači i jači.
Jedan udar groma prekinuo je najljepše snove Ljubinka Akšama, bisera Omladinske škole Fudbalskog kluba „Leotar“. Prekinuo snove i poslao ga u nezaborav.
Ali svaka, pa i najtužnija priča, ima svoj, ipak, koliko toliko vedar epilog.
Za taj epilog, ili je možda ispravnije nastavak fudbalske priče zaduženi su Ljubinkovi drugovi - nekadašnji fudbaleri Leotara.
Oni već deset godina organizuju turnir koji nosi Ljubinkovo ime, igra se u znak sjećanja na njega, i što je najvažnije, afirmiše one najmlađe fudbalere.
Za razliku od brojnih proteklih godina, ovog oktobarskog vikenda i nebo se smilovalo. Trebinje je bilo umiveno u boje miholjskog ljeta. Sunčano, vedro, toplo...
„Ovdje nema pobjednika. Svi su najbolji i svi su pobjednici“, reče jedan posjetilac turnira.
I zaista je tako. Sportski analitičari će napisati da su „Crvena zvezda“ i „Zenit“ bili najbolji u svojim uzrasnim kategorijama.
Sve ostalo, rezultatski gledano, je manje važno.
Turnir će iznjedriti neke nove šampione, lopta će se i dalje kotrljati stadionom u Policama i živjeće sjećanje na Ljubinka.
I živjeće....
Ratomir Mijanović (Foto: Jovan Vidaković)
