Nekadašnja uspješna karatistkinja koja je Trebinje predstavljala na najbolji način i kako su je s pravom nazivali „trebinjski karate dijamant“, Lana (Krunić) Nedeljković, danas je još uspješnija poslovna žena. U Beogradu, gdje živi više od deset godina, napravila je pravu revoluciju sa Ferdinand knedlama. Iako u sportskoj “penziji”, njen duh, izgleda ne može da miruje.

„U banci sam radila deset godina. Ne mogu da kažem da mi taj posao nije odgovarao, ali sam se sve češće osjećala pomalo zarobljenom. Nedostajalo mi je kreativnosti. Mislim da je to presudilo da se oprobam u potpuno novoj sferi, i naravno izazovem samu sebe da istražujem“.

Odluku da siguran posao i zagarantovanu egzistenciju napusti, pomno je planirala tri godine. Kako se ispostavilo, imala je sreću da njeni mališani obožavaju knedle. Dogodila se situacija da nije imala vremena da ih napravi, a kad je otišla da kupi, knedli u prodaji nije bilo. Njenim nasljednicima, smrznute se nisu dopale. Kao i svaka mama znala je, ako se ne dopadaju njenoj, neće ni drugoj djeci.

„I onda se dogodilo, odluka je pala, počećemo od knedli. Tijesto pravim po standardnoj recepturi, s tim što smo i tu napravili pravu malu revoluciju pri ispitivanju vrsta krompira i brašna. E sad, što se tiče punjenja za knedle, to je već potpuno druga priča. U pitanju su mali kolačići koji su sami po sebi već fenomenalni i kao takvi se ubacuju u tijesto. Posebnu čar knedle dobijaju kada se pospu odgovarajućim posipom, takođe izabranim sa puno pažnje. Da bismo dobili različite boje za posipe koristimo samo prirodne sastojke, sušeno voće, povrće, nikako vještačke boje i slično“.

U Laninoj prodavnici knedli, toplih čokolada i džemova, pored standardnih sa šljivama, prave se i prodaju i knedle od čokolade, sa makom, kokosom, marcipanom, malinama, pistaćima, rumom i još mnogo različitih vrsta, svaka posebna na svoj način.

„Ideja nikad dosta. Svaki dan mi na pamet padne neka nova. Onda slijedi drugi dio, eksperimentisanje sa ukusima, probanje, mijenjanje dok ne dobijemo baš ono što smo željeli. Ja generalno nisam preveliki ljubitelj slatkiša. Otkako znam za sebe dovoljan mi je zalogaj slatkog, ali tu ne pravim kompromise. Želim da taj jedan zalogaj bude savršen. Do sada se pokazalo da znam da prepoznam kvalitetan ukus“.

Zamisao da knedlama uz malo mašte i mnogo ljubavi, doda dozu šarma i učini ih drugačijim, prepoznali su Beograđani, ali i ostali koji svraćaju u prestonicu Srbije. I dok je njoj omiljena knedla sa ukusom maline i slatkog sira, a djeci naravno sve čokoladne varijante, gosti najviše traže “pijanu” knedlu.

„Možda bih nju mogla izdvojiti kao omiljenu skoro svima. Pravim je sa marcipanom, suvom šljivom i rakijom, a serviram umotanu u listiće badema, sa prelivom od vanile. I slane knedle izazivaju poprilično oduševljenje. Iskreno, tek kada sam postala svjesna da se stalno vraćaju isti ljudi i dolaze novi, shvatila sam da smo napravili dobar posao. Prodavnica se nalazi u ulici Gavrila Principa, blizu željezničke i autobuske stanice pa nam i stranci često navraćaju. Privučeni lijepim ambijentom, najčešće svrate na kafu, a onda je pravi izazov upoznati ih sa ovim tradicionalnim slatkišem“.

Ova svestrana mama troje mališana, za pola godine, koliko u Beogradu radi prva prodavnica knedli ovakve vrste, do najsitnijeg detalja  usavršila  je svoje ideje. U tome joj pomažu i njenih petnaest odabranih saradnika u proizvodnji i prodaji. Uz dobro usklađen tim, izuzev knedli, prave i još jedan vrhunski slatkiš.

„Riječ je o našoj toploj čokoladi na štapiću. Pripremamo je od najkvalitetnije belgijske čokolade temperiranjem i dodavanjem raznih zanimljivih začina ili alkohola u pipetama. Vaše je samo da uzmete vruće mlijeko i rastopite je. Idealna je i za poklončić, jer osim što je ukusna, i izgleda prilično dekorativno. Moram reći da iako organizacija oko usklađivanja svih obaveza nekada nije jednostavna, dobro smo uigrani. Imam veliku pomoć saradnika, tako da porodične obaveze oko mališana i na poslu, uspijevam da uskladim. Dajemo puno od sebe i mislim da smo na dobrom putu da se ova priča razvija još bolje“.

