U vremenu kada je individualna kreacija gotovo u potpunosti zamrla, kada su kompjuteri, i savremena tehnologija preuzeli glavnu riječ u originalnom pristupu umjetničkoj kreaciji, informacija da se neko bavi strip umjetnošću predstavlja u pravom smislu te riječi - vijest.
I kada se tome doda informacija da je taj strip autor - čovjek iz Nevesinja, kome je to tek hobi, onda informacija dobije novi dimenziju.
„Više od dvije godine sam radio na ovom stripu. Dugo sam u sebi nosio ideju da na svoj način u strip pretočim jedan istorijski period. Strip je medij koji obožavam od djetinjstva. Ovaj put koristio sam dosta istorijske građe. U radu sam se oslanjao na knjige Sava Skoka i ostalih istoričara. To je univerzalna priča o zločinu i o demonskim silama koja 'ponesu' ljude u ratnim vremenima“, kaže strip autor Jovan Bratić.
Ova istorijska strip drama tematski vodi u vrijeme Drugog svjetskog rata na prostore Istočne Hercegovine koja je doživjela nezapamćeno stradanje i zločine od strane okupacionih sila. Dramatična priča o ljudima ovog kraja koji su upleteni u mrežu nacionalnih i ideoloških podjela i užasnih stradanja. O strašnim zločinima, do tada nezapamćenim u Evropi, tzv. NDH nad nedužnim stanovništvom. O Junskom ustanku ili drugoj Nevesinjskoj pušci protiv tzv. NDH koju su poveli aktivni oficiri Kraljevine Jugoslavije, solunski dobrovoljci, prekaljeni borci iz Prvog svjetskog rata, kao i narodni prvaci i uzorni domaćini.
Počeci, zanesenosti stripom, počeli su u djetinjstvu. I ta ljubav vječno traje, kaže Bratić.
„Prvi strip, koji sam pročitao u drugom razredu osnovne škole, bio je 'Sjena!', hrvatskog autora Julesa Radilovića iz ciklusa 'Kroz minula stoljeća'. Tu je krenula ta ljubav i zanesenost stripom. Na mene kao čitaoca strip je odmah ostavio veoma snažan i upečatljiv utisak. Nakon njega na red su došla poznata izdanja italijanske izdavačke kuće 'Boneli' Zagor, Teks, Mark, Blek, Mister No, Ken Parker koja su izlazila u sklopu 'Zlatne serije' i 'Lunov magnus stripa' i koja su u velikoj mjeri uticala na moje buduće strip opredjaljenje“, govori Bratić.
U to vrijeme sve je bilo drugačije, a strip je imao jednu edukativnu ulogu za mlade naraštaje.
„U njihovom sadržaju bila jasno i upečatljivo izražena granica između dobra i zla. Noseći u sebi određenu energiju i afinitete prema likovnom stvaralaštvu, uporedo sa čitanjem stripova, sasvim je normalno da sam se oprobao i u sopstvenim kreacijama. U početku sam pravio male strip sveščice A6 formata na nekih 15-20 stranica i radio sam crtež hemijskom olovkom. Bio sam u trećem razredu osnovne škole i sam bih sastavljao neke pričice, većinom sa temama Divljeg zapada. Crtež, naravno nije imao neki visoki kvalitet, ali mora se priznati da sam za taj uzrast imao velikog smisla za kreativnost. Onda bih te malene stripiće pokazivao drugovima u razredu što je njih naprosto oduševljavalo. Kada je to vidjela nastavnica koja je bila urednik lokalnog školskog lista, odmah mi je ponudila da za taj list dvaput godišnje radim po jednu tablu stripa. Ja sam to sa oduševljenjem prihvatio i odmah kreirao lik vestern-junaka koga sam crtao do kraja osnovne škole. Ova činjenica je značajna po tome što me je natjerala na neku vrstu kontinuiteta u radu i zadržala fokusiranog na stripove. I sada imam itekako bogatu kolekciju stripova. Uoči rata bilo je to mnogo bogatije. Ali rat je učinio svoje, stripove sam izgubio a strip produkcija je prestala. Stripove i dalje kupujem. Sada su to strip albumi, posebne kolekcije“, priča nam Jovan...
S obzirom da mu je strip hobi, radi samo kad ima slobodnog vremena. Kada bi mu crtanje stripa bilo osnovno zanimanje, onda bi, kaže, dnevno mogao da uradi tri do četiri „table“.
„I ovako kad mi 'krene' uradim i tri table. A dogodi se ponekad i da za desetak dana ne uradim čak ni tablu stripa. Sve je stvar inspiracije. Sa ovim stripom sam veoma zadovoljan. Ovo mi je šesti strip. Svi moji dosadašnji stripovi imaju istorijsku podlogu. Uradio sam najprije 'Nevesinjsku pušku', 'Bitku na Vučijem dolu', 'Vožda Karađorđa', 'Kraljevića Marka'. Nemam nekih posebnih planova možda se dotaknem i novije istorije. U svijetu je popularna naučna fantastika u stripu, a ja ipak više volim realističnu formu stripa i na taj način volim da prezentujem svoj rad i svoju strip ideju“, skromno kaže Jovan.
Kada bi, na kraju poredili njegovu ljubav prema stripu i činjenicu da je sve manje iskrenih stripoljubaca, ispade da je Jovan Bratić jedan od posljednjih hercegovačkih „strip Mohikanaca“.
U sudbini glavnog lika – tragedija cijelog naroda
Glavni junak stripa „Ponori zla“ je Aleksa Vojinović, običan seoski mladić iz patrijarhalne hrišćanske porodice, spoj je brojnih likova iz tog vremena. Njegova sudbina opisuje tragediju jednog naroda, mladića koji su bili patriote, antifašisti, ali su na kraju, sticajem okolnosti, proglašeni narodnim neprijateljima. Motivi su zasnovani na istinitim i surovim događajima, ali imena glavnog junaka, kao i ostalih likova nisu autentična, kao ni njihov izgled u ovom strip romanu.
„Iz prostih razloga što ja nisam istoričar, nisam želio da donosim sudove o pojedinim likovima. To prepuštam sudu istorije. Ja sam želio da skrenem pažnju na neke događaje za koje sam osjetio da nisu dovoljno apostrifirani. Nadam se da ću uspjeti da ostvarim misiju“, poručio je Bratić.
Iz recenzije
„Ponore zla“ karakterišu lep jezik (srpsko ćirilično i ijekavsko pismo) i kvalitetne ilustracije. Priča izložena u njima je dinamična i poučna i čita se gotovo u dahu. Autor nije profesionalni istoričar, ali se vidi da je zaljubljenik u istoriju. On je u ovom stripu prosto zabeležio narodno predanje, nevesinjsko. Pritom, njegov ugao gledanja je srpski, u kolektivnom traganju za srpskim stanovištem i srpskim interesom. Jovan Bratić je jedan od onih časnih pojedinaca koji se tom suđenju, u svojoj moći i na svoj način, ovim delom usprotivio - napisao je o Bratićevom djelu istoričar Nemanja Dević.
Ratomir Mijanović
