petrovic TREBINJE | Dragan Petrović-Pele iza sebe ima tri decenije glumačkog rada, a uz to je skoro deceniju profesor glume na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Na filmu, seriji ili ulogama u pozorištu, zahvaljujući daru i ljubavi prema glumi, kojoj je kako kaže posvećen do kraja, uvijek ostavlja upečatljiv trag. To je lice koje se prepoznaje i pamti, a njegova maestralna gluma nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Studije glume završio je u klasi profesora Vladimira Jevtovića, na čiji poziv je i otpočeo pedagoški rad. U svojstvu profesora-mentora je i stigao juče na „Dane malih stvari“ u Trebinje - na izvođenje predstave studenata FDU „Šest franaka po komadu ili pola porcije ribanca”, Joneskovog kolaža čiju inscenaciju potpisuje asistent Miloš Biković. „Gluma je moj primarni poziv i umjetnost kojom se bavim, ali u posljednje vrijeme mnogo me ispunjava i posao profesora, koji mi je dinamičniji i interesantniji. Zanimljiva mi je i jedna i druga oblast, imam tu privilegiju da gledam prema sceni i sa scene iz različitih uglova“, kaže on i dodaje da ga rad sa mladima naročito ispunjava, uprkos međugeneracijskim predrasudama koje se kod starijih po pravilu ispoljavaju u skolnostima da pridikuju, neopravdano potcjenjuju, uskraćuju šansu...
„Za mlade često misle da su obavezno tvrdoglavi u svojoj mladosti, što nije uvijek tačno! Ako mladima priđete na pravi način i ono što tražite od njih opravdate argumentima - oni to rado prihvataju. Ta distanca u godinama dovodi nas u situaciju da 'popujemo' više nego što bi trebalo i da potcjenjujemo njihovu sposobnost percepcije svijeta, a činjenice govore da oni mnogo bolje vide stvari od nas. Često nas sve ono što smo uradili demantuje i oni su u pravu kada nas kritikuju i traže od nas da dokažemo to što tvrdimo i da se opravdamo - zašto ono o čemu govorimo nismo i sami uradili.“

pele Uoči probe predstave - u sali KC Trebinje

Za Dragana Petrovića pedagoški posao mnogo je više o podučavanja glumačkoj vještini. Ostati čovjek i u okolnostima kada uspjeh u karijeri traži kompromise, najvažniji je ispit za one kojima tek predstoje brojni životni i profesionalni izazovi.
„Mnogo sa studentima razgovaram o njihovom pogledu u budućnost, šta da rade kada im se ukaže šansa za neku ulogu, kako da se postave. Učim ih i o stvarima koje se tiču etike i morala, onome što čini ličnost jednog čovjeka i umjetnika, koliko je važno da u svakoj prilici zadrže ljudsko lice“.
Kao otac dvoje djece, istog je stanovišta kada je riječ o roditeljstvu i posvećenosti djeci. Kod nas se, dodaje, mnogo toga u posljednje vrijeme izopačilo, kao da smo zaboravili da je biti roditelj - velika odgovornost.
„Djetetu morate biti posvećeni do kraja, pratiti ga kako raste, voljeti ga na prvom mjestu. A kod nas sve kao da ide obrnutim redosljedom. Potpuno smo neke pojmove do te mjere razložili da su se oni obesmislili! Ljubav je osnovna sila koja treba da nas spaja i pokreće! Ljubav je sve što nam je potrebno, bez ljubavi nema ničega! Daj nam Bože da budemo zdravi i bar malo pameti - da prepoznamo ljubav koje u nama ima mnogo! Treba samo da se toga dosjetimo i prestanemo da idemo u ovom pravcu. U protivnom neće nam biti dobro!“ Kao vlasnik ove životne mudrosti i neko ko od života ne traži više od sreće - po mjeri običnog čovjeka, Dragan Petrović Pele živi jednostavno, okrenut sebi, porodici, životnom pozivu i studentima. Nema poseban hobi, voli automobile i bavi se sportom, a najviše uživa kad je u društvu ljudi koje voli.
„Krajnje jednostavno, kao i većina ljudi. Odigrao sam i male i velike uloge. Trudio se da od svega što dobijem nađem smisao, da ne otaljavam. Ima uloga koje nisu bile dobre, prosto zato što nisam uspio da nađem pravi odgovor na neka pitanja, a ima onih kojima sam zadovoljan. To je sudbina glumca - da bude biran. Kod nas se toliko malo radi, posebno danas, tako da uzimate šta vam se ponudi i dajete najbolje od sebe. Hvala Bogu od života sam dobio mnogo više nego što sam se nadao i što sam zaslužio!“

Dragan_Petrovic_Pele Porodica

Sa nama je podijelio i zanimljivu anegdotu iz života, vezanu za lik Slovenca u seriji „Bolji život“. „Dobar dio moje porodice su Slovenci, po mojoj supruzi glumici Olgi Odanović. A od nas četvoro ja sam najplavlji, iako nemam nikakve veze sa Slovencima!“ Na našu opasku da je šteta što mu se sin ne bavi glumom, jer mnogo liči na njega, evo šta je kroz smijeh odgovorio: „Da, mogao bi da me odmijeni ponekad, da se odmorim! Šalim se, mnogo je on mlađi od mene, ali bilo bi zgodno - svi bi mislili da sam uradio lifting lica i bio bih moderan!“

Saradnja sa Hercegovcima Dragana Petrovića pitali smo i za iskustva saradnje sa glumcem i kolegom sa klase Draganom Bjelogrlićem kao rediteljem.
„Dragan se pokazao kao izuzetan reditelj. Prije nego se latio rediteljskog posla, bio je, ja bih rekao – i najbolji producent kojeg imamo. Dragana znam 30 godina i lako je raditi s njim. Napravio je veliki posao sa 'Montevideom' i svi smo ponosni na njega! Stvarno je izuzetan i autor i stvaralac, umjetnik, dobar je čovjek prije svega. Ma šta da vam kažem kad je Hercegovac, sve vam je jasno!“
Još jedna Hercegovka sa kojom je izuzetno raditi je i glumica Nataša Ninković, sa kojom je na Festivalu u Nikšiću dobio Gran pri za najbolji partnerski odnos u predstavi „U lovu na bubašvabe“. „Ona je fenomenalan kolega, mnogo se daje u pozorištu, na filmu, uopšte u ovom poslu. Temperamentna je, puna žara kada radi, energična! Nataša je jedna od osoba kojoj se obradujem svaki put kad je sretnem, prvenstveno jer je i dobar čovjek i neko s kim uvijek imate o čemu da pričate. To je jako važno u ovom poslu - da osjetite bliskost prema kolegama. Ovo je posao otvaranja, a ne zatvaranja!“ Maja Begenišić