S obzirom da su knedle nepresušan izvor inspiracije, Lana se već raduje realizaciji novih ideja. I njih je, poput prethodnih, pomno analizirala, a sad joj predstoji samo da ih sprovede u djelo. Zbog toga je u planu otvaranje još jedne prodavnice u Beogradu.

Životni plan da se nekad bavi privatnim poslom, izgleda da se posložio u najboljem trenutku. A ovoj nekad uspješnoj sportistkinji, onako kako je nizala medalje, spretnosti ne manjka ni u novoj sferi života. Odavno naučena, pogotovo kroz sportsku upornost, da se svaki trud isplati, sasvim joj je prirodno da od sebe uvijek daje maksimum.

„To mi nekako dođe kao stil života. Kako u poslu, tako i u odnosu s ljudima, u ljubavi i prijateljstvu. Nije mi žao dati 100 odsto sebe. Kada se nečemu istinski predajete duboko u sebi osjećate da će to i uspjeti. Donijeti tako važnu odluku ni meni ni porodici nije bilo jednostavno. Ipak, sada toliko uživam u ovom čime se bavim i kada sve sagledam, čini se da je na kraju odluka bila veoma laka i nametnula se sama po sebi veoma brzo. Moram da napomenem da bi sve to sigurno bilo mnogo teže da nisam svakog momenta imala potpunu podršku supruga, što mi je davalo dodatnu sigurnost“.

Na pitanje pravi li knedle još ponekad kući, s osmijehom je odgovorila: „O, ne. Mislim da više niko nema razloga da knedle pravi kod kuće!“ Kada znamo kako je knedle osmišljavala i ovom tijestu dala dimenziju više, ne samo ukusom, nego i estetski, njen odgovor sasvim je opravdan.

A dok Ferdinand knedle naše Lane ne stignu u Trebinje, dobro je znati  za ugodno mjesto u Beogradu u kojem će nas sigurno dočekati njen osmijeh dobrodošlice!

U Trebinju ne propuštam ritual - s kafe na kafu

Završila sam Fakultet organizacionih nauka, informacione sisteme, u Beogradu, gdje sam se zaposlila i ostala da živim. U Trebinje dolazim bar dva puta godišnje, a što sam starija, moram priznati, dolazi mi se sve češće. Radujem se kao dijete slobodnom vremenu da mogu da dođem, jer mi je u Trebinju uvijek najljepše. Vidim se s porodicom i prijateljima i svaki trenutak nastojim da sačuvam u mislima. I naravno, nezaobilazno je uživanje, a kakvo drugo, nego sa kafe na kafu!

Karate mi nedostaje

Vremena za karate, nažalost nemam dovoljno i to je jedna od stvari koja mi mnogo fali. Kad se sjetim tog perioda života uvijek me asocira na druženje, dobru energiju, divne trenutke. Zidovi u mojoj sobi bili su mali za sve medalje koje sam osvajala tokom desetogodišnje karijere i svaka ima svoju draž. Ipak, najznačajnije medalje su svakako zlato sa svjetskog kupa održanog u Novom Sadu i bronza i srebro sa svjetskog prvenstva u Aberdinu u Škotskoj. Djeca su još uvijek mala, pa ne znam da li će možda neko od njih jednom krenuti mojim putem. Za sada imamo potencijalnog košarkaša Vuka, dok Tadej i Aja još nisu pronašli omiljeni sport.

Impresivna sportska biografija

Da nije blistala samo u katama i borbama, pojedinačno ili ekipno, Lana je pokazala i savršeno se snašavši u potpuno suprotnoj oblasti. Ipak, ne možemo, a da se ne osvrnemo na njene nekadašnje uspjehe. Zlatna medalja na Svjetskom kupu u Novom Sadu, srebrna i bronzana na Svjetskom prvenstvu u Škotskoj, titula prvaka na prvenstvu RS u borbama i srebro u katama ekipno. Tu su i tri odličja sa Kupa RS, te zlato na prvenstvu Srbije u borbama. Dva puta je bila prvak Jugoslavije u katama i borbama u konkurenciji nada i kadeta, a 1998. godine, na Kupu „Mimoze“ među 400 takmičara, uz osvojenih pet zlatnih medalja, proglašena je najboljom takmičarkom tog elitnog karate kupa. Iz arhive Glasa Trebinja, prisjećamo se i da je 2002. godine predložena za Izbor deset najboljih sportista Republike Srpske, kao i da je bila izabrana za sportistu grada Trebinja.